Dubrovnik ovisi o jednom jedinom dimnjačaru iz Slavonskog Broda!? Evo koliko košta čišćenje i pregled kamerom

Ima li Dubrovnik dimnjačara, koliko uopće dimnjaka ima na području Grada i koliko koštaju njegove usluge? U potrazi za odgovorima na ova pitanja naišli smo na zanimljive podatke, koji se posebno tiču onih koji dimnjakom odvode produkte izgaranja iz ložišta peći, kamina ili bojlera iz svojih kuća ili stanova. A način obavljanja dimnjačarske službe, čišćenje i kontrolu uređaja za loženje uređuju jedinice lokalne samouprave kroz vlastite odluke o komunalnom redu. Tako se na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća povela rasprava i na ovu temu, s obzirom da je jedna od točaka dnevnog reda bio i prijedlog odluke o davanju suglasnosti na Opće uvjete obavljanja dimnjačarskih poslova.

- Dvije usluge od 125 kuna pretvorene su u dvije usluge od 125 eura. Cijena je porasla više od sedam puta, a o tome u materijalima nije ništa rečeno. Drugi problem je zaštita građana. Nismo dobili mišljenje udruge potrošača, a dobili smo i samo jednu ponudu – istupila je na ovu temu gradska vijećnica Viktorija Knežević.

- Kolegice, jeste li svjesni da dimnjačara nema, da morate na koljenima moliti da netko obavlja ovaj posao? Ne postoji dimnjačar. Postoji jedan koji je došao iz Slavonskog Broda. Cijena? Sve na tržištu je poludjelo. Vi govorite o idealnim uvjetima na tržištu. Vi ste ovo građanima predstavili kao skandal, a skandala nema. Nema dimnjačara! – odgovorio joj je na sjednici predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica.

Je li monopol opravdan?

Nazvali smo ga.

- Znam da smo mi izglasali novi ugovor s dimnjačarom i da je cijena veća nego lani. To je jedini čovjek koji se javio i jedini kojeg imamo, a registriran je u Slavonskom Brodu. Sretni smo da se i on javio, s obzirom kakvo je stanje na tržištu rada. Nismo mogli drugo nego izglasati ovog dimnjačara da bismo ispunili zakonske uvjete. Želim mu dug život jer je očito da se nitko u Gradu ne želi baviti ovim poslom – rekao je Potrebica.

To što se nitko ne želi baviti ovim poslom u Gradu, uistinu je šteta. Školovanje dimnjačara traje 3 godine redovnim školovanjem ili kraćim programom osposobljavanja, odnosno prekvalifikacijom za odrasle. S obzirom da su se cijene dimnjačarskih poslova u kratko vrijeme višestruko povećale, prihoda tom nekome ne bi nedostajalo. Ovako smo dovedeni u poziciju monopola, i tu pregovora nema.

A evo pojedinih cijena koje su istaknute u cjeniku dimnjačarskih usluga obrta IN grupa 2026. godine, s potpisom vlasnika obrta Igora Nenadića: čišćenje dimnjaka individualnih objekata je 30 eura, čišćenje štednjaka 18,75 eura te centralne peći 37.50 eura. Sat odštopavanja dimnjaka je 25 eura, pregled dimnjaka kamerom 125 eura, a toliko košta i tlačna proba te izrada stručnog nalaza za uporabu.

Na stranicama Grada Dubrovnika stoji i cjenik dimnjačarskih usluga koji datira iz 2018., odnosno 2021. Pod cjenik je potpisan Josip Nenadić kao tadašnji vlasnik obrta, a bio je dijelom dokumentacije za nadmetanje u procesu dobivanja koncesije. U njemu su sve cijene navedene u kunama, tadašnjoj hrvatskoj valuti.

U cjeniku je navedeno da je cijena, recimo, čišćenja dimnjaka u individualnom objektu 180 kuna, čišćenje štednjaka je 100 kuna, a centralne peći 200 kuna. Pregled dimnjaka kamerom koštao je 625 kuna, a tlačna proba 1.250 kuna.

