"DALMATINKA" Sinjani po pravdu kreću u Strasbourg

Odlukom da se radnicima “Đakovštine” u stečaju isplati 27 milijuna kuna iz proračunske pričuve i tako otkupe njihova od suda priznata potraživanja na ime pripadajućih otpremnina, Vlada je pred đakovačkom tvornicom ugasila “Vladin logor”, ali je istodobno otvorila Pandorinu kutiju.

Jer, slučajeva poput ovoga s radnicima “Đakovštine” ima u gotovo svakom hrvatskom gradu. Samo u Dalmaciji ima ih na desetke, a među najeklatantnijim je primjerima slučaj radnika sinjske tvornice “Dalmatinka”.

Podsjetimo, većinski vlasnici “Đakovštine” bili su radnici, premda je u ime njih odlučivala politika, odnosno država. U tom odlučivanju “Đakovština” je uspješno opljačkana i uništena, a 350 radnika upućeno je na ulicu.

Ne želeći se pomiriti s nakanom politike da ih se nogira bez igdje ičega, radnici “Đakovštine” zaredali su prosvjedima, ispred tvrtke su podignuli šator za prosvjednike nazvavši ga “Vladin logor”, u Zagrebu su prosvjedovali ispred veleposlanstva EU-a, gdje su dobili potporu svojim zahtjevima...

Većinski vlasnik država

Vlasnik tvornice i predionice konca “Dalmatinka” bila je država, s više od 96 posto udjela. Zbog dugovanja prema toj istoj državi, na ime neplaćenih poreza i doprinosa, država je preko Porezne uprave Ministarstva financija tu svoju tvrtku prije 10 godina gurnula u stečaj.

Tu odluku Trgovačkog suda u Splitu – ponovno instrumenta države – dočekalo je 860 radnike sinjske tvornice, koji su uredno upućeni na Zavod za zapošljavanje bez isplaćenih plaća i otpremnina.

Sud je radnicima na ime neisplaćenih prinadležnosti priznao potraživanja od 30 milijuna kuna. Politika im je obećavala isplatu potraživanja čim se proda imovina “Dalmatinke” u stečaju. Kad je prodan pogon u Vrlici, dobili su manje od pet posto od priznatih im 30 milijuna.

Od imovine u Sinju, koja se sastojala od oko 60.000 četvornih metara proizvodnog prostora s postrojenjem i opremom na parceli od 112.000 kvadrata, koju je stečajna upraviteljica Blanka Tuđen-Mazuth predala braći Ladini iz Italije, nisu dobili ništa. I tu je stavljena točka jer je imovina bivše tvornice nestala.

Radnicima od šake do lakta

Stigli su majstori koji su znali kako, ne ulažući ništa, uzeti sve u odnosu na radnike koji su stvorili sve, a na kraju dobili ništa. Radnicima se odmjerilo od šake do lakta. Već tada, 2002. godine, kad je “Dalmatinka” u stečaju ostala bez imovine, radnici su znali da do svojih neisplaćenih plaća i otpremnina mogu doći samo preko Suda za ljudska prava u Strasbourgu.

Na tom putu zaustavljala ih je činjenica da je stečaj njihove uništene tvrtke bio otvoren i pravilo da se na europsko sudište može tek nakon što se iscrpe sve pravne mogućnosti u Hrvatskoj.

Trgovački sud u Splitu napokon je, kažu radnici, okončao stečaj. “Dalmatinka” d.d. u stečaju više ne postoji, brisana je iz evidencije, sudskog registra. I sada na vagi imamo s jedne strane “Đakovštinu”, a s druge “Dalmatinku”.

Na jednoj strani 350 đakovačkih jadnika koji su prosvjedima prisilili Vladu da im isplati 27 milijuna na ime otpremnina, iako se formalno radilo o tvrtki u većinskom privatnom vlasništvu.

Na drugoj je strani 860 sinjskih jadnika iz državne tvrtke kojima su sve Vlade otkako su dospjeli u stečaj odmjerile od šake do lakta. Onih 30 milijuna potraživanja koje im je sud priznao 2001. godine danas, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, premašuje 100 milijuna ili prosječno oko 115.000 kuna po radniku.

Poslodavac ne smije ostati dužan

Poučeni činjenicom da su radnici “Đakovštine” dobili potporu predstavnika EU-a u Zagrebu, nekadašnji radnici “Dalmatinke” nikad nisu bili odlučniji zatražiti pomoć Europe. Ali ne u Zagrebu, nego na Sudu u Strasbourgu, jer drže da je civilizacijski doseg da država kao poslodavac ne smije ostati dužna svojim zaposlenicima.

A radnicima “Dalmatinke” upravo se to dogodilo jer svoja prava nisu tražili u vrijeme predizborne kampanje u “Vladinu logoru”, kako su to uspjeli njihovi kolege iz “Đakovštine”.

− Definitivno smo odlučili ići na Sud u Strasbourgu, jer država je nedvojbeno prekršila naša ljudska prava. I prije smo o tome razmišljali, ali za trajanja stečaja onemogućavala nas je činjenica da još nismo iskoristili sve pravne instancije u Hrvatskoj. Nedavno je okončanjem stečaja naše nekadašnje tvrtke i ta prepreka uklonjena, a najnovija inicijalna kapisla da se pokrenemo bila je ova Vladina odluka o “Đakovštini”. Pritom, naravno, nismo protiv radnika “Đakovštine”, jer cijela Hrvatska zna da su okradeni, ali smo protiv različitih aršina države, odnosno Vlade – kaže Jagoda Bogdan, bivša radnica “Dalmatinke” i inicijator da se po pravdu ide u europsku sudsku instituciju.

 Toni Paštar