Nasmijao me video koji sam nedavno gledao - novinar pita nekakvog Trumpovog ‘rednecka’ s crvenom MAGA-šiltericom na glavi nešto o carinama na uvoznu robu i ovaj kaže da mu je sve ok, samo da prestanemo uvoziti iz Kine. Novinar ga pita odakle mu kapa. On je skine s glave, pogleda etiketu i pročita što na njoj piše - Made in PRC.
- Eto, važno da nije iz Kine - kaže ponosni pripadnik Trumpovog intelektualnog pokreta. Promaklo je jadničku da je to engleska kratica za Narodnu Republiku Kinu.
Da se razumijemo, nemam ništa protiv kineskih tostera, majica, kapa, nisam protiv kineskih automobila na struju, dok god poštuju europske standarde sigurnosti i kvalitete. Znam da Kina brutalno sufinancira strateške izvozne poslove poput izgradnje mostova, cesta, luka, tunela i drugih velikih pothvata.
Na taj način ruše naša načela slobodne trgovine i poduzetništva, naši im građevinari često ne mogu cjenovno konkurirati, ali nimalo ne sumnjam u njihovu sposobnost. U kineskoj je tradiciji izgradnja monumentalnih građevina. Nekad su bile simbol velikog carstva, danas daju legitimitet Komunističkoj partiji, simbol su gospodarskog rasta, ali i - poslovna referenca.
Prilično sam siguran da naši građevinari, iz puno razloga, ne bi bili u stanju onako brzo izgraditi Pelješki most. Krenimo samo od sindikalnih pitanja. Uvjeti u kojima su kineski varioci spajali sekcije po paklenim vrućinama ni tovar ne bi izdržao. Kinezi su radili petkom i svetkom, po žegi i najgorem kijametu.
Kad su završili, na izdvojenom računu ostalo je 10 posto vrijednosti investicije kao garancija, za slučaj da treba otkloniti neke nedostatke. Znate i sami kako to ide - mi napravimo sportsku dvoranu i prva kiša digne parket jer krov prokišnjava. Pa treba postavit broke, lavore, šugamane... Tih 10 posto, sasvim su uobičajena garancija za kvalitetu radova i China Road and Bridge Corporation (CRBC) će ih, ne bude li propusta, dobiti za 10 godina.
Kinezi su nam, europskim novcem, napravili impresivan most. Mi smo u tom poslu imali samo ulogu i kardinalno smo je zasrali. Prva i vjerojatno najvažnija uloga - hrvatski konzorcij koji čine Institut IGH, kao vodeći partner, Centar za organizaciju građenja i Investinženjering dobili su posao nadzora gradnje. Sve su uredno potpisali, rekli da je sve besprijekorno izgrađeno; ne može nego tako. Gdje su bili njihovi stručnjaci kad se postavljao zaštitni sloj koji treba čuvati armaturu i unutarnji nosivi sloj betona? Je li bila kiša, vrućina a njima nisu dali suncobrane?
Nije to jedan zid, ni po ure posla. To što su nadzirali ispucalo je za četiri godine tako da i ćoravi vidi. Sve što su trebali napraviti bilo je Kinezu reći - meštre, ne valja ti posao, popravi to. A oni su utekli od sunca, od kiše, pošli na marendu, dali malome da potpiše, što li?
Još nešto - dva hrvatska inženjera ugradila su u ovaj grandiozni projekt - krunicu s križem kneza Branimira. Što bi tek bilo da nisu?!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....