StoryEditor
DalmacijaA SVAKA JE POSEBNA

Četiri žene osvojile kaštelansku i solinsku publiku: Ovo su naše istinite priče

Piše PSD.
6. prosinca 2015. - 09:48

Četiri žene osvojile su kaštelansku i solinsku publiku. Njihova hrabrost i snaga da se izvuku iz životnog škripca podigla je na noge gledalište u Kaštelanskom kazalištu i u solinskom “Teatrinu”. Bile su žrtve, prevarene, ostavljene, neuzvraćenih ljubavi, preopterećene... smogle su snage da se na kraju ipak nasmiješe jedna drugoj, da udahnu duboko, punim plućima, za neki novi početak...

Riječ je, naime, o predstavi “Četiri priče: žene” režiranoj prema motivima iz knjige “Mučenice” zadarskog pisca Želimira Periša nastaloj prema istinitim pričama žena iz “Sigurne kuće” u Zadru. Te četiri snažne priče, odnosno četiri žene, odlično tumače mlade glumice, Osječanke Petra Cicvarić, Katica Šubarić, Sara Moser i Splićanka Petra Kraljev, da bi predstavu s guštom pogledao ponovo, odmah nakon bisa.

Predstavu je režirao Robert Raponja, a nastala je kao plod suradnje Umjetničke akademije u Osijeku, osječkog “Teatra 054” i Gradskog kazališta “Joza Ivakić” iz Vinkovaca.

Predstave u Kaštelima i Solinu bile su humanitarnog karaktera, a sve na inicijativu ljudi iz “Kaštelanskog kazališta” koji su događaj organizirali te prihod od prodaje ulaznica s ove dvije predstave namijenili Centru za rehabilitaciju “Mir” u Rudinama.

- Naše amatersko kazalište u Kaštelima u suradnji s Umjetničkom akademijom iz Osijeka i redateljem Raponjom dovelo je ovu dramu u Kaštela i Solin. Naime, s Robertom Raponjom već drugu godinu izvodimo “Miljenka i Dobrilu”, kaštelansku manifestaciju koju organizira Grad Kaštela, tako je došlo i do ove, još uže suradnje - veli nam Ana Matijević iz Kaštelanskog kazališta koje djeluje pod Glazbeno-scenskom udrugom “Teatar”.

U društvu s nama je i predsjednik udruge Toni Jurić, no on, kao i redatelj Raponja, prepušta razgovor svojim kolegicama da do kraja bude potpuno ženska priča, kaže.

- Bilo je puno gledalište, oduševljeni smo. Ispočetka smo bili malo skeptični, do osam manje deset nije bilo skoro nikog, a onda se naglo popunilo, skoro do zadnjega mjesta – veselje dobrim projektom dijeli Ana i s kolegicom iz svoje amaterske družine Ivonom Čuljak.

- I nama je prvi put da na ovakvoj razini organiziramo nešto humanitarno i zaista smo ponosni što je uspjelo – ističe nam Ivona, koju Ana predstavlja ne samo kao glumicu već i kao organizatoricu, šminkericu, frizerku, ako treba izraditi masku, ma, sve što treba. Pa tako i Toni nije samo glumac, već i tehničar, mali od kužine... – opuštaju priču Ana i Ivona ističući kako dogodine njihovo kazalište slavi deset jubilarnih godina.

- S redateljem Raponjom smo otprije surađivali, a na njegov prijedlog, eto, krenuli smo i u ovu suradnju vezanu uz “Četiri priče: žene”. Nismo znali što nas čeka, ali sada smo jako ponosni na rezultate, kao i na naš Grad Kaštela koji nam je izišao ususret. Definitivno ovu akciju ne bismo uspjeli izvesti da nije bilo potpore gradova koji su to i financijski potpomogli. Tako smo se udružili i s Gradom Solinom jer smo susjedi, a vrlo malo se “viđamo”. I ovo je ujedno i prilika za zbližavanje naših gradova i daljnje projekte – vele kaštelanske organizatorice ističući kako je hvalevrijedni potez i od strane apartmana “Markom” i Marka Tešije koji je sponzorirao smještaj za glumce.

- Jako su nas lijepo prihvatili ovdje – govore nam i glumice jutro nakon kaštelanske predstave dok uz more i pogled put Splita pijuckaju kavicu na lukšićkoj rivi, iznimno zadovoljne nakon uspješne večeri.
- Publika je jako lijepo reagirala i uvijek nam je nekako čast i ispunjene smo kada nastupamo u ovim predstavama koje imaju humanitarni karakter, kada znamo da naš rad može nekome pomoći – kazuju dvije Petre, Katica i Sara.

