'Bosanka, Hrvatica i zamalo otočanka': zbog rata je iz Banja Luke pobjegla u Velu Luku, a nakon 25 godina ovako se odužila Korčulanima

U Domu kulture u Čari nedavno je predstavljen sedmogodišnji projekt "Priče o tovaru", na kojem su radili učitelji, djeca i roditelji na čelu s učiteljicom Marinom Šego (53) koja je Banju Luku zamijenila Velom Lukom prije 25 godina.

Tovar je životinja koja je izgradila Dalmaciju, nekad je Korčula bila puna tovara, tvrdoglavih, ali blagih i izdržljivih životinja koje su ljudima olakšavale život, dok se danas diljem otoka može naći tek njih nekoliko koji, više za turističke nego za poljoprivredne svrhe, ponosno predstavljaju svoju opjevanu životinjsku vrstu.
 

 

Upravo je tovar bio glavna tema u prepunom Domu kulture prilikom predstavljanja zbirke "Priče o tovaru", čiji je idejni tvorac učiteljica mentorica upravo Marina.

Marina je prije 25 godina zbog ratnih zbivanja iz Banje Luke izbjegla u Velu Luku. Ističe da je odlazak iz rodnog grada bio bolan do granice izdržljivosti, a Vela Luka je bila logičan izbor budući da su tamo roditelji njezina supruga imali kuću za odmor. U početku su čekali kad će se vratiti u svoj grad, no s vremenom su shvatili da od toga nema ništa.

- U početku mi je bio veliki problem naučiti živjeti u maloj i zatvorenoj sredini, ipak uz pomoć dobrih ljudi koji ne gledaju odakle si već kakav si, uspjela sam pronaći lijep i kvalitetan život. Nakon rata i izbjeglištva našla sam mir u jednoj maloj školi i danas sam zadovoljna svojim životom na otoku koji ima svoje prednosti i nedostatke. Ponosna sam što sam rođenjem Bosanka, Hrvatica i što danas mogu reći da sam i zamalo otočanka - objasnila je Marina.

- Prije sedam godina, tijekom nastave, obrađujući sadržaje o zavičaju i prošlosti mjesta u kojem živimo pojavila se pjesma "Plač" Marka Koćine za izgubljenim tovarom. Zamolila sam učenike da od svojih roditelja, baka i djedova, susjeda i starijih mještana saznaju kako je izgledao život nekad, život čiji je svakodnevni dio bio i tovar.

Propitkivali su, zapisivali pričice, sudjelovali u likovnim radionicama, tražili fotografije po zabačenim kutijama i sve to donosili u školu. Kako bismo sav taj materijal sačuvali od zaborava i propadanja, odlučili smo tiskati zbirku priča i fotografija - objasnila nam je Marina.

 

Nakon što je tijekom tri godine prikupljen materijal, prijelom knjige je pripremljen 2013. godine, uslijedio je najteži dio - prikupljanje novca za tiskanje. Marina je bila uporna, javljala se na natječaje, slala dopise sponzorima, našla je nakladnika te je na kraju, uz veliku pomoć učenika i nastavnika, stvorila trajan spomen na korčulanskog magarca.

Priče o tovaru namijenjene su djeci predškolskog uzrasta i učenicima nižih razreda. Priče su pisane jednostavnim, pripovjedačkim stilom. Pomoću njih učenici će moći stjecati prva čitalačka iskustva te vježbati i usavršavati tehniku čitanja, a poslužit će i učiteljima kao nastavno sredstvo tijekom obrađivanja tema o našem zavičaju.