Odlukom da se radnicima “Đakovštine” u stečaju isplati 27 milijuna kuna iz proračunske pričuve i tako otkupe njihova od suda priznata potraživanja na ime pripadajućih otpremnina, Vlada je pred đakovačkom tvornicom ugasila “Vladin logor”, ali je istodobno otvorila Pandorinu kutiju.
Jer, slučajeva poput ovoga s radnicima “Đakovštine” ima u gotovo svakom hrvatskom gradu. Samo u Dalmaciji ima ih na desetke, a među najeklatantnijim je primjerima slučaj radnika sinjske tvornice “Dalmatinka”.
Podsjetimo, većinski vlasnici “Đakovštine” bili su radnici, premda je u ime njih odlučivala politika, odnosno država. U tom odlučivanju “Đakovština” je uspješno opljačkana i uništena, a 350 radnika upućeno je na ulicu.
Ne želeći se pomiriti s nakanom politike da ih se nogira bez igdje ičega, radnici “Đakovštine” zaredali su prosvjedima, ispred tvrtke su podignuli šator za prosvjednike nazvavši ga “Vladin logor”, u Zagrebu su prosvjedovali ispred veleposlanstva EU-a, gdje su dobili potporu svojim zahtjevima...
Većinski vlasnik država
Vlasnik tvornice i predionice konca “Dalmatinka” bila je država, s više od 96 posto udjela. Zbog dugovanja prema toj istoj državi, na ime neplaćenih poreza i doprinosa, država je preko Porezne uprave Ministarstva financija tu svoju tvrtku prije 10 godina gurnula u stečaj.
Tu odluku Trgovačkog suda u Splitu – ponovno instrumenta države – dočekalo je 860 radnike sinjske tvornice, koji su uredno upućeni na Zavod za zapošljavanje bez isplaćenih plaća i otpremnina.
Sud je radnicima na ime neisplaćenih prinadležnosti priznao potraživanja od 30 milijuna kuna. Politika im je obećavala isplatu potraživanja čim se proda imovina “Dalmatinke” u stečaju. Kad je prodan pogon u Vrlici, dobili su manje od pet posto od priznatih im 30 milijuna.
Od imovine u Sinju, koja se sastojala od oko 60.000 četvornih metara proizvodnog prostora s postrojenjem i opremom na parceli od 112.000 kvadrata, koju je stečajna upraviteljica Blanka Tuđen-Mazuth predala braći Ladini iz Italije, nisu dobili ništa. I tu je stavljena točka jer je imovina bivše tvornice nestala.
Radnicima od šake do lakta
Stigli su majstori koji su znali kako, ne ulažući ništa, uzeti sve u odnosu na radnike koji su stvorili sve, a na kraju dobili ništa. Radnicima se odmjerilo od šake do lakta. Već tada, 2002. godine, kad je “Dalmatinka” u stečaju ostala bez imovine, radnici su znali da do svojih neisplaćenih plaća i otpremnina mogu doći samo preko Suda za ljudska prava u Strasbourgu.
Na tom putu zaustavljala ih je činjenica da je stečaj njihove uništene tvrtke bio otvoren i pravilo da se na europsko sudište može tek nakon što se iscrpe sve pravne mogućnosti u Hrvatskoj.
Trgovački sud u Splitu napokon je, kažu radnici, okončao stečaj. “Dalmatinka” d.d. u stečaju više ne postoji, brisana je iz evidencije, sudskog registra. I sada na vagi imamo s jedne strane “Đakovštinu”, a s druge “Dalmatinku”.
Na jednoj strani 350 đakovačkih jadnika koji su prosvjedima prisilili Vladu da im isplati 27 milijuna na ime otpremnina, iako se formalno radilo o tvrtki u većinskom privatnom vlasništvu.
Na drugoj je strani 860 sinjskih jadnika iz državne tvrtke kojima su sve Vlade otkako su dospjeli u stečaj odmjerile od šake do lakta. Onih 30 milijuna potraživanja koje im je sud priznao 2001. godine danas, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, premašuje 100 milijuna ili prosječno oko 115.000 kuna po radniku.
Poslodavac ne smije ostati dužan
Poučeni činjenicom da su radnici “Đakovštine” dobili potporu predstavnika EU-a u Zagrebu, nekadašnji radnici “Dalmatinke” nikad nisu bili odlučniji zatražiti pomoć Europe. Ali ne u Zagrebu, nego na Sudu u Strasbourgu, jer drže da je civilizacijski doseg da država kao poslodavac ne smije ostati dužna svojim zaposlenicima.
A radnicima “Dalmatinke” upravo se to dogodilo jer svoja prava nisu tražili u vrijeme predizborne kampanje u “Vladinu logoru”, kako su to uspjeli njihovi kolege iz “Đakovštine”.
− Definitivno smo odlučili ići na Sud u Strasbourgu, jer država je nedvojbeno prekršila naša ljudska prava. I prije smo o tome razmišljali, ali za trajanja stečaja onemogućavala nas je činjenica da još nismo iskoristili sve pravne instancije u Hrvatskoj. Nedavno je okončanjem stečaja naše nekadašnje tvrtke i ta prepreka uklonjena, a najnovija inicijalna kapisla da se pokrenemo bila je ova Vladina odluka o “Đakovštini”. Pritom, naravno, nismo protiv radnika “Đakovštine”, jer cijela Hrvatska zna da su okradeni, ali smo protiv različitih aršina države, odnosno Vlade – kaže Jagoda Bogdan, bivša radnica “Dalmatinke” i inicijator da se po pravdu ide u europsku sudsku instituciju.
Jedinstveni− U posljednjih tjedan dana kontaktirala sam s više od pola radnika koji su dočekali stečaj “Dalmatinke” 2001. godine. Svi su jedinstveni da idemo po pravdu u Strasbourg. Razgovarala sam i s odvjetnicima. Neki su pokazali velik interes da nas zastupaju, i to pod uvjetom da mi nemamo nikakvih troškova jer im nemamo od čega platiti, nego da se naplate od onoga što dobijemo. Ovih ćemo dana odlučiti i idemo do kraja − kaže Jelena Bogdan. |