Čak 11 butiga u najgušće naseljenom dubrovačkom naselju Mokošici vjerojatno je pred zatvaranjem. Hoće li "uletjeti" neki drugi trgovački lanac – nitko ne zna, no oko 9000 stanovnika Mokošice i Nove Mokošice uskoro će se svakako naći pred velikim problemom.
I ostale butige Studenca u Dubrovniku nakon objave o prezaduženosti tvrtke i otvaranju predstečajnog postupka rasprodaju robu, police su poluprazne, a prva od 170 predviđenih za zatvaranje zatvorena je kraj semafora u Lapadu. No Lapađani će lako, jer u blizini su brojne druge trgovine drugih lanaca i nekoliko još preostalih privatnih butiga, no što će Mokošani, koji nemaju apsolutno nikakvog izbora otkad je Studenac postigao potpuni monopol?
– Ma baš me, da vam pravo rečem, i nije briga, kakve su im bile cijene. Ionako sam u njihovu butigu ulazila samo kad bih nešto zaboravila i tu bih pala u nesvijest koliko su skupi. Ja radim u Gradu, često sam u autu pa mi to i nije neki problem. Ali, realno gledajući, moja majka, koja više ne vozi, rijetko ide bilo gdje drugdje van Mokošice, ima veliki problem. Što zbog njihovih cijena, što zbog činjenice da im je roba nekvalitetna, voće i povrće bože sačuvaj, pa ovisi o meni i spenzi koju donesem. Ovako veliko naselje, a nemamo ni alavija butige, ni trafike, ništa. Nemoguće... – rekla nam je jedna stanovnica Mokošice.
Kad imaš monopol u nekom naselju, onda s cijenama možeš što hoćeš, to je na cijelom dubrovačkom području dokazana teorija gerila-poslovanja i obilato je koriste baš svi, ne samo Studenac.
– Nije mi jasno, kad su se već tako raširili kao epidemija, da nisu mogli malo skalat cijene, nego su još i skuplji, para mi se, nego u Gradu! Ja rijetko pođem negdje van Mokošice, ako idem, sjednem na autobus i pođem u Gruž. Placa, butiga, mesara, trafika, banka i to sve, jer to nemam u svom naselju. Kao da su to neki luksuzi, a ne osnova! A tko je uredio da Studenac tako na brzinu preuzme sve druge poslovne prostore, i taj mora snositi dio krivice. Inače, nemam ništa protiv toga da Studenac ode iz naselja, neka zatvori sve butige, sve im je bilo po zlato. Jedino mi je žao što će ljudi izgubit posao, ima ih gdje u jednoj familiji dvoje ili troje rade u Studenca. Eto, to bi mi bilo žao, a što se tiče toga lanca – neka ide! – kazao nam je još jedan stanovnik Mokošice.
Oboje su rekli ono što većina stanovnika ovog najvećeg naselja misli, a ipak se pribojavaju kako će se odvijati "zamjena" trgovca ili pak potpuno gašenje tih poslovnih prostora, koji će možda postati nešto drugo, a ne klasična trgovina mješovitom robom. Nažalost, prema hrvatskim zakonima, naselje s određenim brojem stanovnika ne mora imati trgovinu, u Hrvatskoj ne postoji zakonska odredba koja bi to uvjetovala. Otvaranje trgovine prepušteno je slobodnom tržištu i privatnim inicijativama, trgovci sami procjenjuju koliko im je to ekonomski isplativo, a u slučaju Mokošice svaki bi se trgovac, privatnik ili trgovački lanac pokušao "uvaliti" na barem nekoliko mjesta. Hoće li to tako biti, ne zna se, a Mokošani drže fige da se upravo to i dogodi. Stanovnici su se godinama žalili. Kad je Studenac poput šumskog požara protutnjio kroz Mokošicu i preuzeo sve poslovne prostore otvorivši svoje butige, već je tada bilo jasno da takav monopol nije dobar i da će kad-tad doći do problema.
No Mokošici nedostaje još puno toga, poput također nečeg osnovnog – trafike. Jer ni to odavno nemaju, kaže predsjednik Gradskog kotara Mokošica Boris Čikato.
– Ne možemo, nažalost, tu ništa, ni kao stanovnici ni kao Gradski kotar, niti Grad Dubrovnik ima išta s time, to su neke više instance i slobodno tržište, čije odluke idu preko leđa stanovnika. Imamo Family shop u Mokošici i u staroj Mokošici butigu koju svi zovemo "u Grkeša". Ovdje nemamo ni trafike Tiska niti ikakvu drugu, nitko ne može kupiti novine, a što se tiče Studenca – pa ljudi su sretni što ga nema ili neće biti jer su strašni po cijenama. Očekujemo da će neki od lanaca vidjeti svoju korist ili potrebu da uđe u već postojeći prostor. Da ne radim u Lapadu i da nema tamošnjeg Tommyja, ne znam kako bih. Bio sam nedavno u Španjolskoj, obilazili smo i restorane i butige. Pa butige su najmanje 30 posto jeftinije nego bilo koja u nas! Sad Studenac u Mokošici nema ništa na policama, imaju mali monopol, i može im sve ovo bit. Žao bi nam bilo da ljudi izgube posao, ali nije stvar samo u Studencu. Da ti u ovolikom naselju nemaš gdje kupiti novine, žvake, duhanske proizvode, pa to je nemoguće. A hoće li se sve zatvoriti, stvarno ne znam, ništa se ni ne šuška, ali znam da su jednu butigu kraj Oaze preuređivali, sve su iznutra iznijeli, pripremili i vratili unutra. Zasad prodaju dok ne prodaju zalihe. Neka je velika igra u pitanju. Realno, skupa smo država, od svega do svega, ali ljudi iz Mokošice stvarno se nisu žalili na to. Izgleda da je svima drago da takvi i zatvore, ali da dođe neka bolja opcija – zaključuje Čikato.
I po gradskim butigama Studenca šuška se da se neće baš sve zatvoriti jer im to neće dopustiti ni u predstečajnom postupku, kako bi zaradili koliko se može i obavili to "restrukturiranje", no cijene će, boje se, ostati jednako visoke, ili će biti još više. "Slobodno tržište", koje je i zatvorilo većinu privatnih butiga po Dubrovniku, nije donijelo vele dobroga, a trgovački su lanci, barem tako prikazuju svoje podatke Poreznoj upravi, nekako uvijek u problemu, iako smo vjerojatno skuplji od svih drugih dijelova Hrvatske. A upravo sada će se vidjeti koliko su važni privatnici, male obiteljske butige, kojih je na užem dubrovačkom području, u borbi s gigantima, ostalo tek nekoliko.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....