Gradonačelnik Mato Franković koji je od početka srpnja pod policijskom zaštitom zbog prijetnji, nije jedini dubrovački čelnik koji se na poslu suočio s ugrozom. I sam je nedavno izjavio kako ima saznanja da su svi njegovi prethodnici na kormilu Grada imali slična neugodna iskustva, jedino sa sigurnošću nije mogao reći za Vida Bogdanovića. Bivši HSS-ov gradonačelnik potvrdio nam je da tijekom mandata nije iskusio što znači biti štićena osoba:
- Dok sam bio gradonačelnik nikad mi nisu prijetili, nisam imao policijsku zaštitu niti sam je ikad tražio. Nisam dobio nijedan telefonski poziv, pismo ili SMS prijetećeg sadržaja, ali je zato bilo dosta obavijesnih razgovora na krim policiji tragom insinuacija o nekakvom kriminalu. Stranačke kolege Mata Frankovića pokušavale su mi ‘natovariti‘ prekomjerno trošenje i sporne investicije, no na kraju ništa od toga nije bilo. I kad je HDZ 2001. dobio vlast, nastavili su me prozivati, jednostavno sam ih žuljao. Nakon gubitka izbora preko prijatelja su mi poručili ‘Što je on mislio dobit izbore, a neće da sluša?!‘ A bio sam gradonačelnik tijekom afere Dubrovačka banka, baš u osjetljivo vrijeme. Osobno sam triput išao kod Tuđmana radi banke, bio sam izvjestitelj na sastanku na kojem je na sreću odlučeno da Dubrovačka banka pođe u sanaciju, a ne u bankrot – prisjeća se Bogdanović:
- Nikad tijekom mandata nisam bio izvrgnut prijetnjama, ali jesam nagovaranjima, primjerice od Zaklade Mihanović da onu famoznu parcelu kod Vile Palme pretvorim u građevinsku. Odbio sam, no onda ju je Šuica prebacila u građevinsko zemljište, s tim da je u planu bila još i izgradnja vijadukta između Ulice dr. Ante Starčevića i Vladimira Nazora gdje je Zavod za zapošljavanje, kako bi se promet ‘lansirao‘ na uzbrdicu. Dolaskom gradonačelnika ‘doktora za sve‘ Vlahušića, ta ideja o denivelaciji prometa je odbačena, rekao je da neće njemu ići promet po zraku. U mom slučaju pamtim i lobiranja nasljednika zemljišta na Hladnici prema Biskupovom dvoru gdje su sad izgrađene zgrade. Nitko mi, pa ni oni, nije nudio mito, išli su po sistemu ‘znate, nama je jako stalo da...‘, ali nisam pristao. Ostavio sam parcele u zelenom, a kakve su danas, vidljivo je kad na putu do Sportske dvorane pogledate nadesno – govori nam Bogdanović.
- Kad već pričamo o prijetnjama, sjećam se jedne anegdote iz vremena Vlade Ivice Račana, HSS je u njoj tad bio veliki koalicijski partner, Zlatko Tomčić je bio predsjednik Hrvatskog sabora, pa se počelo šaputati o kadrovskim rošadama, da bi mene mogli staviti na čelo Fonda za privatizaciju u Zagrebu. Moj dobar prijatelj, visokopozicioniran, savjetovao mi je da nikako ne prihvatim ponudu jer da bih mogao stradati. ‘Poznavajući tebe koliko si lud, netko će te ubiti ako počneš rasplitati to klupko‘, rekao mi je tad. U mom mandatu gradonačelnika život mi nije bio ugrožen, ali da je bilo nekih ‘zategnutih odnosa‘, to svakako. Nekima sam napravio ‘korektivnu‘ štetu i do danas mi nisu oprostili. Ako me sretnu na putu, ne jave se, okrenu glavu – zaključuje Vido Bogdanović i dodaje kako pouzdano zna da je i Dubravku Šuicu i Andra Vlahušića čuvala policija:
Vlahušić potvrđuje riječi bivšeg kolege:
- Ja sam dvaput bio pod policijskom zaštitom. U dva navrata su to bile konkretne prijetnje od ljudi iz ovog grada koji su imali osobne razloge, zapravo probleme i smatrali da bih ja to morao riješiti na način kako su oni zamislili. Jedan me udario u uredu, a drugi me napao u javnosti u Sustjepanu. Bile su to ljudske reakcije, nekakav prosvjed protiv politike, ni jednog ni drugog nisam kazneno prijavio, no policija je tad procijenila da trebam zaštitu. I mogu reći da su njihovi službenici bili jako profesionalni i nenametljivi. Pratili su me cijelog dana, na poslu, kod kuće i na službenim obvezama izvan ureda, ali tako da sam mogao sasvim normalno živjeti. Navečer kad bih došao doma s posla, dežurali su u automobilu ispred kuće, desetak metara udaljeni. Kad sam išao na posao, vozili bi neposredno iza mene, parkirali bi automobil ispred Gimnazije i išli sa mnom do vijećnice. Dok sam bio u uredu, oni bi sjedili ispred gradske uprave i čekali me, uvijek po dvojica u civilu Mo. A kad bih išao negdje na teren, recimo u Gruž ili u Mokošicu, doživljavao sam ih kao dio pratnje, kao protokol ili PR. A kod kuće mi ničim nisu narušavali mir, ni meni ni članovima obitelji - prepričao nam je bivši dubrovački gradonačelnik.
