- Nije mi lako otići jer sam uz svoju župu, vjernike i sve Supetrane vezan vidljivim i nevidljivim nitima. Trudio sam se na duhovnom planu, ali i na očuvanju i rekonstrukciji sakralnih objekata, napraviti najviše što sam znao i umio. Dragi Bog će prosuditi koliko sam u tome uspio, a dekret biskupa Štambuka ću poštovati i izvršiti - kazao nam je Don Andro Ursić samo nekoliko dana prije nego će napustiti Supetar i njegovu župu.
Nije se uklapao u klišeje
Na dekret biskupa Štambuka burno su reagirali vjernici, ali i oni koji rijetko prelaze crkveni prag. Svima njima bila je žarka želja da don Andro i nadalje ostane njihov župnik. Potpisivala se peticija i slala pisma biskupu Štambuku, neki su, a među njima i supetarski gradonačelnik Dinko Hržić, najavili izlazak iz bratovštine sv. Roka koju je Don Andro Utemeljio. Svi su oni iznosili velike zasluge don Andra Ursića za duhovni i materijalni napredak župe. Biskup Štambuk ipak je odbio svaku mogućnost za izmjenu svoje odluke.
Don Andro Ursić je od onih svećenika koji je često u javnosti iznosio svoje stavove koji su znali izazivati različite komentare. Posebno su bili praćeni njegovi istupi u vezi s gay paradama.
- Svi su oni djeca Božja, za sve njih se molim Bogu i oni su u fokusu moje svećeničke pažnje i brige, ali smatram kako je riječ o nemoralnom i izopačenom činu, jednoj vrsti bolesti - pojašnjavao je svoje stavove supetarski župnik.
Od početka svoje svećeničke službe don Andro se nije uklapao u uobičajene klišeje i stereotipe. Tako ga je za svećenika trebao zarediti papa Pavao VI. u Vatikanu. S obzirom da je imao dugu kosu, protokol je tražio da se mora ošišati i na ređenje otići s kratkom kosom.
Međutim, on je odbio šišanje, a to je značilo kako je uskratio sebi priliku da mu svećenički red udijeli vrhovni svećenik, odnosno papa. Međutim, tu njegove muke nisu završile jer ga je s dugom kosom odbio zarediti i njegov tadašnji mjesni biskup Celestin Bezmalinović. S dugom kosom ipak ga je 22. lipnja 1975. godine u Kaštel Lukšiću zaredio tadašnji splitsko-makarski nadbiskup Frane Franić. Njemu nije smetala duga kosa mladog svećenika.
U prosvjed na Pjaci
Tijekom svoga župnikovanja u Nerežišćima na Braču odbio je otići u rezervnu vojnu službu u Jugoslavensku narodnu armiju. Nakon što je presuda o petnaestodnevnom izdržavanju zatvorske kazne postala pravomoćna, don Andro se odlučio na hrabar i posve neobičan potez. U svećeničkoj reverendi, s natpisom na prsima “Moram u zatvor jer želim ljubav i mir bez oružja”, izišao je u solo prosvjed na splitskoj Pjaci. Bilo je to 8. lipnja 1989. godine. Među prolaznicima bilo je dosta onih koji su ga podržavali, ali je bilo i onih koji su ga vrijeđali i osuđivali taj njegov čin.
- U jednom trenutku prišao mi je novinar “Slobodne Dalmacije” Momčilo Popadić. Sjeli smo u jedan od kafića i ja sam mu pojasnio cilj i namjere moga prosvjeda. Na kraju mi je prišapnuo: “Don Andro, puno se zajebavaš, svuda uokolo su udbaši.” Međutim, ono što sam Popadiću rekao, “Slobodna” je sutradan vrlo korektno prenijela - prisjeća se don Andro.
Udba ga je ubrzo odvela na saslušanje, a zatim je otišao na izdržavanje zatvorske kazne. U isto vrijeme dobio je dekret biskupa Slobodana Štambuka kojim ga je imenovao župnikom župe u Supetru. Tako je izravno iz zatvora stigao na službu supetarskog župnika. Ubrzo je osnovao duhovni sastav “Anđeli” koji je pjevanjem pratio svete mise, a don Andro je za vrijeme liturgijskih obreda sve češće znao zapjevati uz gitaru.
Mnogima, u početku, to nije bilo pravo, ali je vrijeme don Andri dalo za pravo. Crkva se otvorila prema novim trendovima, koje su prihvaćali osobito mladi. Zato je posebno bio omiljen kod mladeži i djece. Don Andro sada ide u novi izazov, na službu župnika u Pučišćima.
To je mjesto, zbog poznatih događaja vezanih uz sudbinu “Jadrankamena”, duboko podijeljeno i razjedinjeno. Od njega, kao duhovnog pastira, traži se da pokuša povezati pokidane konce i niti i uvesti više zajedništva i razumijevanja.
- Bog mi je dao dobre komunikacijske sposobnosti i uz njegovu pomoć učinit ću sve da mojoj novoj župi i vjernicima ulijem nadu i ohrabrenje. U bilo koje doba dana i noći spreman sam pomoći jer ljubiti čovjeka temeljna je Božja zapovijed i svrha svećeničkog djelovanja - zaključio je Don Andro Ursić.
Oproštaj od župeDon Andro Ursić oprostit će se od svoje župe, vjernika i grada Supetra u nedjelju, 19. kolovoza, na pjevanoj misi u 10.30. Tjedan dana kasnije, odnosno u nedjelju 26. kolovoza, vodit će misu kao pučiški župnik. |
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....