Život na Velikom Broćancu pruža širinu za igru, kako djeci, tako i psima, a odrasli uživaju u miru i prirodi, udaljeni svega dvadesetak minuta vožnje od gradske vreve.
Dosta je kuća na tom području ostavljeno na milost i nemilost vremenu, dosta ih je tek rijetko korišteno, a neke, poput ove koju vidite na fotografijama - su doslovno opasne po život. Kuća u Karamanovoj ulici na Broćancu ima nezaštićen otvor u cisternu, čatrnju, kažu nam mještani. I upravo je tu, zamalo, glavu izgubio dvogodišnji mješanac Gary.
Kao i svake večeri Ante Grgić je pustio svog miljenika u šetnju. Gary se uvijek nakon petnaestak minuta sam vrati kući, no, preksinoć (nedjelja) nije tako bilo. Čekao je Ante Garyja, a onda sjeo u automobil i obišao cijelo mjesto. Nije ga uspio naći. Pala je noć.
- Ujutro sam odmah sjeo na bicikl i stao obilaziti svaki kantun, pripovjeda nam Ante.
Tek negdje oko tri sata poslije podne u ponedjeljak - učinilo mu se da čuje lavež, ali nekako dubok, nekako dalek, nekako kao da odjekuje.
- Odbacio sam bicikl i stao dozivati Garyja i tada sam shvatio kako je u susjedovom bunaru, veli.
U dubini od nekih pet metara maleno se stvorenje stislo na jednoj od stepenica, drhturavo i preplašeno. Od radosti što vidi svog gazdu - promrzao je psić opet pao u vodu...
- Odmah sam nazvao vatrogasce i došla je ekipa iz DVD Zagora. Sjajni momci, sjajni. Oni su sve u trenu riješili, izvukli Garyja iz bunara, sretan je dan nakon Ante.
- Život je život, mi smo tu da ga zaštitimo, samozatajan je Nikola Bilić iz DVD Zagora.
Nema u njega velikih riječi, samo akcija.
- Odradimo sve što treba, veli.
Gary se uz komin ugrijao, gazda Ante će se potruditi da zaboravi dvanaestak sati traume, ali mi apeliramo na Mjesni odbor Broćanca - zaštitite otvor spornog bunara. Nesreća nije rezervirana za pojedince, djeca se tu igraju, ne dao Bog većeg zla.