BRZA CESTA SOLIN - KLIS Radnici: Ma kakva vrućina, ne može nam ništa

Na gradskim ulicama žega, živa u termometru penje se iznad 33 stupnja, a na suncu je i preko 40, stoga nije čudno da se traži mjesto više u hladu, pod klimom, uz čašu piva ili bocu vode. No, za radnike “Konstruktora” nema ni hladovine, ni klime, ni predaha jer za njih je vrućina sastavni dio posla dok marljivo rade na novim metrima vijadukta Jaman u sklopu brze ceste Solin-Klis.

- Evo, tu smo od kraja 2008. godine, do sada smo napravili devet vijadukata sa zapadne i osam s istočne strane, puno je toga izgrađeno, sada se radi na tri tunela i na vijaduktima sve od Belinovače podno Klisa do izvora Jadra - ko iz rukava nas upućuje Ivan Žeravica, tehnički voditelj gradilišta i glavni operativac na terenu koji u svakom trenutku mora biti upućen u svaku pojedinost na gradilištu.

Za gradilište je, kaže nam Ivan, odgovoran šef Joško Čupić, no on je ovih dana bolestan pa ga evo, ovako preko novina, pozdravljaju svi radnici na vijaduktu Jaman - zapad. A podno vijadukta, dugog oko 30 metara, radnici se ne obaziru na vrućinu, njima je, kažu nam u šali, isto i kada je 30 ispod i iznad nule. - Mi vam ne osjećamo vrućinu, raditi se mora i to je sve, proći će i ovo - mirno će voditelj radova Mario Zovak.

Bolje prašina nego blato

Ne smeta im, kažu radnici, ni prašina, jer bolje da je prašina nego blato za velikih kiša. Njih desetak do petnaestak radi svakodnevno od 7 do 15.30 sati, po potrebi i duže, ako posao traži, imaju jednu pauzu za ručak, kad se dobro pojede, popije, jer tako je lakše nastaviti rad na gradilištu.

E, kad smo već kod pića, neizbježno je pitanje kako se osvježiti od tolike prašine, vrućine, jer prvo što na pamet padne je boca piva koja, ne bez razloga, nosi naziv “zidarska”. - E, nema vam piva kod nas, mi smo vam na poslu svi na vodi, cedeviti i to nam je jedino osvježenje. Pa kud bi stigli kad bi pili pivo? - pita se Jozo Radić, veteran na gradilištu, koji je “Konstruktoru” vjeran pune 33 godine.

 - Radim kao tesar, šta da vam kažem, nije lako, ali nije ni teško kad se navikne, posal je posal, triba ga odradit i to van je to. Radija san van ja u Njemačkoj, u Rusiji, okusija i velike ladnoće, tako da vam meni ništa više ne smeta - veselo će Ivan. Dobre vibre, kažu nam radnici “Konstruktora”, među njima su uvijek, jer tako se lakše i brže odradi, armirač Josip Bazina voli svoj posao, jer nije svejedno koliko će željeza stati u betonske blokove.

Pati kralježnica

- Meni je ovo drago, po cili dan sam sagnut, pati kičma, ali druge mi nema - veselo će Josip. Na naš spomen vrućine mahne rukom i dobaci. - Ma koja vrućina, nije ovo ništa - veselo će Ivan dok mu se s lica pokrivenog zaštitnom kacigom cijedi znoj i natapa trliš.

Pred njima su novi metri zapadnog vijadukta Jaman, trenutačno su na onoj brdskoj strani, a onda će opet put visina, jer valja produžiti vijadukt s nova četiri “T nosača”, podučavaju nas radnici.

Proći će vrućine i zima, stići će i proljeće i sljedeće ljeto, a u ljeto 2011. radnici “Konstruktora” opet će, bez obzira na vrućine, raditi na gradilištu i privesti kraju sve radove kako bi prvi automobili krenuli zapadnim vijaduktom. A oni će na neko novo gradilište, od plus 40 do minus 40, druge im nema.

Piše ojdana koharević
Snimio nikola vilić/cropix