Dubrovački iznajmljivači imaju zanimljiv prijedlog: ‘Gradite gradske stanove od paušala i turističke pristojbe!‘

Dubrovačkom vjesniku javilo se nekoliko privatnih iznajmljivača koji, uz zamolbu da ostanu anonimni, nude rješenje "spora" s gradonačelnikom Matom Frankovićem u vezi s njegovom najavom kako će u Saboru predložiti amandman na izmjene Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti kojim bi se u cijelosti zabranilo iznajmljivanje u stambenim zgradama.

– Nismo mi nikakva udruga, već smo prijatelji koji se bave izdavanjem apartmana. Neki od nas imaju apartmane u obiteljskim kućama, neki ih izdaju u stambenim zgradama, no svi smo uredno prijavljeni. Ovi u zgradama već imaju suglasnosti susjeda, uredno plaćamo paušalne poreze, turističke pristojbe, komunalne naknade, uglavnom sve što se plaćati mora. Od tih apartmana ne živimo, svi smo zaposleni i svima nam je to dodatni prihod kojim se naše obitelji lakše nose s visokim životnim troškovima u Dubrovniku. Svi imamo djecu koja studiraju izvan grada, u Splitu i Zagrebu, što su našim obiteljima dodatni troškovi koje ne bismo mogli pokriti da nije tih apartmana. No svi smo itekako svjesni problema s nedostatkom stanova koji bi bili priuštivi Dubrovčanima. To je doista veliki problem u gradu.

Pročitali smo u Dubrovačkom o iskustvima drugih europskih gradova koji su uveli slične restrikcije te, razgovarajući na kavi o ovoj situaciji oko Frankovićeva amandmana i je li moguće pomiriti "nepomirljivo", došli smo na ideju kako to napraviti. Naime, kako znate, svi iznajmljivači plaćaju godišnji paušalni porez po krevetu, ajmo reći da je prosjek 100 eura, te obveznu godišnju turističku pristojbu od 65 eura po krevetu, koja je jednaka za sve zone. Malo smo zbrajali, oduzimali, množili i dijelili te došli do cifre od nekih 1,8 do 2 milijuna eura godišnje, s kojima bi se svake godine moglo izgraditi barem petnaestak gradskih stanova za priuštivo stanovanje.

Važno je reći da je to "čisti" novac pa se Grad ne bi trebao dodatno kreditno zadužiti, a Dubrovčani bi konkretno vidjeli kakvu korist imaju od turizma. Vjerojatno bi trebalo mijenjati zakonsku regulativu, no možda bi Franković, umjesto najavljenog, mogao predložiti nove amandmane. Ako treba, barem što se nas tiče, kad bi te pare doista išle u gradske stanove, ne bismo imali protiv da se ta davanja malo i podignu. Mislimo da je ovo vrijedno za jednu širu javnu raspravu – kažu nam naši sugovornici, a mi smo, na tragu njihove ideje, krenuli provjeriti bi li se taj prijedlog mogao i provesti. "Uhvatili" smo se Googlea, AI-ja i kalkulatora te, za razliku od procjene naših sugovornika, utvrdili da bi taj iznos možda mogao biti i veći.

ilustracija

Cropix

Tri i pol milijuna eura

Naime, prema službenim podacima sustava eVisitor i Turističke zajednice grada Dubrovnika, u Dubrovniku ima oko 16.900 stalnih kreveta u privatnom smještaju, a kada se tome pribroje i pomoćni ležajevi, njih oko 2100, ukupni kapacitet privatnog smještaja iznosi oko 19.000 kreveta. Za svaki taj krevet plaća se paušalna turistička pristojba od 65 eura te godišnji paušalni porez na turistički krevet čija visina varira ovisno o gradskoj zoni u kojoj se smještaj nalazi. Kako Dubrovnik pripada prvoj kategoriji prema indeksu turističke razvijenosti, trenutne visine paušala iznose 250 eura za povijesnu cjelinu, 150 eura za kontaktnu zonu te 100 eura za ostala gradska područja. Treba imati na umu i najavljena nova porezna pravila prema kojima se zakonska donja granica paušala za najrazvijenije turističke destinacije, poput Dubrovnika, podiže sa 100 na 150 eura po krevetu, a to znači da će iznajmljivači u zonama koje su do sada imale minimalni paušal od 100 eura plaćati najmanje oko 150 eura po krevetu, odnosno onoliko koliko Grad Dubrovnik službeno odredi odlukom Gradskog vijeća.

