StoryEditorOCM
DalmacijaPRIČA IZ PUČIŠĆA

Družba Michaela Freera Englez uči mlade klesare zadrugarstvu

28. studenog 2017. - 13:05

Dana 1. studenoga završila je sezona organiziranih turističkih dolazaka u radionicu Klesarske škole u Pučišćima, ali pojedinačno turisti dolaze i dalje.

Privlači ih bijeli kamen i stoljetna tradicija kamenarstva i klesarstva na otoku Braču.

Ispred ulaza u radionicu jedan se mladić unio u oblikovanje kamena. Francuz je, boravi u Pučišćima u sklopu razmjene učenika srodnih škola. Ova je škola u Europi specifična jer njeguje rimski način obrade kamena ručnim kovanim alatima i mnogi dolaze sa svih strana da bi to vidjeli i naučili.

– Već godinama ugošćujemo učenike iz Francuske u suradnji s organizacijom "Les Compafgnon du Devoir", koja obuhvaća mrežu strukovnih škola na području cijele Francuske – informira nas Tamara Plastić, koja je od početka rujna 2017. ravnateljica Klesarske škole.

U radionici nas dočekuje meštar Daslav Petrović, jedan od četvorice koji učenicima prenose praktična znanja o kamenu i klesarstvu.

– Mi smo jedina klesarska škola u državi. Tradicija je orijentirana na Dalmaciju, ali i drugi nalaze svoje mjesto u ovom zanatu, tako da imamo učenike iz svih krajeva Hrvatske, ima ih iz Bosne i Hercegovine, tu nam je i učenik iz Njemačke, kao i jedan Čeh. Oni koji ovo vole i žele imaju što naučiti, nigdje se ne susreću sa zanatom kao u ovoj školi, a najbolji učenici se bilo gdje u svijetu mogu zaposliti odmah nakon završetka škole i kao vrsni klesari dobro živjeti – ističe majstor Petrović, koji u školi radi 25 godina. Pokazuje nam učeničke radove, a onaj prvi koji naprave nose kući za uspomenu i motiv za daljnji rad. Oni najtalentiraniji odmah dobivaju složenije zadatke, bez obzira u kojem su razredu.


75 učenika


– Neki učenici u radionici su i u slobodno vrijeme. Radimo jedino s bračkim kamenom, veselje je naš brend. Kamen dobije ime po lokaciji gdje je ubran, Veselje, Kupinovo, Punta... Znate li da mi kamen beremo? – kazuje Daslav Petrović. E, da i po tome je Brač specifičan jer kamen se ne vadi, kao što će drugdje reći, nego se bere kao dragocjen plod.

U radionici zatječemo i nekoliko učenika. Dominik Grden rođen je u Njemačkoj, hrvatskih je korijena, a stigao je iz njemačkoga grada Grassaua. U prvom je razredu, želi biti klesar.

– U Njemačkoj se više radi sa strojevima i na montaži, a ovdje s alatima. Rekli su mi, ako zaista želim naučiti posao, da ću najviše naučiti ovdje. Lijepo mi je, a kad završim školu, preuzet ću jednu radionicu u Njemačkoj – kaže Dominik. Njegov vršnjak Maroje Desin iz Konavala školuje se za klesarskog tehničara, sam se odlučio za ovo zvanje nakon što je vidio prezentaciju o Klesarskoj školi.

– Prezadovoljan sam, živim ovdje u učeničkom domu. Imam dobru ekipu u domu i u mjestu, a kad završim školu, namjeravam upisati fakultet za restauraciju – govori nam Maroje.
Josip Popović iz Kadine Glavice školuje se za klesarskog tehničara, u trećem je razredu.

– Oduvijek me vukla želja za kamenom, a kad sam u osnovnoj školi vidio prezentaciju, bilo je definitivno da ću upisati ovu školu, ništa me drugo nije zanimalo. Ovdje imam sve što mi treba. Planirao sam upisati fakultet, najvjerojatnije restauraciju, može i građevinarstvo, arhitektura, kiparstvo, sve što je srodno kamenu – odlučan je Josip, koji je u svoj rad u kamenu uklesao KD, prva slova svoga mjesta u drniškom kraju.

Klesarska škola u ovoj školskoj godini ima 75 učenika. Školuju se za klesare u trogodišnjem obrazovnom programu i za klesarske tehničare u trajanju od četiri godine. Za rudarske tehničare ove godine nije bilo interesa.
Kako kazuje ravnateljica Plastić, škola je u zadnjih pet godina bila uključena kao partner u niz EU projekata, a svaki je na određen način unaprijedio rad škole.


