Dok se Podgorani iseljavaju iz općine i dok se demografska slika poznatog ribarskog mjesta rapidno mijenja, klizeći kazaljkom prema dolje, premda su turistički rezultati ohrabrujući, jedno od vijećničkih pitanja na sjednici Općinskog vijeća glasilo je: "Kada će se izmjestiti bista Milana Kurtića?"
Bista isklesana u luneti u spomen-domu Prvog mornaričkog odreda, gdje su danas smještene općinske prostorije, stoji dulje od tri desetljeća, a ideja da se makne došla je prije godinu dana, još u prošlom sazivu Općinskog vijeća, kada je izglasana u formi odluke koja idealno mjesto za skulpturu vidi u muzeju smještenom blizu antifašističkog spomenika Galebovo krilo.
Komu smeta Milan Kurtić, koji je kao 19-godišnjak poginuo nakon bitke na Sutjesci, u crnogorskoj Andrijevici, i čije ime nosi i lokalno kulturno-umjetničko društvo? Glavni protagonisti ove priče tvrde - nikome.
Ivan Talijančić, HDZ-ov vijećnik koji je to pitanje postavio na predzadnjoj sjednici, kaže kako im bista nipošto ne smeta i kako je njegovo pitanje očito krivo interpretirano.
- Postoji ideja da se napravi muzej i onda će se bista premjestiti. Nije točno da to nekome smeta, pa tako ni meni. Samo sam postavio pitanje kako napreduje projekt - kaže Talijančić.
Slično tvrdi i njegov stranački kolega Marin Urlić.
- Donesena je odluka da se napravi muzej, tako sam ja to shvatio, i tek bi se onda stvorili uvjeti za premještanje biste. Gdje je maknuti ako nemamo kamo?! Tako je i odgovoreno na Vijeću; rečeno je da će se premjestiti kada se stvore uvjeti - kaže Urlić.
Smeta li kome ta bista, pitamo Urlića.
- Ne vjerujem. Ali mislim da ljudi pitaju neke stvari koje su se trebale riješiti prije, a ne sada. Ja se osobno više volim baviti pitanjem zadržavanja ljudi u Podgori jer cijela općina izumire, a ne se baviti prošlošću - tvrdi Urlić.
Zoran Radonić, šef SDP-a, kaže pak da je pitanje na famoznoj sjednici Vijeća postavljeno u drukčijem tonu nego što općinski vijećnici iz redova HDZ-a danas govore, dakle s naglaskom na premještanje biste, a ne izgradnju muzeja.
- Vijećnik Talijančić kazao je kako su održali sastanak HDZ-a i kako je odlučeno da se postavi pitanje na Vijeću kada će se ispoštovati odluka prošlog saziva i ukloniti bista. To je po mom mišljenju sramotno, jer se radi o tradiciji Podgore i uvjeren sam da bi se Podgorani protiv toga pobunili. Busamo se u prsa da smo antifašisti, a ako se ovako krene, mogli bismo premjestiti i Galebovo krilo, jer i to nekome smeta. Sjećam se kako me jednom jedan gost Englez pitao čija je bista i kad sam mu ispričao priču o Kurtiću, zaplakao je, vjerojatno je bio dirnut kao saveznički vojnik koji je bio na Visu. To je naše naslijeđe i odricanje od toga je nebulozno - kaže Radonić, dodajući kako bi, ako se izuzmu kulturološki i povijesni kontekst, već samo uklanjanje biste bilo izrazito zahtjevno.
Tonči Pivac, predsjednik SABA-e Makarskog primorja, kaže kako je i do njega došla priča o ovoj inicijativi.
- Mislim da je to suluda inicijativa. Spomenici, a naročito onakvi, ne ruše se. Treba se obratiti Ministarstvu kulture i nastojati da se spomenik sačuva, ako ne na toj lokaciji, da se prenese onda kod spomenika partizanu i mornaru gore u selu. Iako nema razloga da ikome smeta na mjestu gdje jest, ali njima, eto, smeta sve što je partizansko i antifašističko - komentirao je Pivac.
Načelnik Ante Miličić samo nam je u prolazu dobacio da ne priča s novinarima, no doznajemo da on nije sklon tome da se dira Kurtićeva bista, što nam je potvrdila i oporba.
Zašto je i kako ova odluka usvojena u prošlom sazivu Vijeća, i pod krinkom čega, ostaje pitanje. Činjenica jest, a s time se slažu oba HDZ-ova vijećnika, i Talijančić i Urlić, da ipak imaju prečega posla.
