Dok svi bježe s otoka, na ovaj škoj doseljavaju se i Splićani: 'Zašto bi itko ovo napustio? Kvaliteta života bolja je nego u gradu!'

Nedavno je u javnosti objavljeno istraživanje prema kojem Bračani ne pokazuju želju za napuštanjem svoga otoka. Istraživanje je to koje su provele Jelena Nakićen i Anica Čuka, ispitujući demografski razvoj Brača te sklonost otočana iseljavanju.

- Zašto bi netko napustio ovo? - zapitala se Bonnie Suryan Ward prošlog ljeta dok je promatrala prekrasan krajolik Brača, baš kao da nas uvodi u temu. Zapitala se to kao unuka otočnih emigranata koji su davnih dana napustili otok i otišli u Sjevernu Ameriku.

Boraveći na otoku danas, teško je mogla zamisliti život tijekom vinogradarske krize, svu onu neimaštinu i siromaštvo koja je nagnala njezine pretke u nepoznato.

Na Braču je onomad živjelo gotovo višestruko više stanovnika nego danas. No, kazuju autorice istraživanja, posljednjih nekoliko popisnih godina broj stanovnika dijela otočnih naselja u porastu je ili tek u manjem padu.

U istraživanju su anketom nastojale istražiti u kojoj je mjeri stanovništvo zadovoljno životom na otoku te kakav je njihov trenutačni stav prema iseljavanju.

I, čini se, više je no zadovoljno i o iseljavanju slabo razmišlja. Da budemo precizniji, s Brača bi se iselilo 23 posto ispitanika, a njih 30 posto možda bi se iselilo ako bi im se za to pružila prilika.

Polazeći od tih brojki, pitamo Bračane i one koji Brač zovu svojim domom, što oni misle?

Za četvrtinu ispitanika najveći je nedostatak života na otoku upravo nemogućnost zaposlenja. Emil, 33-godišnjak iz Supetra, posao je, stoga, našao u Splitu. No, ne bi se preselio, kvaliteta života na otoku, kaže, mnogo je veća.



- Ljudi se doseljavaju na otok, a ja da odem? Supetar je idealan i put na posao u Split je ugodan i, vjerujem, ugodniji nego autobusom iz Omiša. Turizam se razvija i mogućnosti ima mnogo, a s druge strane, ne nedostaje mira i nema stresa - objašnjava Emil.

Odlazimo na mjesto koje najbolje svjedoči o stanju stanovništva, u dječji vrtić. I to u Postira. Upravo je u tijeku tjedan frankofonije, pa predškolci uglas broje do pet sa Sanjom Nejašmić, profesoricom francuskog jezika.

- Ja sam se na Brač doselila iz Splita. Sive zgrade zamijenio je slikoviti krajolik Postira, a mogućnost da u pidžami možeš ujutro sjesti na svoj balkon i piti kavu me oduševila. Sve je mirnije i sporije. Već dugo radim u Bolu u školi i pratim svoje bivše učenike. Mnogo ih se nakon školovanja vratilo i osnovalo obitelj u Bolu.

Internetom si danas povezan s cijelim svijetom i više se izolacija ne osjeća kao nekada. Turizam je razvijen, a oni nadograđuju ono što su im roditelji već stvorili, stvaraju nove ideje i kvalitetan sadržaj. Sebi tako stvaraju posao, obogaćuju mjesto, a blizina roditelja koji im mogu pripomoći oko djece samo pridonosi kvaliteti života - mišljenja je Sanja Nejašmić priznavši kako nedostatke male sredine ipak osjeti.

Slaže se s tim i Andrea Kaštelan, ravnateljica Dječjeg vrtića "Grdelin", još jedna bračka nevjesta, koju je ljubav na Brač dovela iz Zadra.

- Kad dolaziš iz veće sredine, svjestan si manjka sadržaja, a pogotovo ih osjetiš kao roditelj. Djeca za nastavak školovanja često rano moraju napuštati obiteljski dom. No, vjerujem kako je sve stvar gledišta i, kad se usmjerite na dobre stvari, životom na Braču možete biti zadovoljni.

Sjećam se reakcije jedne vaše kolegice novinarke kada je prvi put došla u Postira i duboko udahnula opčinjena smirenošću i ljepotom. Ovo je mjesto lijepo, privlači mlade obitelji, u vrtiću je trenutno 65 djece, a i u budućnosti, pokazuju statistike, očekujemo kako će se taj broj zadržati.



No, u Pučišćima je, kako doznajem u razgovoru s kolegicom, situacija, bitno drukčija. Djece je sve manje - kazuje Kaštelan.

I baš nekidan, prisjećam se, mladi Pučišćanin Marko Eterović kazao mi je kako svjedoči kako se pola njegova društva iselilo iz mjesta. A sele se i čitave obitelji, kazuju mi Pučišćani.

Tada, kako se zapitao jedan on mojih sugovornika, ona brojka od 23 posto ispitanika koje bi se s Brača iselilo, a njih 30 posto možda bi se iselilo ako bi im se za to pružila prilika, i nije tako beznačajna.

- I ja bih se iselila da mogu - kazuje mi 23-godišnja Mirna iz mjesta u otočkoj unutrašnjosti.

Priznaje mi, voli Brač, ali mladoj osobi ne pruža mnogo.

- Planinarim, radim, školujem se, bavim se sportom, nisam od onih koji se žale, a ne rade ništa. No, za mlade ipak nedostaje sadržaja. Ne čudim se, ipak, što većina Bračana ne razmišlja o iseljenju. Brač je lijep, i miran i odličan za obitelji. No, mladima ne pruža dovoljno, nedostaje mjesta za izlaženje, druženje. Ne znači to da se jednog dana ne bih vratila - kaže Mirna.

Kada bih zarađivala više, možda bih i iselila se, ovako je samostalni život negdje drugdje nemoguć.

Većina se naših sugovornika složilo s rezultatima ankete. Brač zaista jest lijepo mjesto za život, a odlična povezanost s kopnom stavlja ga u povoljniju poziciju od ostalih otoka. Ipak, nedostataka treba biti svjestan, kako bi se oni, ako je to moguće, i ispravili.