Dragan Lukić Šegedin: Dalmatinac u Saboru mora lupiti šakom o stol

– Vodi nas zajednička težnja da se za buduće generacije sačuva i zaštiti tisućljetni dalmatinski identitet. Ne samo onaj iz našeg djetinjstva ili života naših didova, koji ne bi trebali zaboraviti, i njega treba unaprijediti te predstaviti svijetu, no na pameti nam je u prvom redu kvalitetna budućnost, a uz centralizaciju koja guši Hrvatsku, za takvu budućnost nemamo šanse.

Sestra Slavonija

Centralizacija nam je najveći neprijatelj?

– Ne samo Dalmaciji, nego i Slavoniji, njezinoj sestri koja ima sve preduvjete za kvalitetan život, a ljudi su tamo na rubu gladi. Slavonci, primijetio sam zadnjih godina, dolaze čak raditi u Dalmaciju da bi preživjeli. Mi, eto, na sriću imamo misec-dva turizma koji nas svake godine spasi od totalne katastrofe i napuni centralnu blagajnu, ali turizam ne može biti temeljna djelatnost, pa dica u školi uče da je tek tercijarna.

To je nerazumijevanje samih temelja gospodarstva. Dalmacija je nepovezana, razjedinjena i deindustrijalizirana, što je rezultat višegodišnje politike centralne vlasti. Ako je devedesetih radi obrane u Domovinskom ratu možda i trebalo ovako podijeliti Hrvatsku, danas su županije potpuno nelogične, suvišne i preskupe.

Dalmacija, Istra, Slavonija prirodne su regije sa specifičnim potrebama i problemima koje njihovi stanovnici mogu sami riješiti, a ne centralna država. Pa cijeli civilizirani svijet podijeljen je na regije, one su povijesne i prirodne cjeline. Moramo im i u Hrvatskoj omogućiti samostalno djelovanje, i to regionalizacijom i decentralizacijom moći.

Što će po tom pitanju napraviti Udruga?

– Predložiti i stručno obrazložiti potrebu da se Hrvatska preustroji. To bi povezalo četiri dalmatinske županije koje su sada nesposobne za bilo što konkretno, bez ikakvih su instrumenata pritiska na centralnu vlast, bez ikakve gospodarske strategije za, primjerice, ribarstvo, brodogradnju, pomorstvo, turizam, ugostiteljstvo...

Zbog čega bi vlasti slušale Udrugu?

– Jer je nevladin sektor legalni i demokratski korektiv vlasti koji govori u ime građana. Namjeravamo biti lobistička udruga ljudi koji će probleme locirati te ponuditi stručna rješenja kako bi se unaprijedio život u Dalmaciji. U izbornoj smo godini i svaka stranka koja prihvati naše ideje imat će i našu podršku u javnosti, bez obzira na ideološku pripadnost. Predlaganje kvalitetnih rješenja problema koji muče građane i jest posao politike.

Gradonačelnici šerifi

Ali s kojim mjestom, u gradskim vijećima ili parlamentu, glas Dalmacije bio bi snažniji?

– Moguće, ali kad ste vidjeli zastupnika iz Dalmacije u Saboru da je uzeo riječ, udario šakom o stol, progovorio o svom zapuštenom zavičaju koji ga je doveo na tu funkciju? Autocesta je zapela u Ravči i nitko nema snage lobirati da se odmah nastavi gradnja do Dubrovnika, iako je baš njemu najpotrebnija. Što je s pelješkim mostom? S povezivanjem otoka i tzv. Jadranskom orijentacijom? Kad će biti gotova brza cesta Trogir-Omiš koja bi objedinila splitsko metropolitansko područje? Koji dalmatinski političar lobira za to?!

Hoće li regionalni sistem onemogućiti lokalnim feudalcima da budu gotovo svemoćni, to im sad dopušta zakon?

– Treba mijenjati zakon o lokalnoj samoupravi. Omogućio je da neposredno biramo gradonačelnike, ali nije im trebao omogućiti da se pretvore u šerife koje je gotovo nemoguće maknuti s vlasti i kad pred očima cijele javnosti rade na štetu grada ili općine kojima vladaju.

Split - najobičnija selendra

Jesu li za to krive stranke ili birači?

– U Dalmaciji je definitivno kolabirala stranačka politika, a Split je najbolji primjer. Izredale su se sve stranke i nisu napravile ništa pametno, dapače, izazvale su razočaranje građana. Split, umjesto da bude mediteranska metropola, predvodnik i perjanica regije, postaje najobičnija selendra koja se ne sviđa ni sebi ni ostalima. A Zagreb je postao sinonim za nepodnošljivo centraliziranu vlast. Split ima 26 tisuća studenata na godini – s tragičnom budućnošću. Misli li itko gdje će se oni zaposliti, ima li itko tu strategiju? Ostane li ovako, nama ti obrazovani ljudi ne trebaju.

Možda misle da se u Dalmaciji samo svira ispod palmi?

– Onima s predrasudama o lijenim Dalmatincima dao bih da veslaju do Palagruže kao nekad komiški ribari, ili da prežive u kamenjaru Zagore. Naš temperament i naš gušt su nešto drugo, ako znamo uživati u životu, ne znači da smo lijeni. Sjetimo se samo javnih radova za vrijeme Austro-Ugarske i što je sve izgrađeno trudom Dalmatinaca: pruge, javni objekti, ceste, mostovi, lukobrani, lanterne... Stoga je geslo naše udruge natpis s komiške knjižnice: ‘Požrtvovanje, značaj, rad – jedini spas domovine!’ To treba postati suvremeni dalmatinski brend.