- I prva naša predstava, pretpremijera u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića, 7. ožujka u Osijeku, bila je s humanitarnom notom, koja se dalje nastavila i nastavlja - vele sugovornice.

Katica Šubarić je glumica i asistentica na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. U predstavi glumi Lidiju, udanu ženu, majku dvoje djece i profesoricu hrvatskog jezika.

- Mislim da se zbog ove priče mnogo žena iz moje sredine u njoj pronašlo baš zbog toga što rade, što se brinu o kući, o obitelji, što su jako zaposlene. I Lidija se tu nalazi na jednoj životnoj prekretnici kada shvati da njezin brak nakon dugo godina ne funkcionira, kada otkrije muževu nevjeru, kada shvati neke probleme kroz koje njezina djeca također prolaze, kako je sve to povezano i tu dolazi do otkrića o sebi samoj, i o oprostu, treba smoći snage da krene dalje – pojašnjava nam Katica o ulozi.

- Objedinili smo tu četiri priče različitih žena i jako smo ponosni na tu predstavu jer mislimo da se, po dosadašnjim iskustvima publike, svaka žena više-manje može naći u ovoj priči. S radošću je izvodimo i uvijek imamo nekako dobar odaziv i dobre reakcije. U Solinu nam je ovo trinaesta izvedba. Premijera je bila 8. ožujka za Dan žena u Gradskom kazalištu “Joza Ivakić” u Vinkovcima, a dosad smo je izvodili od Zadra, Šibenika, Splita, Malog Lošinja, Slatine, Đakova, Osijeka, Požege..., a nakon Nove godine planiramo i gostovanje u Poljskoj, tamo nas zovu za studente kroatistike, u planu su Metković, Ploče, Orebić, Sarajevo...- govori nam Katica Šubarić o nastavku ovog “ženskog” gostovanja.

- Za svako novo gostovanje, odnosno pripremu isto tako se vrlo lako organiziramo, nađemo se, primjerice, u Osijeku. Budući da je predstava jako dobro izrežirana, jasna je u našim izvedbama, tako da nam ni vježbanje nije problem – kazuju mlade glumice.

- U predstavi glumim Irenu, mladu studenticu koja dolazi u Zagreb i upoznaje svoju cimericu Amru koja joj kazuje svoju životnu priču i pomoću te njezine priče moj lik zapravo odrasta i mijenja se – upoznaje nas kratko sa svojim likom i Sara Moser, studentica glume i lutkarstva na petoj godini Umjetničke akademije u Osijeku.

- Zbirka “Mučenice” u sebi inače sadrži petnaest priča. Mi smo se morale odlučiti samo za četiri, a sve su bile nekako podjednako jake. Sve priče afirmiraju žene. Petra i ja smo razmišljale o tome da od nekih ostalih priča napravimo svoj ispit iz govora baš zbog toga koliko nam se tekst svidio. Priče su jake, karizmatične, potresne, emotivne, a istinite. Proces rada na predstavi je bio iznimno kreativan, uživale smo u radu. Nas četiri inače nismo s iste klase, a nikada nismo ni radile zajedno, ovo nam je prvi put – veli s radošću Sara, što potvrđuju i njezine kolegice.

- Cure su jako drage, baš smo se lijepo našle i užitak nam je ovaj zajednički angažman. U posljednje vrijeme puno i putujemo, imamo i dosta gostovanja, a svaki put predstava raste i svaki put se nešto novo dogodi, pa nam je i to dobar poticaj – ističe kazališna i televizijska glumica Petra Cicvarić koja od ljeta djeluje u Gradskom kazalištu “Zorin dom” u Karlovcu, a kojoj je ova predstava ujedno i diplomski rad iz glume na osječkoj akademiji.

- Tako je zapravo i krenula naša suradnja. Zamolila sam profesora Raponju da mi bude mentor i on je rekao da je našao tekst, odnosno knjigu koja mu se jako sviđa i da bi uzeo još tri glumice: Katicu, Saru i Petru, da zajedno napravimo predstavu. Želimir je napisao fantastičan tekst i, kao što je Sara rekla, mi smo htjele više, svaka po tri priče, ali na kraju smo se odlučile svaka za po jednu suvremenu. Bilo nam je žao štrikati tekst kad je tako dobar – ističe Petra, s čim se složila i njezina imenjakinja Petra Kraljev, inače Splićanka, koja se u Osijeku već udomaćila, studentica je četvrte godine na Umjetničkoj akademiji.

- Ovo mi je u biti druga prilika da se predstavim u svome gradu, jednom smo s ovom predstavom već bili u Gradskom kazalištu mladih u Splitu. Tumačim lik Sare, žene koja se isto tako nalazi na jednoj prekretnici, ostavljena je i prevarena, bori se sama sa sobom i sa svojim bivšim dečkom – govori Petra Kraljev.

