Dalmovnica: ‘Lijekovi od znanja’ serum protiv krize

Universitas. Što vam ta riječ – ovako, sama za sebe – znači? Vjerojatno ne baš puno, ali evo, kao pomoć stiže dodatni podatak: riječ je o listu Sveučilišta u Splitu, “dugačkom” ravno 30 brojeva. I upravo taj najsvježiji, tridesti broj, dao mi je misliti.

Hoću reći, svojim sadržajem – objavljenim natječajem Sveučilišta za upis studenata na preddiplomske studije, integrirane preddiplomske i diplomske sveučilišne studije te stručne studije, za akademsku 2012./ 2013. godinu – jednostavno je “nametnuo“ temu današnje Dalmovnice: “promatranje” (brzopotezno, jer prostor i okolnosti drukčije ne dopuštaju) uloge, moći i važnosti znanja i obrazovanja u prevladavanju stanja koje danas već i vrapci na grani točno definiraju kao veliku ekonomsku i socijalnu krizu.

Naravno, na tapetu rubrike nije “znanje kao takvo”, niti kriza u globalu, nego pozicija, potencijal i ambicija (konkretnog) Sveučilišta u Splitu, te otkucaji recesije tamo gdje ih na lokalnoj razini najintenzivnije osjećamo i najbolje vidimo, dakle u Dalmaciji.

Uistinu, impozantan je popis onoga što se danas može studirati na Splitskom sveučilištu, nedavno proglašenom – usput budi rečeno – jednim od najprestižnijih u istočnoj Europi, prema kriteriju produkcije validnih znanstvenih radova.

Redom: ekonomija, turističko poslovanje, računarstvo, brodogradnja, informacijska tehnologija, sociologija, filozofija, arhitektura, kemija, medicina, farmacija, prehrambena tehnologija, pomorska nautika, matematika, pravo, biologija i ekologija mora, ribarstvo, film i video, dizajn vizualnih komunikacija, kiparstvo, solo pjevanje, gluma, slikarstvo, inžinjerska fizika, likovna kultura, geodezija, nutricionizam, termodinamika i mehanika, fizioterapija, informatika, teologija... i...

Doista, nema novinskog prostora da bi se baš sve spomenulo. Samo da bi se izvela nastava u ovoliko vrlo zahtjevnih znanstvenih disciplina – o drugim, posebno istraživačkim i inovacijskim, funkcijama modernog sveučilišta da se i ne govori – nužno je postojanje ozbiljne znanstvene infrastrukture.

Koja je - valjda ne samo u onom formalnom smislu - i izgrađena, pa splitsku sveučilišnu zajednicu čini više od 20 tisuća studenata i tisuću profesora. Radi se, dakle, o respektabilnoj akademskoj zajednici, “sve prepoznatljivijoj i sve uvaženijoj čak i u Splitu” – kako je, ne bez doze sarkazma, napisao rektor dr. Ivan Pavić, iz čijeg nadahnutog uvodnika u Universitasu vrijedi citirati neke, može se reći programatske rečenice.

“Natječaj (za upis studenata) u sebi sadrži vrlo promišljene strateške odrednice i nastojanja Sveučilišta da na adekvatan način odgovori na izazove vremena i stanja u kojemu se nalazi naše društvo.

U tom se smislu posebno ističu upisne brojke koje u odnosu na prethodne godine nisu smanjene, što je vrlo jasna poruka. U prvom redu, poruka da u vremenu hrvatske krize i sve učestalijih kriza s kojima se susreće suvremeni svijet, kao naš odgovor nudimo znanje, suprotstavljajući se sve češćim pokušajima da se i na obrazovanju ‘uštedi’.

Danas, kad globalizacija poprima neslućene razmjere i kad nova radna mjesta otvaraju nove tehnologije, znanje će biti sve važniji adut našeg pozicioniranja u međunarodnoj podjeli rada...

No, gdje studirati? Regionalna sveučilišta, pa tako i ono u Splitu, nude širok spektar programa i kvalitetu koja se može mjeriti s većim, etabliranim sveučilištima, a nerijetko i veći entuzijazam nastavnika, pa držim da je i u ovom pitanju lako donijeti odluku. To više što odabir našega Sveučilišta nipošto ne znači zaglibiti u provinciji...”

Rektorove teze iznesene u spomenutom uvodniku – nažalost, pomalo čak i zagubljene u našim medijskim bespućima – mogu se uzeti kao lajtmotiv ovog teksta koji, evo, pledira za jačanje svijesti da su za patologiju krize upravo znanje i obrazovanje najsigurniji terapijski recepti.

Ako ih se, te “lijekove od znanja”, u godinama koje slijede zaista misleći globalno primijeni lokalno, tada će čak i oni koji bi Dalmaciju - uobličenu po crti neke svoje regionalne ili druge samosvojnosti - najradije strpali u džep, imati puno više pameti u džepu nego u glavi.