Prisjetio se još jedne prijetnje, ovaj put sa sudskim epilogom.
- Bilo je to kad je Pero Vićan s govornice na sjednici Gradskog vijeća koju su prenosili mediji rekao ‘Vlahušiću, tebe treba ubiti‘. Ja to nisam shvatio kako nekakvu ugrozu za život, jasno sam to rekao, samo sam procijenio da Pero nije bio pristojan kad je to izgovorio javno. DORH je, međutim, reagirao po službenoj dužnosti zbog javno izrečene prijetnje, ja sam na sudu ponovio da se ne osjećam ugroženim od Pera koji je u kasnijem postupku oslobođen.
Andro Vlahušić na kraju ima savjet za svog nasljednika na dužnosti gradonačelnika:
- Da sam Matov PR, odmah bih mu sugerirao da Grad demantira tu priču oko mafije. To je iznimno štetno za imidž Grada, zamislite nekog investitora, krupnog ili sitnog svejedno, nekog tko čak ne želi graditi, nego kupiti postojeći hotel ili otvoriti slastičarnicu, hoće li taj pokrenuti biznis u gradu koji se povezuje s vrlo ozbiljnom balkanskom mafijom? Ako se ove priče ne opovrgnu, može nastati nemjerljiva šteta za Dubrovnik koji živi od pozitivnih priča tipa ‘Oskarovac Daniel Day Lewis opet na Lovrjencu‘. Nije ti to bolje nego govoriti o podzemlju kojemu je oteto nekakvih imaginarnih 700 milijuna eura dobiti zbog zabrane gradnje kroz GUP? Iznositi takve paušalne iznose nije pametno, a za grad je još opasnije što dosad nijedna služba nije demantirala tu navodnu povezanost Dubrovnika i mafije. Što se pak tiče tih parcela u kontaktnoj zoni koje po GUP-u neće biti građevinske, tamo je sad krš, zelenilo, drača i poskoci, od Ploča preko Srđa sve je zapušteno, a privatni vlasnici nisu neki mešetari ili sumnjivci, nego vjerojatno pošteni ljudi s najlegalnije moguće kupljenim česticama i sad se i njih propituje - kaže nam sugovornik pa nastavlja:
- Paušalne izjave o stotinama milijuna eura izgubljene vrijednosti mogu i naknadno štetiti kad prođe plan, a neki investitor poželi tražiti odštetu? Opet bi građani Dubrovnika plaćali kao što je to u slučaju tužbe golfera koja će proračun stajati milijun eura.
Usred turističke sezone naslovnice medija bruje o mafijaškim klanovima koji prijete gradonačelniku, a sve je počelo medijskom pričom gdje se autor zapitao ‘tko je najopasniji zločinac, idemo njega uključiti‘. I tako smo dobili Nečastivog u Mrduši Donjoj. Umjesto o filmovima, plažama i prirodnim ljepotama, Dubrovnik se spominje po GUP-u, mafiji, 700 milijuna eura, da se smrzneš! Da sam gradski PR trenutačno bih relaksirao prostor, rekao bih da su priče prenapuhane i da će se Grad u prostoru ponašati prema zakonima i smjernicama UNESCO-a – kazao je Vlahušić koji tvrdi da nijedna nova građevinska zona u Dubrovniku nije ucrtana od 2009. do danas, već da se (pre)izgrađenost događa temeljem odluka tadašnje gradonačelnice, a današnje povjerenice Europske komisije Dubravke Šuice.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....