S jedne strane riva i gradske plaže prepune turista, na lukobranu privezane jedrilice, na pučini usidren kruzer. Oživio grad, turisti pohrlili u Makarsku, ''jako'' turističko središte u kojem su sigurno planirali obaviti kakav-takav šoping. Ali... Šopingiranje im se može svesti eventualno na laganu ljetnu odjeću koju mogu pronaći u par trgovina ili na barakama, kozmetičke proizvode te hranu i piće u trgovinama i trgovačkim lancima.
U Makarskoj definitvno nigdje ne mogu kupiti pošten ''komad'' odjeće poput muških ili ženskih odijela i košulja, kaputa, mantila ili ''dodatke'' kao što su kravate jer posljednjeg dana lipnja svoja vrata nakon više od 40 godina ''staža'' zatvara trgovina Varteks, a u zaborav su već pali zatvoreni, također dugovječni butizi Modea i Man.
Premda je riječ ''tek'' o trgovini odjećom u kojoj su elegantniju garderobu često kupovali i to za svakodevni posao gradonačelnik i njegovi zamjenici, pročelnici kao i većina službenika Grada i općina s Rivijere te direktori hotelskih kuća i hotela, Varteks je služio i za sve vesele i tužne prigode i neprilike, od maturalnih večeri, vjenčanja i krštenja do sahrana. No, od 30. lipnja u Makarskoj nijedan muškarac više neće imati gdje kupiti odijelo, dok bi se žene već i mogle snaći po lokalnim butizima.
Trgovina se, kako doznajemo, zatvara jer je veći udjel u tvrtki ''zapasao'' novi gazda koji je odlučio staviti ključ u bravu u svim manjim ''dućanima'' po Hrvatskoj, a robu ''preseliti'' u velike trgovačke centre pa će Makaranima najbliža Varteksova trgovina biti u City Centru u Splitu. Iz Varteksa pak službeno tvrde kako zatvaranje slijedi zbog neprofitabilnosti.
- Sukladno poslovnom planu, koji podrazumijeva restrukturiranje prodajnih objekata, a u sklopu kojeg se nalazi i Makarska, zatvaraju se sve neprofitabilne prodajne jedinice. Izuzetno cijenimo svakog svog kupca i želja nam je uz ponudu novih kanala prodaje kroz definirane razvojne projekte, zadržati i svakoga od njih. Trendovi na tržištu diktiraju kontinuirane promjene i prilagodbe. S tim ciljem Varteks će otvoriti uz neke nove lokacije i web shop, te će tako biti dostupan zaista svakom kupcu gdje god se on nalazio - stoji u odgovoru djelatnika Korporativnih komunikacija Varteksa.
Napominju da će prema zaposlenicima postupiti sukladno pozitivnim zakonskim propisima što u prijevodu znači otkazni rok i otpremnine te dvije nezaposlene osobe više na burzi rada.
Zaštitni ''znakovi'' Varteksa svim su sugrađanima već odavno poznati: uvijek nasmiješene i ljubazne prodavačice Željana Cimera i Dubravka Perković koje će se od 1. srpnja morati prijaviti na Zavod za zapošljavanje i to nakon 35 godina radnog staža na istoj lokaciji jer je u sadašnjem prostoru Varteksa nekada poslovalao Primorje pa Nik u kojem su radile. Riječ je gradskom prostoru od oko 150 kvadrata, a koji se nalazi nasred rive i u kojem će se otvoriti nešto novo i to tek kada Grad raspiše natječaj za najam prostora.
Koliko je porazna činjenica da se u Makarskoj, posebno u nepredvidivim situacijama kao što su sahrane, ne može nigdje kupiti odijelo, kao i koliko je teško otići iz trgovine na rivi u kojoj je radila 20 godina, ispričala nam je Željana Cimera. Kako kaže, odijela, košulje i kravate kupovale su sve mušterije, od Brela do Gradca, Makarske i Vrgorca do Imotskog i Sinja.
- Odijevale smo sve moguće gradonačelnike i dogradonačelnike, ma cijelu zgradu Grada, od pročelnika, dogradonačelnica do matičarki i tajnica. I tu nije bilo puno biranja što se tiče naših kupaca pa nam je većina gradonačelnika ili dogradonačelnika, poput Ante Novaka, znala reći: "Mala, imaš li za mene neko lipo odijelo, onaj moj broj?" Obukle smo bivše gradonačelnike Marka Ožića Bebeka, Tončija Bilića i bivšeg dogradonačelnika Mira Družijanića koji je inače po pitanju košulja i odijela pravi ''modni mačak'' - kaže Cimera.
Dodaje da su i ona i kolegica joj Dubravka znale i još znaju sve brojeve odijela gradskih ''otaca'' i vijećnika, direktora hotela i hotelskih kuća, poduzetnika, šefova i to čak bolje od njihovih supruga koje bi ih često pitale: "Koji ono broj košulje nosi onaj moj?''. I znaju sve brojeve odijela i hlača i košulja, haljina i suknji naših Makarki.
- Oblačile smo mi i svećenike, mrtvace i grobare, ljude iz svih mogućih branši. Svake godine na početku sezone, kao što je bilo i prije par dana, dolazi nam gazda lokala iz Tučepi, Janjevac, koji bi kupio odijela za svoje kompletno osoblje i uz to bi nam na tacni donio po 30 komada palačinki - sjetno će Cimera.
Kako kaže, Makaranima su uvijek bile dostupne, i izvan radnog vremena i nedjeljom, pa su nemalo puta ''uskakale'' u tužnim situacijama.
- Kada bi iznenada preminuo neki od sugrađana, članovi njegove obitelji bi nas nazvali i telefonski naručili odijelo ili za sahranu ili za odjenuti pokojnika, a koje bismo im donijeli doma. A sada će i u najtužnijim situacijama Makarani i mještani Zabiokovlja morati ići u Split samo kako bi kupili odijelo jer u Makarskoj nemaju gdje što je baš žalosno - kaže Cimera.
Napominje kako je i puno starijih žena kupovalo odijela kako bi bile spremne za ''odlazak'' na drugi svijet. Cimera apelira na Grad da dobro razmisli komu će iznajmiti prostor Varteksa u kojem, kako kaže, nikako ne bi smjele biti otvorene pekare ili kafići, već trgovina odjevnih predmeta po mogućnosti hrvatskih dizajnera.