ČUVARI BAŠTINE Sutinske gusle od javora čuju se do mora

Josipa smo našli u njegovu kućnome muzeju gdje zagrijava strune za jedne od osam drevnih gusli, koje je proizveo, a isto toliko i dipli.

- Izrada gusala i dipli zahtijeva izniman trud i veliku posvetu i ljubav. Dogodi se da nekada glazbalo i ne doživi željenu formu pa ga moram doslovce odložiti u otpad, a to nije ni čudno kada vam kažem da se prvo mora ubrati javorovo drvo koje se zbog zaštite i željenog oblika ukopava godinu dana u zemlju, no to je samo mali dio puta koji javorovo drvo prođe da bi lijepo zvučalo onima koji ga slušaju - kazuje Josip.

Josip je jedini u ovom kraju koji ne samo da proizvodi gusle i diple, već i svira na njima, ali hrabro prkosi modernim globalizacijskim procesima i odlučan je u želji da ovu tradiciju prenese i na mlade.

Spomenuti svakako treba i Zlatka Stupala Cecu iz Neorića, mladića koji također privlači pažnju svojim guslarskim izvedbama.

- Dosta ste mi moje gusle mirovale, sad zagusliti morate od šale, neka narod ovu pjesmu čuje, ona moje selo opisuje, a ja sam je napisao lani dok sam ovce čuvao u Strani - izjasnio se Šolić svojim najdražim komunikacijskim stilom: guslama i strofom i skrenuo našu pažnju na prijatelja Stjepana Šolića koji često dođe u pratnji unuke i sina u Josipa, kako bi djeci od ranih nogu usadio ljubav prema onome u čemu i on uživa, a koji inače Josipu piše pjesme.

Talent

Nakon kratkog vremena provedenog sa Stjepanom, uvjerio nas je u svoj veliki talent za komponiranje pjesme ovog kraja, a ostavio bi Stjepan, sigurni smo, i Huljića bez teksta, jer Stjepan svaku novonastalu situaciju i pojavu kronološki opiše na radost mnogih, onako kako on to najviše voli, u rimovanim strofama, bez ironije, sarkazma, metafora i ostalih pjesničih figura, „slatko“ i iskreno.

- Talent sam imao priliku oštriti na brojnim dernecima, u natpivavanju koje bi trajalo satima, a dvije suprotstavljene grupe koje su se natpivavale imale su isti cilj - tko će prije smisliti što bolju i zanimljiviju pismu te privući pažnju i smijeh mnogobrojne publike, naravno pisma je morala biti ojkavica, u desetercu.

Za jednu guslarsku pismu od 20-ak strofa treba mi samo par sati, a pisme smišljam momentalno i to je jednostavno nešto urođeno, što se ne da naučiti.

Pripivavanje

Nema onoga što Stjepan ne može opjevati. Prisjeća se tako kroz smijeh kada su otkazi u “Koteksu” bili svakodnevica i kad su svi bili u istoj kaši, da orasploži sebe i one kolege koji su dobili otkaz. I tako, dok su oni preuzimali papire, on bi o svakom sastavio nekoliko strofa koje bi svima namamile suze na oči od smijeha.

- Valjda vam je sada jasno što Stjepana spominjemo kao sutinskog Huljića, a Stjepan tajni nema, jedina i najveća inpiracija mu je - ljubav prema pjesmi.

Sjeća se Stjepan i jednog pripivavanja kada mu je jedna vitka djevojka manekenskog stasa zapivala pismu o njegovu crnom tenu, ali se Stjepan i iz te situacije brzo izvukao i djevojki odgovorio:

„Mala moja, noge u kune, možeš s njima začipat bocune“, i pogađate, opet izazvao salve smijeha.

Njegov sin, sa svojih 7 godina, već ponekad zaojka uz svog tatu i velika je nada u bolje sutra svog oca i svih onih koji se grčevito bore protiv izumiranje narodnih običaja. Ante nam se pohvalio i malim dječjim guslama, koje je za njega specijalno napravio tatin veliki prijatelj Josip.

Josip nam je na guslama neumorno u desetke strofa izveo rodoljubnu pjesmu o Sutini koju je napisao, pogađate Stjepan, a premijeru će doživjeti na blagdan zaštitnika Sutine, na Sv. Iliju.

U njoj su opjevani običaji i životne navike mještana, ali i zaseoci ovog zanimljiva kraja. Autor je s veseljem otkrio svoje stihove, ali i darovao jednu narodnu na račun “Slobodne”.

Svi koji neće biti u prilici popratiti njegovu premijeru sutinske ojkalice 20. srpnja, iz Sutine poručuju da će se uz brojne antologijske slike naći i na Youtubeu, kao i na društvenoj mreži Facebooku. Tako će se tradicija, kažu veseli Sutinjani, spojiti s modernom tehnologijom.