U usporedbi s današnjim cijenama, to je povećanje od najmanje 25 do 30 posto, a ima i dimnjačarskih cijena koje su otada porasle gotovo 100 posto. Zašto je sve toliko poskupjelo, te koliko su često u Dubrovniku, naumili smo pitati dimnjačara Igora Nenadića, Josipovog sina, kojeg smo najprije dobili na mobitel, ali se ispričao obvezama, a poslije se više nije javljao na pozive. Naknadno nam je poslao sms poruku da ‘trenutno nisu u mogućnosti razgovarati‘ i uputio nas na pisani oblik komunikacije. Odgovore na naša pitanja još očekujemo.

Tko štiti građane? 

Kao vlasnik kuće s dimnjakom možete, naravno, angažirati i nekog drugog da vam očisti dimnjak, ali ne možete za to dobiti službenu potvrdu jer je samo koncesionar ovlašten za takav posao. Dimnjačara iz Slavonskog Broda uputno je nazvati unaprijed i provjeriti točne termine dolaska u Dubrovnik, te se naručiti na vrijeme jer sigurno ne dolazi prečesto na jug.

Pored svega, dimnjak bi trebalo čistiti barem jednom godišnje, što nije zanemariv podatak. Takav podatak, naime, govori o tome koliko je dimnjačar neophodan jednom gradu i njegovim stanovnicima. A da bismo saznali nešto više o rastućim cijenama za dimnjačarske usluge i koje je opravdanje za njih, o čemu je na sjednici Gradskog vijeća govorila Viktorija Knežević, nazvali smo je:

- Najviše me zasmetalo što se rasprava vladajuće većine praktički svela na poruku: ‘imamo jednog dimnjačara koji se javlja na natječaj, pa što ćemo mu sada stvarati probleme‘. A mene puno više zanima tko će štititi tisuće građana koji tu uslugu moraju koristiti i plaćati – istaknula je.

- Ovdje govorimo o javnoj komunalnoj usluzi. Cijene su značajno povećane, pojedine i višestruko, a vijećnicima nije dano ozbiljno obrazloženje zbog čega. Kad građaninu povećavate cijenu usluge koju ne može jednostavno odbiti ili izabrati nekoga drugoga, minimum je da mu objasnite kako ste do te cijene došli. Ne može odgovor biti: ‘imamo jednog dimnjačara pa budimo sretni da imamo i njega‘.

- Posebno mi je problematično što se privatna koncesija predstavlja gotovo kao jedina moguća opcija. A nije. Grad može ovu komunalnu djelatnost organizirati i preko vlastitog komunalnog društva. Imamo ‘Sanitat‘ s gotovo devedeset zaposlenih, društvo za koje godinama smatram da je kadrovski prenapuhano. Umjesto da se mirimo s tim da smo ovisni o jednom privatnom ponuditelju iz Slavonskog Broda, Grad je tijekom godina mogao osposobiti nekoliko ljudi i stvoriti vlastitu dimnjačarsku službu. Da su, slikovito rečeno, od viška zaposlenih osposobili šest ljudi za posao koji Gradu stvarno treba, danas ne bismo slušali argument da moramo prihvatiti što god nam jedini ponuđač donese na stol – naglasila je gradska vijećnica.

- Nemam ništa osobno protiv tog obrta i nisam tvrdila da je koncesionar učinio nešto nezakonito. Problem je u Gradu. Grad je taj koji mora organizirati javnu uslugu tako da bude dostupna, kvalitetna i cjenovno opravdana, te kontrolirati onoga kome ju je povjerio. Na sjednici sam tražila upravo ono što bi trebalo biti normalno: pokažite nam kako su formirane nove cijene, kakvi su rezultati dosadašnjeg nadzora, koliko je bilo pritužbi korisnika i jesu li provedene sve procedure zaštite potrošača. Umjesto odgovora dobili smo obranu postojećeg stanja.

Ne može gradska politika biti brižnija prema jednom koncesionaru nego prema nekoliko tisuća njegovih korisnika. Ako tržište očito ne daje konkurenciju, onda je upravo dužnost Grada da traži drugi model, a ne da građanima kaže: ‘to vam je što vam je‘ – zaključila je Viktorija Knežević.