U proračunu Grada Dubrovnika prihodi od turističke pristojbe vode se pod zajedničkim "Izvorom 45", unutar kojeg se planirani i ostvareni prihodi dijele na pristojbu od noćenja, paušala te pristojbu od kruzera. Ta se sredstva koriste za "financiranje programa i projekata u turizmu, poput poticaja za produženje turističke sezone, poticanja ruralnog turizma, projekata održivog turizma, poput ‘Respect the City‘ te drugih aktivnosti usmjerenih na unapređenje turističke ponude i upravljanje destinacijom".

Prema izmjenama i dopunama gradskog proračuna za prošlu godinu, ukupan planirani prihod od svih oblika turističke pristojbe iznosio je 2.785.000 eura. Od tog iznosa, na stavku "Turistička pristojba – boravišna", koja izravno obuhvaća prihode od ostvarenih noćenja i godišnjeg paušala privatnih iznajmljivača u domaćinstvu te na OPG-ovima, otpadalo je 1.785.000 eura. Od toga, kada pomnožimo 19.000 turističkih kreveta u privatnom smještaju s obveznom godišnjom turističkom pristojbom od 65 eura, dolazimo do 1.235.000 eura. Uz to Grad Dubrovnik je od paušalnog poreza na dohodak od iznajmljivanja kreveta, koji plaćaju privatni iznajmljivači, u istom proračunu ostvario prihod od 2,3 milijuna eura. Zbrojimo li ta dva prihoda, dobivamo 3.535.000 eura.

ilustracija

Tonči Plazibat/Cropix

S obzirom da se cijena gradnje stambenog kvadrata po principu "ključ u ruke" ove godine u Dubrovniku kreće između 1200 i 2500 eura, što je daleko više od hrvatskog prosjeka koji iznosi između 700 i 1200 eura, ispada da bi se za tih 3,5 milijuna eura, nakon što odbijemo troškove projektne dokumentacije i svih drugih davanja koje u prosjeku iznose 20.000 eura po stanu od 65 kvadrata, moglo izgraditi između 20 i 30 takvih stanova, naravno na zemljištu u gradskom vlasništvu, koje bi Grad dugoročno iznajmljivao uz "priuštivu" najamninu.

Zakonska ograničenja

Iako izgleda jednostavno, postoji problem u zakonskoj regulativi. Naime, prema Zakonu o turističkoj pristojbi i proračunskim odlukama, novac koji se prikupi od turističke pristojbe, uključujući i paušal privatnih iznajmljivača, strogo je namjenski prihod koji služi za poboljšanje uvjeta boravka turista i podizanje kvalitete života lokalnog stanovništva, kako bi se ublažio pritisak turizma na gradsku infrastrukturu. Njime se, primjerice, sufinanciraju uređenja javnih pješačkih prostora, šetnica i zelenih površina, za alociranje na projekte kao što su sadnje drvoreda, održavanje nerazvrstanih cesta i komunalnog uređenja, sufinanciranje kulturnih i zabavnih događanja i sporta. Ako bi se taj prihod prenamijenio za priuštivo stanovanje, trebalo bi mijenjati Zakon o turističkoj pristojbi. Manje problema imali bi s godišnjim paušalnim porezom na dohodak po krevetu koji se u gradskom proračunu vodi pod stavkom porez na dohodak. Za razliku od turističke pristojbe, koja je strogo namjenska, prihod od godišnjeg paušalnog poreza na dohodak po krevetu je nenamjenski prihod proračuna, koji se zajedno s ostalim porezima troši na temelju prioriteta za tekuću godinu. Dio tog novca odlazi na financiranje predškolskog odgoja, školstva i socijalne skrbi, održavanje gradske infrastrukture te u gradske ustanove i javne gradske službe. Kako ti rashodi nisu neopravdani, sasvim je sigurno da se sav proračunski prihod od paušalog poreza za turistički krevet i godišnje turističke pristojbe ne bi mogao prenamijeniti na stanogradnju. No Dubrovčani bi sigurno bili zadovoljni i s desetak izgrađenih gradskih stanova godišnje, a u svakom slučaju naša ekipa iznajmljivača s početka priče dala je ideju o kojoj bi se trebalo razmisliti.