Poslovni plan

­
– Još uvijek smo u projektu EARN, koji je usmjeren na poboljšanje strukovnog obrazovanja klesara, posebno praktične nastave i suradnje s poslodavcima. Projekt ima za cilj kreirati klesare kao kompletne ličnosti, koji će, osim stručnih kompetencija, biti obučeni i za komunikaciju s partnerima, kupcima i svim dionicima u procesu od ugovaranja klesarskih poslova do isporuke i montaže proizvoda. S tim ciljem osnivamo učeničku zadrugu uz pomoć gosp. Michaela Freera iz CEDRA-e Split. Nastojimo motivirati i usmjeriti učenike za poduzetničko razmišljanje, a istodobno oplemeniti njihov život i rad u školi i učeničkom domu aktivnostima koje će moći financirati vlastitim sredstvima koje su sami osmislili i zaradili – ističe prof. Plastić.

Da je ta zamisao na dobrom putu, potvrdili su nam i učenici Antonio Prajdić iz Vignja, Petar Stojak i Kristijan Markota iz Knina, Mijo Šuljak iz Cavtata, Valentina Kosanović iz Supetra, Stipe Čikeš iz Šestanovca, Veselko Ilić iz Metkovića i Michele Špaček iz Pule. Slušali su predavanje i diskutirali na engleskom jeziku s Michaelom Freerom, 31-godišnjim Englezom koji je nakon studija ekonomije u Londonu boravio u Argentini, Indiji i Kambodži, a zadnje dvije godine živi u Splitu, gdje surađuje i s Clusterom za eko-društvene inovacije i razvoj CEDRA Split u potpori društvenom poduzetništvu i razvoju startup tvrtki.

– Ovo je moj drugi susret s učenicima. Danas sam im govorio o poslovnom planu, što proizvoditi, kako to prodati, razgovarali smo i u koju svrhu bi novac trošili. Kad ima volje među profesorima i učenicima, a ovdje je ima, puno se može napraviti kroz učeničku zadrugu – kaže Michael Freer, koji ima i dobra iskustva u razvoju učeničkih zadruga na Hvaru. Nada se da će ih biti još i više.

– Kad smo bili u prvom razredu, uvijek se postavljalo pitanje zašto se ne prodaju učenički radovi a dolazi puno ljudi koji ih razgledaju. Sad će se i to promijeniti – ističe Valentina Kosanović, koja pohađa četvrti razred za klesarskog tehničara. Jedina je učenica u ovoj generaciji, a kaže da je bila jedna prije nje i da sad ima još nekoliko cura u prvom razredu i jedna u trećem.

Njezina obitelj drži kamenolom u Donjem Humcu. Možda i ona nastavi taj posao, ali poslije škole definitivno će na fakultet, još će vidjeti koji.

Na fakultet će i Antonio Prajdić, najviše ga zanima arheologija. I on je maturant, budući klesarski tehničar. Dobro mu je u Pučišćima, a kaže i kako je dosta naučio o životu.

– Kroz učeničku zadrugu možemo financirati neke svoje potrebe, npr. za maturu ili izvanškolske aktivnosti. To je dobro i za školu, za nas bi se više čulo – kaže Antonio.


'Ostavit ćemo trag'


– Mi smo prva generacija koja će imati učeničku zadrugu, ostavit ćemo neki trag, većina učenika je zainteresirana – dodaje i Petar Stojak, kojega je u Pučišća privukla ručna obrada kamena. Najvjerojatnije će na Građevinski fakultet, a istu želju ima i Stipe Čikeš, dok njihov vršnjak i kolega iz razreda Mijo Šuljak namjerava upisati kiparstvo u Zagrebu. Kristijan Markota, koji je također u četvrtom razredu za klesarskog tehničara, želi se vratiti u Knin i tamo zaposliti.

– Namjeravam nastaviti posao s ocem koji ima obrt i radi s kamenom. Posao me čeka – kaže Veselko Ilić, koji je u završnoj godini za klesara. Za isto zanimanje školuje se i Michele Špaček, no cilj mu je položiti i ispite u četvrtoj godini za klesarskog tehničara kako bi mogao nastaviti školovanje i upisati se na neki fakultet.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
23. studeni 2024 00:24