Dubrovačka SDP-ovka nabrojala šokantne razlike u cijenama 2021. i 2026. godine; ‘Prije - 1,84 eura, sada - 4,65 eura...‘

Čelnica dubrovačkog SDP-a i gradska vijećnica Anita Bonačić Obradović osvrnula se priopćenjem na troškove života u Dubrovniku: 

Detergent za pranje posuđa

PRIJE: 1,84 eura (13 kuna)

SADA: 4,65 eura (35 kuna)

Pileći file

PRIJE: 5,30 eura (39 kuna)

SADA: 8,99 eura (67 kuna)

Kava

PRIJE: 2,39 eura (18 kuna)

SADA: 5,09 eura (38 kuna)

WC papir: 5,99 eura (45 kuna)

Jaja: 2,45 eura (19 kuna)

Ovo su samo neki primjeri rasta cijena između 2021. i 2026. godine. Usporedba s cijenama iz 2017. bila bi još poraznija.

Neću izmišljati toplu vodu o inflaciji. Naši sugrađani najbolje znaju što je ona napravila njihovim kućnim budžetima.

Kada predsjednik Vlade kaže da se inflacija događa diljem eurozone, to jest točno. Ali to nije cijela istina. Cijela je istina da je Hrvatska godinama među državama s najvišom inflacijom u Europskoj uniji, znatno iznad prosjeka eurozone, gotovo dvostruko. Od Hrvatske su lošije bile tek Rumunjska i Bugarska. Od kada je hrvatska ambicija uspoređivati se s Rumunjskom i Bugarskom, umjesto s najrazvijenijim državama Europske unije?

Situacija je u Dubrovniku još specifičnija. Dubrovnik nije prosječan hrvatski grad. Troškovi života ovdje znatno su viši nego u većini drugih sredina.

Od cijena stanova i najma do hrane, život u Dubrovniku skuplji je gotovo 15 posto nego u Zagrebu. Stanarine su više za više od 40 posto, dok je lokalna kupovna moć više od 30 posto niža nego u Zagrebu. Drugim riječima, Dubrovčani s prosječnim primanjima mnogo teže podnose svakodnevne životne troškove.

Kada inflacija pogodi Hrvatsku, Dubrovčani je osjećaju još snažnije jer živimo u gradu u kojem turizam dodatno podiže cijene.

Zato je odgovornost vlasti dvostruka. Andrej Plenković nije iskoristio godine europskih fondova i gospodarskog rasta kako bi hrvatsko gospodarstvo učinio otpornijim, produktivnijim i konkurentnijim. Istodobno, Mato Franković nije iskoristio potencijal turizma, gradske imovine i više od milijardu eura proračunskih sredstava kojima je upravljao tijekom gotovo deset godina vlasti kako bi ublažio pritisak turizma na život građana.

Podsjetit ću samo na pitanje stanovanja. Gotovo deset godina vlasti, više od milijardu eura proračunskih sredstava, a Grad Dubrovnik nije izgradio nijedan gradski stan za dugoročni priuštivi najam. Nije izgrađen nijedan POS stan. U isto vrijeme cijene stanova i najma otišle su u nebo. Danas se za stan od 45 ili 50 četvornih metara u Dubrovniku traži 1.300, 1.600, pa čak i 1.900 eura mjesečno.

Problem nije samo u tome što su cijene rasle. Problem je što vlast nije zaštitila građane od posljedica inflacije. Troškovi života eksplodirali su, a plaće, dostupnost stanovanja i mjere koje bi olakšale život građanima nisu pratile stvarnost, stoji u priopćenju Anite Bonačić Obradović.