- Moja Mila je, pak, mlada žena koja želi ostati trudna, ali je u braku stresna situacija, nema se novca, pa i to pomalo stvara teškoće. I na kraju kad zatrudni, taj novčani problem postaje sve veći i jači i na neki način se taj životni san o lijepoj obitelji na ružan način raspada – ukratko će Petra Cicvarić o svome liku, Mili, koja pokušava zatrudnjeti na sve moguće načine o kojima je čitala.

- Zanimljivo je zapravo, kao što kaže i Katica, kako se žene poistovjete s ovim pričama. Meni je u Kaštelima nakon predstave jedna žena pokucala na prozor auta: “I ja sam imala istu priču kao vi, sve što ste radili u predstavi, i meni je tako bilo, prepoznala sam se...” Budući da to i jesu istinite priče, ženama se nije problem poistovjetiti, no, poanta mora biti ne pokleknuti pred svojim problemom, nego boriti se do samoga kraja... Bit je da iz te svoje prekretnice ne idemo korak unatrag, nego korak naprijed i upravo je zato svaka žena posebna u ovoj priči – smatra Splićanka Petra.

- I ja sam u Osijeku imala sličnu situaciju prepoznavanja. Žena mi je nakon predstave rekla da je poslije morala otići na dva jegera koliko ju je ta spoznaja protresla. Valjda je isto tako bila jako zaposlena, imala je poteškoće da zatrudni, radila je sve te stvari o kojima je čitala kako bi zatrudnjela. Moj lik majke isto pokušava sve, a krivi zapravo samu sebe i to nam je puno majki reklo da su se osjećale na način: “Ako nešto ne valja s mojom djecom, ja sam kriva." Nakon ove predstave jako cijenimo Periša kao autora jer je kao muškarac jako dobro opisao te neke situacije – dodaje Katica.

- Kako vrijeme prolazi, kako izlazimo pred publiku, kad vidimo kako ona reagira i prihvaća našu predstavu, sve smo ispunjenije. Naravno, publika nije svuda ista, negdje komentiraju još dok traje predstava, a neki tek na kraju, ovisi o tome na kojim mjestima glumimo i koje su dobi gledatelji. Gledaju nas većinom žene, ali ima i onih koje dođu sa svojim muževima – govore.

- Kako je i sam autor rekao, ovo je predstava i za muškarce zato što su žene ove priče već proživjele. I sad je red na muškarcima, zato ih i pozivamo da nas dođu pogledati – zaključuju glumice.

mia sesartić
snimio tom dubravec/eph

Solin: Ispunjen novi Teatrin”

I u Solinu je bio dupkom ispunjen novi “Teatrin”.
- Ovo je prva dramska predstava koja se odigrala na ovoj novoj solinskoj pozornici, a posebno nas raduje što smo mogli sudjelovati u ovom projektu budući da ima humanitarni karakter – kazala nam je uoči predstave u Teatrinu Gradske knjižnice Solin, ravnateljica knjižnice Karmen Borković.


Nova predstava “Smrtni grijesi”

- Ovaj projekt iznjedrio se i zbog naše suradnje s redateljem Raponjom koji radi i na našoj predstavi “Smrtni grijesi”, a koja bi svjetlo dana trebala ugledati kroz travanj ili svibanj iduće godine – govori Ana Matijević iz Kaštelanskog kazališta koje broji oko 35 članova.


Studij kreativnih terapija

- Uspjeli smo napraviti predstavu koja je zaživjela i uvijek je rado gledana u različitim sredinama. Često se odazivamo na humanitarne akcije što je negdje od smjerova i orijentacija Umjetničke akademije u Osijeku da kroz umjetnost pokušamo senzibilizirati javnost za humano djelovanje. Zato smo i inicijatori (Umjetnička akademija u Osijeku) da pokrenemo studij kreativnih terapija te smo sada u završnoj fazi i nadamo se da ćemo vrlo brzo upisati prvu generaciju - kazao nam je kazališni redatelj Robert Raponja, inače izvanredni profesor, te prodekan za međunarodnu i međuinstitucijsku suradnju na Umjetničkoj akademiji u Osijeku.


Smijeh i suze

- Ova predstava ima nešto od suštine zbog čega se treba baviti umjetnošću i raditi umjetnost, senzibilizirati javnost za problematiku koja se nas danas ovdje tako tiče, jer duboko smo potreseni tim suvremenim životom i problemima svakodnevnice. Nije ni čudo da ova predstava nailazi na jako lijepi odjek kod publike, jer se publika tijekom predstave i smije, a bome pusti i koju suzu - veli Raponja.


Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
04. srpanj 2022 01:07