- Ne zamo više što napraviti osim da ovako preko novina potražimo pomoć i apeliramo na sudstvo da se naš slučaj, koji je vrlo jednostavan, napokon završi. Nije nam jasno zašto, iako je, evo, već prošlo 11 mjeseci od ročišta na kojemu je sutkinja rekla da je rasprava zaključena, još nije donesena odluka - požalili su nam se Vladimir i Dubravka Knežević iz Australije na hrvatsko pravosuđe navodeći svoj slučaj koji se za njih pretvorio u pravu noćnu moru.
A priča je zaista, pravno gledano, vrlo jednostavna. Vladimir, njegova supruga i dvoje djece doselili su se u Bašku Vodu 1991. godine kao izbjeglice iz BiH te su se smjestili u kuću u vlasništvu sada pokojne Vladimirove majke. S njima je tad živio i njegov brat sa svojom obitelji. No, međubratski odnosi s vremenom su postali vrlo zategnuti te je Vladimirova obitelj otišla živjeti u Njemačku.
- Život tamo više nije bio moguć i mi smo otišli prvo u Njemačku, a onda i u Australiju. Kad je umrla moja svekrva, održana je ostavinska rasprava i njih dva brata dobila su svaki po pola idealnog dijela kuće koja se nalazi 500-tinjak metara od mora i čija je procijenjena vrijednost oko 220 tisuća eura. Rješenje o nasljedstvu je pravomoćno i moj je suprug uknjižen na pola kao i njegov brat. No, s obzirom na sve, mi se nemamo namjeru vraćati u tu kuću, niti tamo živjeti. Pokušali smo sve kako bismo to riješili, predlagali smo da nam njegov brat isplati naš dio procijenjene vrijednosti kuće, odbio je. Htjeli smo mi njega isplatiti, odbio je. Zato je ostalo jedino da preko suda tražimo da se kuća proda na tržištu, da se dva vlasnika isplate i da se priča završi - pojašnjava nam Dubravka Knežević.
Predmet je prvo došao u ruke sutkinje čija je nećakinja bila odvjetnica suprotne strane, pa je zatraženo i dobiveno izuzeće te je predmet došao u ruke aktualne v.d. predsjednice Općinskog suda u Makarskoj Marijane Visković. Ona je, pak, održala nekoliko ročišta, a zadnje 11. lipnja 2018. godine i tada je, navodi odvjetnica Jasna Kotarac, rekla da je rasprava zaključena. No, pisane odluke nema do današnjeg dana.
- Ne znamo razlog zašto je to tako, mi iz Australije ne možemo baš puno napraviti osim onoga što smo radili, a to je da smo pisali i požurnice i dopise i molili preko odvjetnice, ali ništa nije pomoglo. Ostala je nekretnina koju treba podijeliti i ne shvaćam kako tako jedan jednostavan i čist proces može toliko dugo trajati, čak četiri i pol godine! Zašto se to ne riješi, tko koga i zašto štiti? Kuća nije djeljiva na dvije jednake cjeline i ne pristajemo na zajednički život. Ona jednim svojim potpisom odlučuje o životu četvero ljudi u Australiji, moj sin je imao jako velike zdravstvene probleme, prošli smo pakao...
- Osjećamo se frustrirani, sve pravno i legalno smo poduzeli i više smo nemoćni. Neka sutkinja konačno donese odluku za tu nekretninu kakva god ona bila, da znamo na čemu smo - govori nam Dubravka, a njezin suprug Vladimir dodaje kako je u drugom sudskom postupku, u kojem je problem bio dodjela ključeva za njegovu polovinu kuće, sutkinja u Imotskom riješila predmet u dvadeset minuta.
- Samo želim zakonski ono što mi pripada, moj dio koji su mi roditelji ostavili i ništa više. Nakon što sam otišao, nisam nikad više došao i neću doći dolje jer bi to bio rat - kaže nam Vladimir, koji u Australiji radi kao električar.
A prava zavrzlama nastala je nakon što smo 23. travnja uputili dopis Općinskom sudu u Splitu s pitanjima zašto odluka u ovom slučaju nije do danas donesena i postoji li zakonski rok u izvanparničnom postupku u kojem se ona mora donijeti. Ivana Erceg Ćurić, glasnogovornica splitskog Općinskog suda za Građanski, Zemljišnoknjižni, Ovršni i Izvanparnični odjel, dan poslije, dakle 24. travnja, odgovorila nam je da je upit proslijedila Općinskom sudu u Makarskoj.
I onda, prije tjedan dana dobivamo dopis Anice Krnić, službenice za informiranje makarskog suda. Obavještava nas da postupak u kojem je predlagatelj Vladimir Knežević još nije završen.
- Naime, sud je odlučio dopuniti dokazni postupak nakon završetka raspravljanja 11. lipnja 2018. godine te su zatraženi dodatni podaci, radi čega je zakazano ročište za 16. svibnja. U konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe Zakona o izvanparničnom postupku u kojem nije regulirano donošenje presude u određenim rokovima, već rješenje kojim se postupak završava - pojasnila je Krnić.
Zanimljivo je kako je dopis suda za novo ročište nastao istog dana, dakle 24. travnja, kada su zaprimili novinarski upit. Ostaje nejasno i zašto ZK izvadak, a to su ti "dodatni podaci koji su zatraženi", sutkinja nije sama pribavila u ovih gotovo godinu dana jer je verificirana preslika dostupna na internetu, a ako već to nije mogla napraviti, zašto je trebalo ovoliko dugo vremena da se to zatraži od stranaka.