 |
| Goran Novotny / Cropix |
Na snazi, naravno, ostaje mogućnost da bi neki drugi autori nekog drugog brend-plana mogli smisliti i ponuditi, zašto ne, drukčije i možda bolje identitetske znakove, ali to je podložno subjektivnoj procjeni i, na kraju krajeva, u ovom vrijednom i važnom poslu brendiranja županije nije od presudne važnosti.
Srećko Radnić, čelnik Agencije za razvoj Splitsko-dalmatinske županije (nadahnuto nazvane Rera) koja je s poznatom marketinškom kućom McCann Erickson „nosilac“ rečenog brending posla, naglašava da niti jedan pojedinačni podatak do kojeg će se doći u potrazi za brendom - niti jedan kamen iz „suhozida prepoznatljivosti“ - sam po sebi i sam za sebe nije ključan, već je samo upotrebljiva posljedica temeljne i, srećom, u jednom dijelu već realizirane odluke da se krene u oblikovanje županijskog brenda: „Osobno sam vrlo zadovoljan, mogu reći i ponosan na to što smo izradili i, evo, predstavili javnosti Strateški plan brendiranja Splitsko-dalmatinske županije, prvi takav u Hrvatskoj, a činjenica da je taj dokument sada na stolu samo potvrđuje da se u našoj sredini u znatnoj mjeri probila svijest kako je riječ o eminentno razvojnom poslu.
Zaista i jest tako, u osnovi svega je postavljanje temelja za dalnji razvoj županije, a jedino našom autentičnošću i oznakama te autentičnosti možemo uspješno nastupati na međunarodnom tržištu, biti prepoznatljivi i prepoznati te, na tragu toga, našim proizvodima pružiti dodanu vrijednost.
Jednostavno se moramo predstaviti kao prostor, pokazati se sa svim svojim specifičnostima, a u meritumu stvari, u onome što nudimo i brendiramo, valja težiti savršenstvu.
Pojedninačne odrednice prepoznatljivosti treba „gurati“ k savršenom kroz različite razvojne projekte, pa bio to projekt „dalmatinski pršut“, koji već ima svoje jasne obrise, ili, primjerice, u budućnosti ostvarljivi projekt „dalmatinske konobe“. Kao što, recimo, Michelin daje restoranima svoje zvjezdice, mogli bi i mi našim konobama kao oznaku „kvalitete u prepoznatljivosti“ davati one „lavove“ s dalmatinske zastave: dva, tri, koliko tko zasluži.
Ali, to zahtijeva opsežan i odgovoran posao, mora se spoznati i opisati konobu, istražiti kakve su bile prije i kakve su danas, što se u njima pije i jede, koje su glavne karakteristike konoba uz more, a koje onih u Zagori, s tim da uspostavljeni standard kvalitete i autentičnosti nikad ne smije biti doveden u pitanje, pa će znak konobe svima u svijetu ujedno biti i znak nečeg dobrog i lijepog što su vidjeli i doživjeli u Dalmaciji.
Uistinu, čeka nas velik posao, ali to drukčije i ne može biti, uvijek je tako kad je riječ o razvojnim projektima“.
Već i sam startni posao na skiciranju brenda Splitsko-dalmatinske županije, odnosno ankete i pitanja što su ih o dalmatinskom „stanju duha i stanju kruha“ postavljali dizajneri strateškog dokumenta, donio je vrlo zanimljive i u akciji brendiranja veoma primjenjive spoznaje o puno aspekata ovdašnjeg življenja – o tome će se u Dalmovnici još pisati, jer spada u njezin tematski okvir – pa su, logično je, ključne komunikacijske konstante predloženog brending-plana, odnosno znak, logotip i slogan, dosljedno oslonjene na rezultate tih istraživanja provedenih na uzorku „domaćega svita“, „prolaznika kroz županiju“ iz ostalih dijelova Hrvatske i, na koncu, pravih „furešta“.
Pokazalo se da mnogobrojne stereotipe kroz koje Dalmaciju i Dalmatince sagledavaju stranci (dok njima samima nerijetko idu na živce) – mornarska majica, bevanda, mandoline, tovari, Hajduk, masline, serenade, fjaka, blitva... – i mnogi „fetivi“ stanovnici nerijetko drže pojmovima koji najbolje oslikavaju njihovu narav i način života. No, to je već druga tema.
