Baka Luca: Namistila sam kosti Ivaniševiću i Rukavini

Ovaj osjećaj u rukama naslijedila sam od pokojnog oca, a on od svog oca. Volim pomoći ljudima, ništa ne tražim zauzvrat. Najviše mi dolaze sportaši. Sredila sam rame Goranu Ivaniševiću i bio mi je puno zahvalan, kaže Luca

Piše vito perić / epeha

Arhiv / CROPIX

Narodni ljekari, ranari, proizvođači melema i sakupljači ljekovitih trava uvijek su popularni i ljudi često traže njihovu pomoć. Tako se i u cetinskom kraju njih nekoliko bavi ili su se za života bavili narodnom medicinom. Luca Vudrag i Filip Anušić još uvijek pomažu ljudima, dok su Mara Dinarina, Mile Lazić, Voloder i Marićuša Milošević pokojni, a mnogi stanovnici cetinskog kraja i šire još ih se sjećaju.

Zasigurno najpoznatija je Luca Vudrag iz Vojnića u općini Dicmo, koja skoro pola stoljeća namješta zglobove, ramena, popravlja ukočenja vrata, kralježnice, istegnuća mišića i slično.

 - Ajde, molim te, nemoj me snimat. Bili su ovdje mnogi, i televizija i tvoji iz novina, al svima sam rekla da će mi slika bit samo u osmrtnici u “Slobodnoj” kad umrem, tim riječima nas je dočekala Luca u svojoj kući, dok je upravo namještala kuk jednom Makedoncu, nekadašnjem košarkašu “Alkara”.

Voli pomoći ljudima

 - Pričat možemo, ali snimanja nema, a i ta priča će bit kratka. Nemam ti ja šta ispričat. Ovaj osjećaj u rukama naslijedila sam od pokojnog oca, a on od svog oca. Volim pomoći ljudima, ništa ne tražim zauzvrat. Najviše mi dolaze sportaši. Sredila sam rame Goranu Ivaniševiću i bio mi je puno zahvalan. Bili su mi i hajdukovci, evo nedavno i mali Rukavina, kaže baka Luca, dok u garaži na tepihu, preko kojeg je bijela plahta, traži bolnu točku u dnu leđa makedonskog košarkaša.

 - Evo je, našla sam, kosti su ovdje ispale, osjetila sam i lagano trljanjem vratila na svoje mjesto, govori Luca, a košarkaš strpljivo sluša upute iskusne bake. Ona je prvi puta iskušala taj dar kada joj je brat u polju pao s konja. Pokojni otac tada je rekao Luci da se ona okuša i tako je počelo.

 - To je jednostavno osjećaj, ja pod rukama osjetim mišiće, živce, kosti, udubljenja, nateknuća, bolna mjesta, i evo radim to, a kada su ljudi zadovoljni i ja sam, govori Luca dok nas ispraća iz svog dvora.

Filip Anušić iz Glavica radi melem protiv opeklina. - Spravljanju ovog melema me je naučila pokojna majka Kata. Radi se od kantariona ili Gospina cvića (vrsta trave), pravog maslinovog ulja, brašna, šećera voska i žutanjka od domaćeg jaja. Ta smjesa se stavlja na kožu i liječenje traje koliko je potrebno, a melem je dobar jer koža potpuno zacijeli i nema tragova – kaže Filip.

Ni on ne uzima novac za svoj melem, a kaže kako ne zna broj ljudi kojima je pomogao, niti količinu melema koju je spravio.

 - Moj melem je išao po cijeloj Hrvatskoj i vani, u inozemstvo. Dolazili su znani i neznani. Najteže mi je kada mi dovedu dijete s opečenom kožom, a najdraže kada ga uspijem izliječiti svojim lijekom. Čak su i eminentni kirurzi plastičari sa hvalom govorili o mom melemu, kaže Filip. Njemu su nudili da komercijalizira svoj proizvod, ali on je odbio. - Ponudio bih jedino “Plivi” besplatno recept, rekao je Filip.

 

Čuvena baka Marićuša U Glavicama je također bila i čuvena baka Marićuša Milošević, koja je umrla prije nekoliko desetljeća, a bila je poznata po namještanju kostiju. Njen suprug Šimun je za vrijeme I. svjetskog rata služio u austrougarskoj vojsci kao ranarnik u vojnoj bolnici. Svaki dan je u ambulanti proučavao model ljudskog kostura i tako učio o kostima. Kada se vratio iz rata počeo je pomagati susjedima i brzo se pročulo za njegovo uspješno liječenje. Marićuša je uz njega naučila taj “zanat” i naslijedila praksu. Ona je spravljala i jednu vrstu gipsa, za koji su svi koji su ga nosili rekli kako je odličan, čvrst i lagan. Radila ga je od običnog sapuna i bjelanjaka od jaja. Ozlijeđeni ekstremitet bi namazala tom smjesom, koja bi se potom stvrdnula kao gips. U naselju Suhać bio je također poznati namještač kostiju Mile Lazić, a u Glavicama Mara Dinarina.