Dalmovnica: Dalmacija bere grožđe s crno-bilim mislima o vinu

Vino je - pisao sam u jednoj od prošlih Dalmovnica - teško pitanje. „I kad ga ima puno i kad ga je malo. I kad je vrhunsko i kad ode na kvasinu. I kad je skupo i kad je podcijenjeno. I kad (ga) se pije ‘prikoviše’ i kad se ne pije nikako. I kad mu se tepa (lipo ime vino) i kad ga se proklinje (vrag te do kapi odnija). I kad ga se paragrafima ‘razvodnjava’ (zabrana reklamiranja ili zakon o ‘nula posto’ za vozače) i kad mu se nekritički podilazi tvrdnjama tipa ‘ vinom protiv alkoholizma’. Vino je, ukratko, tajna, enigma i - vječni izazov“.

A izazov je najskoli u doba o jematve koja je u Dalmaciji odvajkada kultni čin natopljen znojem, ekonomijom i emocijama, pa nije, naravno, nimalo čudno što će evo i ova Dalmovnica natočiti svojim čitateljima ‘vinske razgovore i prigovore’. Jer je, Bože moj, jematva u điru. Zapravo je ponegdje i pri kraju, pošto je bijelo grožđe manje-više obrano, ali je berba crnoga, osobito kasnih sorti, tek pred nama, a s njom i oni upečatljivi ugođaji koji jematvu čine praznikom (prije svega težačke, ali srećom još uvijek žive i dobro držeće) Dalmacije.

Ipak, pokazuje se da je bilo kakvu priču ili razgovor o aktualnoj - ovdje, ustvari, znatno bolje pristaje riječ tekućoj - jematvi gotovo nemoguće započeti bez barem kratkog podsjećanja na onu lanjsku. Dakle onu koja je ne samo u Dalmaciji (gdje je smatraju najlošijom u proteklom stoljeću i po) nego i u većini naših vinorodnih krajeva prošla bez šušta i gušta i bila, najkraće rečeno, takva da bi je bilo najbolje zaboraviti (što nije nimalo jednostavno, osobito ako se taj zaborav želi postići nekim načinom koji ne pretpostavlja opijanje).

Na kraju balade, pokazalo se da je lani - kad je sve stavljeno na vagu, u bačve i poslije svega na papir - u valjda svim dalmatinskim vinogradima ubrano tek 30 do najviše 50 posto uobičajenog i očekivanog uroda grožđa, kojemu ni kvaliteta nije bila baš za hvaliti se. Utoliko su - nakon te jematve koju je potopila diluvijalna kiša i u kojoj je slavni meteorolog Vakula u neku ruku bio glavni enolog - očekivanja od ove sadašnje berbe bila, a i sad su, baš ‘nako obilata. Elemenata za točniju procjenu i ocjenu još nema, no o tome najbolje zna uvijek dobro informirani, istaknuti splitski ‘vinski publicist’ Želimir Bašić, ujedno i dužnosnik Zadružnog saveza Dalmacije, organizatora prestižne vinske manifestacije Sabatina.

- Kad je riječ o utjecajima na ovogodišnju berbu grožđa u Dalmaciji, može se kazati da nema čega tu nije bilo - i vjetra, i poplava, i suše, i tuče, i požara, i divljih svinja - ali o brojkama, pogotovo pouzdanim, zasad je teško govoriti jer još nije završeno niti trganje bijelih sorti, dok crnih ponegdje nije ni započelo. Ipak, već je razvidno da će bijelog grožđa, pa onda i vina, biti manje nego lani. Na Korčuli, primjerice, 40 posto ispod lanjskog uroda, no kvaliteta će biti dobra pošto naglašenih oboljenja loza nije bilo; ni luga, ni peronospore.

Količine će, međutim, biti umanjene zbog izgorjelih i ofurenih vinograda na Korčuli i na Pelješcu, gdje je proglašena elementarna nepogoda, dok su na području Imotskoga krupa, kiša i vjetar uništili možda i 70 posto uroda, na početku rujna. Iako su u nekim dijelovima Dalmacije vremenski uvjeti zaista bili idealni - kišno proljeće, vruće ljeto i na kraju kiša te ponovo dosta sunca - svejedno neće biti rekordnih prinosa, i to iz više razloga. Loze su pretrpjele jaki šok uslijed naglih promjena temperature, traga su ostavile i bolesti iz prošle godine, a na Hvaru su, recimo, ozbiljnu štetu vinogradarima nanijele i divlje svinje“.

Sad bar znamo kuda idu divlje svinje - mogući je komentar rečene pošasti, premda ih mnogi među vinogradarima neće ni spomenuti kao otežavajući „vinski faktor“. Pa će tako - kad već ljudikamo o lozi i vinu - vridni Niki Krivić iz Trstenika radije prigovoriti nejasnoj „formuli“ Ministarstva poljoprivrede po kojoj oni kojima je izgorjelo manje od 30 posto vinograda neće imati pravo ni na kakvu odštetu, dok ugledni vinar iz Kaštel Novog, Ivica Milan, proizvođač vrhunskog ‘pošipa’, svoj redak ili dva u Dalmovnici želi „potrošiti“ tako što će istaknuti da su kaštelanski vinari ostvarili ozbiljan kvalitativni napredak, snažno afirmirali sortu crljenak te se uspješno posvetili i nekim na tom području netradicionalnim sortama, primjerice „pošipu“ kojemu je dao prepoznatljiv osobni pečat i u vinogradu i u konobi…

Iz svega ovog može se razabrati da u dalmatinskom vinarstvu, pa i u ovoj jematvi, nipošto sve nije crno. Ako ništa drugo, pije se i bijelog vina.