Branko Radačić: Početak rušenja kule Cippico je kao dan žalosti

Ministarstvo graditeljstva s jedne strane, a investitor i inicijative građana s druge - nitko od njih ne popušta ni za milimetar. Ministarstvo, odnosno angažirana građevinska tvrtka ruše, a građani ujedinjeni u inicijativu “Kaštela za Cipicco” svakog dana pale svijeće, sakupljaju potpise peticije, dižu bunu protiv, kako kažu, suludog poteza nadležnih koji rušenjem uništavaju jedan od najboljih projekata u Kaštelima u zadnjih 20 godina.

Projekta, da se ne zaboravi, u kojega je investitor Ante Samardžić do sada sasuo gotovo cijeli gradski proračun, 80 milijuna kuna, a planira, zajedno s marinom, investirati ukupno 21 milijun eura. Tko zapravo stoji iza Samardžića? Osim što ga javno, pa čak i s oltara, što nije sporno, podupire lokalni svećenik Luka Vuco, tu su još i Vladimir Škopljanac, poznati kaštelanski inovator te Branko Radačić, donedavni potpredsjednik Gradskog vijeća Kaštela.

Oni su zapravo predvodnici inicijative koja štiti Samardžića, a on je očito trn u oku konzervatora, koji se nikako ne mire s onim što radi.

’Realizacijom projekta svi dobijaju, a rušenjem gube’

- U središtu zanimanja trebao bi biti projekt a ne investitor. Istina, investitor je samo jedna od važnijih karika u lancu, jer bez poduzetništva nema napretka. Malo je takvih koji žele ulagati i stvarati nove vrijednosti. Realizacijom projekta svi dobivaju, a rušenjem gube. Valjda je to jasno. Projekt je financiran privatnim kapitalom i do sada je promijenio dva vlasnika.

Od samih početaka, iz meni nerazumljivih razloga, projekt nailazi na poteškoće. Radovi su u nekoliko navrata zaustavljani, izvan snage su stavljane dozvole i suglasnosti, sudskim putem rješavaju se nesporazumi, a krajnji rezultat toga je nazadovanje i neprijateljsko okruženje prema investicijama i napretku Kaštela.Dovršetkom i stavljanjem u funkciju obnovljenog od države i grada zanemarenog objekta Grad Kaštela dobiva neprocjenjivu vrijednost. Njime će oživjeti Brce u Kaštel Novom i sve aktivnosti u užem i širem području grada.

Dakle, završetak i stavljanje u funkciju, a ne rušenje Kule Cippico strateški je interes Grada Kaštela, kaštelanskog turizma i zaštite baštine. Projekt Cipicco, uz Marinu Kaštela, predstavlja nešto najvrjednije što se Kaštelima dogodilo u zadnjih 20 godina, i što bitno mijenja sliku grada. I jedan i drugi investitor nisu imali špekulativne namjere, kupiti pa preprodati i zaraditi na razlici. Oni su iza sebe ostavili djelo, ma šta god mi mislili - smatra Radačić koji je projekt javno podržavao i u vrijeme kada je obnašao potpredsjedničko mjesto u Gradskomu vijeću, zbog čega je bio kritiziran.

Jer, kao, nije smio podržati nešto što se, po mišljenju nadležnih, radi bespravno. Ali je podržao, a podržava i danas.

Šutnja administracije

Projekt Cipicco ulazi u kritičnu fazu kada se i lokalna zajednica mora odrediti između potpore dovršetku i stavljanju u funkciju ili rušenju projekta čije posljedice bi za grad pod Kozjakom mogle biti nepopravljive.

- Početak rušenja bi se mogao odrediti i kao Dan žalosti za Kaštela. Akcije na rušenju obnovljenog objekta koji je već sada postao prepoznatljiv simbol grada o kojemu se je mogla ispričati lijepa priča o kaštelanskoj prošlosti i budućnosti izaziva šok, nevjericu i zgražanje građana, ali i cjelokupne kaštelanske javnosti. Zbunjenost je još veća ako se zna da u gradu postoji desetak započetih i nedovršenih i besperspektivnih projekata koji danas predstavljaju ruglo i “crne rupe” grada - upozorava Radačić.

Napominje kako se projekt obnove Kule Cipicco događa prema ovjerenom konzervatorskom elaboratu iz 200.5 godine i njime se dopušta dogradnja u požaru nestalog dograđenog dijela.

- Dakle, dograđeni dio nije hir vlasnika, već povjesna činjenica. Zašto do danas nije ovjeren glavni projekt, može li se zanemariti šutnja administracije, zašto je zabranjeno imati lučicu nautičkog turizma, te kako se zapravo moglo dogoditi da problem naraste do ove razine i tko će biti odgovoran za posljedice, pitanja su za nadležne? Krivnja za narasle probleme nikako nije jednostrana. U stvorenim uvjetima investiranje u Kaštela i obnova porušenih objekta i spomenika kulture kojih se “odrekla” lokalna zajednica i država predstavlja “herojsko djelo”, a ne čin vrijedan progona - drži naš sugovornik.

Nadalje iznosi zaprepaščujući podatak:

- Javno se govori kako bi rušenje trebalo potrajati više od godinu dana i koštati preko 20 milijuna kuna. Jesu li grad Kaštela i država toliko bogati da si mogu priuštiti takve radnje? Zar ne bi bilo pametnije taj novac usmjeriti na rekonstrukciju krova i istočnog zida u Dvorcu Vitturi i saniranje vlage koja ugrožava muzejski prostor, te na sanaciju Štafilićke kule, Kaštilca, Vile Nika, Kambelovske kule i drugih objekata u gradu koji se nepovratno urušavaju, a o kojima grad i državne institucije zbog nedostatka novca nedovoljno brinu - pita se Radačić.
Nastavlja nadopunjujući svoju misao:

- Da bi se izbjegle nejasnoće, dobro bi bilo znati postoji li projekt rušenja, kakav je plan nakon rušenja, hoćemo li imati nedovršeno i ruševno stanje u idućih 20 godina, koja je cijena toga i tko će to platiti? Dakle, nije jasno imaju li država i njezine institucije sve potrebne dozvole i suglasnosti za rušenje ili se smatra kako je država izuzeta iz potrebe poštivanja procedure i zakona koje je sama donijela i što od drugih traži?

- Uz malo dobre volje i dodatni napor svih aktera, a za što bi se trebala zalagati državna i gradska vlast, Gradsko vijeće, problem bi se mogao trajno riješiti započetim državnim projektom legalizacije ili usvajanjem urbanističkog plana uređenja stare povijesne jezgre - zaključuje Radačić.