Bonnie i Robin iz Kalifornije na Braču pronašli kuću svoje prabake: Takle smo kamen s kojeg je naša Kata otišla prije 124 godine

Kako li je ovdje divno! Zašto su ikad odlučili napustiti ovaj prekrasni otok? - uzdahnuvši opijena pogledom koji se pruža s terase obitelji Peruzović na dolsku udolinu, zapitala se Bonnie Suryan Ward iz Kalifornije.

Sa svojom rođakinjom Robbin Rogers Bonnie je posjetila Brač tražeći povijest svoje bake, a time i svoju povijest. Njihova baka Kate Peruzović rođena je u Dolu 1892. godine, a umrla u Los Angelesu 1943. godine. Bio je to jedini podatak koje su njene unuke imale o Katinu podrijetlu.

Priča je ovo koja nije neobična za otočne, niti hrvatske prilike. Gotovo slična brojnim drugim. Nisu ni Robbin ni Bonnie prve koje su došle u Dol tražeći odakle potječu.

- Vi morate razumjeti, za razliku od vas u Europi, naša povijest je vrlo kratka. Mi osjećamo potrebu potražiti tko smo i odakle potječemo - objašnjavala mi je jednom neka Amerikanka stišćući u ruci papirić s imenom svoje prabake i pradjeda.

U malenom selu kao što je Dol, u kojem se svi prezivamo isto, nije prezime to koje razlikuje ljude, već obiteljski nadimak. No, potomci u potrazi za korijenima rijetko ga znaju. Dol najčešće napuštaju ne pronašavši odgovore, ni rodne kuće svojih predaka.

Tu se priča o Bonnie i Robbin prilično razlikuje. One su imale tu sreću upoznati supružnike Franu i Marijanu Peruzović, Doljane s adresom u Splitu i svoje daleke rođake koji su svoje obiteljsko stablo proučavali i znali točno tko je Kata Peruzović. A imale su sreću, zapravo, najprije upoznati i Đorđa Surjana, s kojim se naša priča s Brača premješta na Korčulu. Đorđe je, zapravo, Dubrovčanin koji je vjerovao u svoje čvrste velolučke korijene dok mu nije sugrađanka iz Armenije dobacila kako bi i on prezimenom trebao potjecati upravo iz - Armenije.

- Tako sam prije dvije godine počeo sve to "čačkati", otkrivati obiteljsko stablo kako bih potvrdio tu tezu i pritom otkrio rodbinu po cijelom svijetu. Tražeći, naišao sam i na Bonnie, a onda mi je sugerirala koga još mogu kontaktirati. Uz njenu sam pomoć spojio čitavu svoju obitelj u Americi. Odmah mi je priznala kako cijeli život ima želju saznati mnogo više o svojoj obitelji - kazuje Surjan koji joj je u tome odlučio pomoći. A i Bonnie njemu.

- Spojio nas je Facebook. Primila sam njegovu poruku prije dvije godine u kojoj mi je objasnio tko je i kako je već prijatelj s mojom sestrom Jorjom. Kazao je kako sastavlja obiteljsko stablo obitelji Surjan iz Vele luke i kako je, koristeći Facebook, otkrio kako nas ima podosta u SAD-u, uglavnom u Washingtonu i Kaliforniji - objašnjava Bonnie.

- Đorđe je imao mnogo sreće stupivši u kontakt sa mnom, jer je moja ljubav prema obiteljskoj povijesti počela dok sam bila vrlo mlada, i kao obitelj držimo se vrlo prisno. Nije bitno jesmo li rođaci u prvom, drugom ili trećem koljenu, svi dijelimo istu krv i vrlo smo povezani - nastavlja ova 75-godišnjakinja.

Uzbuđeno mi priča o svojoj obitelji. Bonnie je rođena u Anacortesu. Gradić je to pun potomaka iseljenika slavenskog podrijetla, a među njima su i "velolučani" Suryani. Njezin se djed preselio tamo s obitelji, isprva se zaposlivši u brodogradnji, a kasnije je krenuo u profesionalno ribarstvo. Malo po malo, kazuje Bonnie, mnogo je njegovih sugrađanina dolazilo i zapošljavalo se kod njega. Tako je ona odrastala okružena ljudima s Korčule slušajući brojne priče o Veloj Luci i znala je da će je jednom posjetiti.

I premda je tijekom života, i upoznavši rođaka Đorđa Surjana, došla do mnogih odgovora, postojala su pitanja koja su ostala otvorena i u njoj je gorjela želja da ih odgonetne.

