Malo je onih koji su doživjeli sedamdeset godina braka. To je uspjelo bračnom paru Mariji i Frani Bakici iz Trogira, koji su možda i jedini u dugoj povijesti toga grada koji se mogu pohvaliti tom rijetkom obljetnicom.
Dan milosti vjenčanja, kako se naziva ta godišnjica, proslavili su sa svojim najmilijima u obiteljskoj kući na Čiovu, na području Lučice, u istoj kući u kojoj su se prije sedam desetljeća i vjenčali.
Vitalna Marica, kako je zovu, svojih 86 godina dobro nosi, dok Frane sa svojih 90 godina pomalo posustaje, ali ne gasi se vedrina i pažnja prema supruzi kojom ju je obasipao cijeli život.
- Dan je bio predivan, sunčan, vjenčali smo se u crkvi svetog Dominika. Vjenčanje je obavio pokojni don Frane Coce. Moj kum bio je pokojni Ivo Buble Rošo, a mome Frani pokojni Tonči Jakiša Livak. Nakon toga pirovali smo ovdje u ovoj kući, samo što je onda bila manja. Čini mi se ka da je bilo jučer - prisjeća se Marica.
Ne znam više tko je koga u mladosti prvi gledao, no sigurno je da smo se u večernjim šetnjama pogledavali. Prvi poljubac pao je pokraj današnjeg dječjeg vrtića "Maslina". Bili smo susjedi. Ja sam rodom Rebarova, čija je obiteljska kuća bila u neposrednoj blizini Bakičine. Samo vas moram upozoriti - taj naš prvi poljubac bio je poljubac u lice, a ne kako se danas ljube - sa smiješkom će Marica s koje njezin Frane nije skidao pogled.
Kada je pričala o poljupcu, čak se malo i zasramio, iako je priznao da ju je volio često poljubiti.
Pitamo je čime ju je Frane osvojio. Bez razmišljanja odgovara:
- Ljepotom i dobrotom!
Vjenčali su se kada je Marica imala samo šesnaest godina, a Frane dvadeset. Kažu da nisu dugo hodali jer se Frane plašio da bi njegova voljena mogla drugome zapeti za oko te da bi je mogao "oteti". Zato mu se žurilo da bude što prije samo njegova.
Doznajemo kako su tijekom dugog bračnog staža imali lijepih, ali i teških trenutaka. Od četvero djece (tri kćeri i sin) danas imaju osam unuka i devet praunučadi.
Marica je znala da se udaje u težačku obitelj u kojoj se puno radilo, a ona je za težake kuhala i bila uzorna majka i domaćica. Frane je radio u policiji.
- Uzajamno poštovanje, ljubav i strpljivost recept su za uspjeh njihova braka. Potvrdio je to Frane pohvalivši svoju suprugu kao izvrsnu kuharicu tradicionalnih trogirskih delicija kojima ga i danas obraduje.
- Njezinoj pašticadi s njokima, bakalaru, rafiolima ili krokantu nema premca. Pogledajte je kako je lijepa i danas, a tek kad je bila mlada! Ostala je vrijedna, i pažljiva prema meni. Volim je istim žarom kao i prije sedamdeset godina - nježno će Frane.
Žive u obiteljskoj kući u kojoj im stanuje i sin Ante i njegova obitelj.
- Kada ih gleda, Ante veli da mu se odmotava film o životu njegovih roditelja u kojemu je bilo uspona i padova, ali su sve pobjeđivali isključivo razumijevanjem. Otac nikada nije dao da se, ne daj Bože, povisi glas na mamu. Njezinu dobrotu mi djeca uzvraćali smo joj poslušnošću i lijepom riječju. Tako nastojimo i danas - kaže Ante.
Nevjesta Dragica u obitelj Bakica stigla je prije dvadeset i šest godina. Puna je hvale za svoju svekrvu.
- Učiteljica sam. Radim u smjenama, pa je svekrva čuvala djecu. Uvijek je pomagala koliko god je mogla. Danas kada je starost tu, ja sam njoj na usluzi. Vraćam joj prirodni dug kako to treba i biti - ističe Dragica, koja je brak svoje svekrve i svekra ocijenila tradicionalnim i skladnim u kojemu nije bilo mjesta prepirkama i čangrizavosti.
Njezini sinovi Frane i Marko također svakodnevno obasipaju baku i djeda neizmjernom ljubavi kakvu su i oni njima pružili.
Rrane je frizer. Ima svoj frizerski salon, pa baka gotovo uvijek ima lijepu frizuru, a i djed je uvijek uredno podšišan.
Cijelo vrijeme su im tepali:
- Sretno mladenci i volite se još mnogo godina!