Sve ovo nema sa SDP-om (...), ali ima veze s povjerenjem građana. (...) Boriš se za povjerenje građana i teško ga je održati u ovakvoj situaciji jer je filozofija u ovom trenutku da su svi isti.” Premijer kaže da nisu, nego da su razlike ogromne. Jesu, već na prvi pogled: HDZ je, recimo, vladao puno duže, SDP se mora polomiti da napuni njihov staž. HDZ je osuđena stranka, SDP nije. Ima toga još...
No, kad se radi o izigravanju povjerenja građana, tu vode mrtvu utrku. U nedostatku alternative, strogo zakopani u rovove dvostranačja, građani s glasačkim pravom, onih dvadesetak posto opredijeljenih s obje strane, skloni su svojim taborima oprostiti štošta, čak i ono što prelazi u karikaturu.
Putokaz ni do čega
I dok se drugi ovih dana bave velikim državnim temama, ja bih za primjer ovaj put ostao u – Dugopolju. Mojem, silom posla, “drugom zavičaju”. Svaki dan kad s rotora skrenem udesno u Poslovnu zonu Podi, tamo prema njezinoj ljutoj periferiji, sjetim se kako je baš na tom mjestu, nema tome ni godinu dana, lokalni izbori su bili, nabrzinu postavljen nemušti putokaz prema gradilištu znamenitog akvaparka, najpoznatijeg lokalnog fantomskog projekta. Putokaz ni do čega. Bio je to isprintani računalni grafički prikaz dugogodišnje fatamorgane.Zaglumili su tada, ako se ne varam, da su nešto počeli kopati ili, ako nisu, evo sad će, svaki čas, samo da načelnik Dugopolja Zlatko Ževrnja postane župan. On je, bez pardona, u kampanji obnovio temu akvaparka, tada već staru najmanje sedam godina. U petoj godini krize dugopoljsko “čudo” radikalno je gubilo svoj glamur, valjalo je kapitalizirati na minulim postignućima i zamahati opsjenom još jednom:
“Prvi je grumen zemlje pomaknut! Radovi su krenuli, strojevi su upaljeni, geodeti zaposleni i vodeni park ‘Dalmatia’ početkom idućega ljeta mogao bi svoja vrata širom otvoriti. Sve su dozvole u rukama investitora! Bio je to dug, složen proces, uistinu je potrajao, ali sada je sve kako treba biti”, izjavio je Ževrnja lani u svibnju za “Slobodnu”, koja je još od sredine “nultih” godina ovog milenija više puta objavila da “evo sad će”. Osobno sam kao urednik dva-tri puta na stranicu postavljao šarene slike zabavnog navodnjavanja dugopoljskog krša.
“Govorimo o 29 milijuna eura, a u zadnjem je kvartalu cijela Hrvatska imala svega sedam milijuna eura stranih investicija - zadovoljno je ustvrdio dokazano najuspješniji načelnik u Hrvatskoj, dodavši kako je investitor već nabavio i uskladištio dio montažne opreme vodenog parka koja će se ugraditi nakon završetka građevinskih radova”, stoji u istom tekstu.
Što se u međuvremenu dogodilo? Smiješni lanjski putokaz pored onog za Bisko nestao je nekoliko dana nakon izbora. Dva su mjeseca do početka ovog ljeta, a ja se “ko manit” vozim pustopoljinom, tamo “na terenu između naplatnih kućica na izlazu s autoceste i Logističko-distributivnog centra koncerna Agrokor”, sve izviđajući na tih 117.500 četvornih metara “gdje će biti smješten budući vodeni park” i ne vidim – ništa. Ili, kako je to lijepo rekao gospodin Ževrnja: “Sada je sve kako treba biti.” Kako je uvijek i bilo.
Znao je to dobro načelnik, danas župan, koji je i u listopadu 2012. na ovim stranicama najavljivao: “Projekt akvaparka nije stao, nego ide dalje. Arheološki radovi na istraživanju prapovijesnih tumula su završeni. Došlo je do izmjene tematike akvaparka, stigla je nova oprema, a doći će i do promjene medija za zagrijavanje unutarnjih površina akvaparka, te će se nastojati spojiti na zemni plin koji u skoroj budućnosti stiže u Dugopolje.”
I u listopadu 2010. “istaknuo je kako će uz već postojeće sportsko-ugostiteljske sadržaje, kao i one koji su sada u izgradnji, otvaranje akvaparka ‘Dalmatia’ Dugopolje pretvoriti u regionalno poslovno, sportsko i turističko središte”.
Dalmatinski New York
Prve tragove ovog vodenog parka na internetu našao sam pak u tekstu Jutarnjeg lista pod naslovom “Dugopolje – dalmatinski New York” još ranije, ponovno u listopadu, ali 2007.: “Na čak 120 tisuća četvornih metara Dugopolje će uskoro dobiti i aquapark...”Istina, bilo je u ovih sedam godina objektivnih prepreka, čak i sudovanja, priča se nije odmah izlizala, ali netko je, eto, procijenio da će čak i na izborima 2013. imati stanovita potencijala. Moglo bi se reći da ga i danas ima, ali samo snažan simbolički: vodeni park u vječnoj “izgradnji” na čvrstom HDZ-ovu dugopoljskom terenu nudi se kao savršena lokalna inačica investicijske klime u državi sa SDP-om i partnerima na vlasti.
“Prvi je grumen zemlje pomaknut! Radovi su krenuli, strojevi su upaljeni, geodeti zaposleni, sve su dozvole u rukama investitora!”, kao da čujem hadezeovca Ževrnju, svaki put kad nas SDP-ov ministar Grčić krene uvjeravati da se naš “avion investicija” nije izgubio “prije nego što je i poletio”. Poletio je tek kao “wishful thinking”, izgubivši se odmah u dubinama mitskog vodenog parka “Dalmatia”, dubljeg i nepreglednijeg od južnog Indijskog ocena u kojem traže one nesretnike, očajnički kao mi ozbiljne strane investitore.