- Majčina strana obitelji također potječe iz Hrvatske. Imala sam samo dvije godine kada je moja baka Kate preminula, i to mlada, sa četrdeset i šest godina. Iako sam bila mala, još uvijek pamtim taj dan. Djed se kasnije opet oženio divnom ženom koju smo mi zvali teta Marija, ali baka je uvijek ostala baka. Znala sam njenu sestru Palmu, brata Tonija, oca Josipa, ali tek kasnije za života porasla je u meni želja da saznam više. Đorđe nam je tu pomogao. Nikad neću zaboraviti kada me nazvao i pitao je li mi se bakin otac zvao Josip, jer ako jest, našao mi je obitelj na Braču. I čim je rekao Brač, meni su u glavi zazvonile majčine riječi - Dol. Čvrsto sam odlučila da ću, posjetim li Velu Luku, potražiti i svoje rođake na Braču. I tu nadu nikad nisam izgubila - kazuje Bonnie.

No, put u Hrvatsku čekala je duže no što je mislila. Njeno troje djece trebalo je odrasti, a onda je Hrvatsku zahvatio rat, pa je odgađala putovanje. Zatim ju je sustigla bolest koju je pobijedila. Doživjela je šestero unučadi, bila uz njih, njegovala i kćer kad je i ona oboljela i bila uz nju kad je ozdravila. Ali, od svog sna nije odustala i konačno u rujnu, na puna dva mjeseca doputovala u svoju Hrvatsku. S njom je i njena rođakinja Robbin. Smjestivši se u Velu Luku, nastavile su svoje istraživanje obiteljskog stabla.

Tu nas priča ponovno vodi na Brač, na balkon obitelji Peruzović u Dolu i njihova rođaka Franu i suprugu Marijanu koje su, u pratnji rođaka Đorđa, posjetile.

- Đorđe je pomogao utvrditi rodbinsku vezu sestara Surjan s obitelji Peruzović. Jedini podaci koje su sestre imale bila je slika njihove bake, saznanje da se zvala Kate Peruzović te da je rođena u Dolu. Đorđe Surjan je počeo istraživati. Da bi išta saznao o Kati Peruzović, prvo je stupio u vezu s imenjakom, pjevačem Đorđijem Peruzovićem, koji mu po tom pitanju nije mogao pomoći. Zatim se preko Anamarije Botteri Peruzović povezao sa mnom. Još jednom im se osmjehnula sreća, jer sam već prije istražio rodoslovlje svoje obitelji u Dolu. Zajedno s Đorđem Surjanom došao sam do otkrića da je Kata Peruzović kćerka Josipa Peruzovića i da se zajedno s ocem, majkom, bratom i sestrom iz Dola iselila u Kaliforniju. Budući da je Josip bio brat Marka Peruzovića, mog pradjeda, tu je utvrđena rodbinska veza sestara Surjan iz Kalifornije i mene - osmjehuje se Frane.
No, do podataka o rodoslovlju, priznaje, nije bilo jednostavno doći. Dio je knjiga, kaže, izgorio, s vrijednim podacima. To je Franinu potragu dodatno otežalo, no ipak je, i to nedavno, uspio doći i do novih saznanja:

- Pradjed Bonnie i Robbin i otac njihove bake, Josip Peruzović, osim dvije kćerke i sina s kojima se odselio iz Dola imao je još dva sina i dvije kćerke koji su umrli u Dolu, prije iseljenja, u ranoj dobi, ne navršivši drugu godinu života. Taj podatak dovoljno govori o teškom životu i velikom siromaštvu koje je nastalo kad je filoksera, to jest peronospora, krajem 19. stoljeća poharala dalmatinske vinograde. Zbog svega toga je i Josip Peruzović s obitelji odlučio potražiti bolji život u Kaliforniji.

Ovako je Frane odgovorio i rođakinji Bonnie koja je s nevjericom promatrala prelijepu dolsku udolinu s njihove terase pitajući se zašto su njeni preci napustili Hrvatsku.

Robbin i Bonnie uspjele su, kako bi one to kazale, prekinuti stoljetnu nepoznanicu. Upoznale su brojnu rodbinu, jelo se i pilo, mnogo družilo i tražile su se sličnosti u izgledu i navikama novopronašlih rođaka. Zanimljivo je napomenuti da Robbinina majka, Eleanor Anne Anich, po ocu iz Vele Luke, s nestrpljenjem očekuje povratak kćeri i vijesti iz daleke domovine.

Dirljiv je prizor bio, kazuju nam, kada je Bonniena rođakinja Robbin, shvativši da stoji pred kućom svojeg pradjeda u Dolu, položila ruku na kamenu kuću, građenu od “hrapoćuše“ i ostala u tišini stajati uz nju.

- Živimo svoj hrvatski san, nikad nisam mislila da imamo ovoliko obitelji. Čini mi se da, svaki put kad iziđem u trgovinu, upoznam novog rođaka - zaključuje sretna Bonnie.

I dok se njihov boravak bliži kraju, sretne i ispunjene nadaju se vratiti u svoju Velu Luku, svoj Brač i "najljepšu zemlju na svijetu" kako tepaju Hrvatskoj, što prije.