- Istina jest da nam to nije priorotet, svakako se slažem da imamo drugih problema. Najvažnije nam je spriječiti iseljavanje i vjerujem da ćemo za ovog mandata po tom pitanju nešto napraviti, jer su neke mjere već poduzete - kaže Talijančić koji je podsjetio da su značajno povećali rodiljne naknade koje, kaže, za prvo dijete iznose oko 1000 eura, a kasnije se te cifre penju i višestruko.
Dodaje kako su u planu i neke druge mjere s kojima će se pokušati spriječiti iseljavanje čija putanja, prema Urlićevim riječima, ne vodi samo u inozemstvo nego i u susjednu Makarsku.
Što se muzeja tiče, Talijančić tvrdi kako već postoji idejno rješenje i kako je za taj projekt aplicirano na EU fondove. Samu bistu, koja datira iz druge polovice 80-ih, izradio je inače poznati kipar Luka Musulin, dok mu je pomoćni radnik, kako doznajemo od povjesničara umjetnosti Stjepka Kržanića, bio Davo Sumić iz Podgore. Zajedno su išli tražiti kamen bez vene, kako bi se mogao isklesati, a našli su ga kraj Ploča.
- Spomen dom Prvi mornarički odred tema je koja je nije inherentna temi Milana Kurtića, i možda taj spomenik zaista i ne pripada tamo, ali ključno je pitanje zbog koje ćemo ga motivacije premjestiti od tamo. To je bitna razlika - zaključuje Kržanić.
A prave razloge vidi u nečemu drugome, a ne u tematskoj (ne)povezanosti...
- Opće stanje duha, ne samo u Podgori nego u Hrvatskoj, dijagnosticirao bih kao ravnotežu jalove bezidejnosti. Sve je više pokondirenih tikvi koje se povode za nekim općim trendovima, koji zapravo i nisu opći, nego tek dnevnopolitičke manifestacije, manipulacije, dodvoravanje. Ja sam Podgoranin, ali reći ću vam sljedeće u kontekstu te priče: takve su inicijative pokazatelj čuvenog podgorskog pragmatičnog oportunizma. Antifašizam nismo mi izmislili, i on je nadređen pojmu ideološke konfrontacije kamo ga žele prikriti domicilni primitivni provincijalni fašiofili - komentirao je Kržanić.
Milan je poginuo u šljiviku u rodnome mjestu Slobodana Miloševića
Milan iliti Milanica Kurtić, kako su ga zvali od milja, poginuo je u 19. godini u jednom šljiviku u Andrijevici, u Crnoj Gori. Zanimljiv je put koji ga je tamo doveo. On je, naime, bio zapovjednik voda, komandant, u Drugoj dalmatinskoj brigadi koja je u svom sastavu imala i 156 omladinaca, mahom mladića i djevojaka do 24 godine. Talijani su ih bili zarobili i planirali odvesti u logor, no na putu od Iža do Šibenika, prema riječima Stjepka Kržanića, mladi su partizani preuzeli jedrenjak i oslobodili se. Iskrcali su se i uputili se prema Livnu.
- Tamo su se udružili s lokalnim stanovništvom i zajedno s njima pjevali božićne pjesme, čin je to bio koji je učinio više u propagandnom smislu od govorancija komesara. Uglavnom, nakon Sutjeske, gdje su bili desetkovani, povukla se brigada prema Crnoj Gori i u Andrijevici je, u četničkom prepadu, poginuo Milan Kurtić. Upornom potragom suboraca, osobito Ivanke Sumić Mitrović, tijelo je kasnije ekshumirano, a zanimljivo je da je vlasnik voćnjaka gdje je tijelo pronađeno svojevoljno, sa svoja četiri sina, dan i noć čuvao stražu pored izvađenog tijela, sve dok se nije organizirao prijevoz za Podgoru - kaže nam Kržanić.
Priče da je Kurtić, koji je sudjelovao u organizaciji obrane od četničkog prepada, poginuo spašavajući drugog ranjenika nije ni demantirao ni potvrdio. - To zvuči filmski, kao nekakva televizijska romansirana biografija, no ne znamo je li to točno, ili je to tek legenda. U svakom slučaju, minorno je to prema činjenici da je kao starješina poginuo direktno sudjelujući u borbi, dakle nije rekao "naprijed", pa stao, nego je krenuo prvi - pripovijeda podgorski povjesničar umjetnosti.