| Cjepkanje na manje gradove i općine, unatoč kompjutorizaciji, nije donijelo olakšanje ljudima koji gube silne sate pred šalterima, a administracija je sve skuplja |
| piše Vito Perić / EPEHA |
Bivša općina Sinj do 1993. g., kada je donesen tzv. Šeksov zakon o novom administrativnom ustroju jedinica lokalne samouprave, te kada su stvorene županije, gradovi i općine, brojila je 62.000 stanovnika o kojima je administrativnu brigu vodilo oko 180 činovnika.
Treba napomenuti da su po zakonima bivšeg sustava među tih 180 činovnika bili ubrojeni i, kako se to nekada zvalo, milicionari, činovnici u sudu, katastru i ostalim službama, jer je bivši sustav pred svoj raspad bio maksimalno decentraliziran.
U 1993. g. dolazi do formiranja triju gradova i triju općina na području bivše općine Sinj. Tako sada imamo administrativne jedinice, gradove Sinj, Trilj i Vrliku, i općine Otok, Hrvace i Dicmo.
Svaka jedinica lokalne samouprave ima svoju administraciju, a valja napomenuti da se od popisa stanovništva iz 1991. g. do danas broj stanovnika cetinskog kraja smanjio za gotovo 10.000.
Naime, prema zadnjem popisu, u gradovima i općinama Cetinske krajine sad ima ukupno 51.651 stanovnik. No zato Sinj koji ima 25.500 stanovnika u gradskoj upravi ima 46 službenika, Trilj sa 10.800 stanovnika administrativno opslužuje 9 činovnika, Vrliku sa 2700 stanovnika opslužuje 9 činovnika, Otok sa 5700 stanovnika opslužuje 6 činovnika, u općinskoj upravi Hrvaca u kojima živi 4250 stanovnika radi 6 službenika, te u najmanjoj općini cetinskog kraja, Dicmu, rade 4 činovnika koji zadovoljavaju potrebe 2657 stanovnika.
Statistički gledano, prije je jedan službenik općinske uprave opsluživao u prosjeku 344 stanovnika cetinskog kraja, a sada jedan službenik opslužuje 629 stanovnika.
Po tome bi trebalo povećati broj činovnika, no kada se u novim gradovima i općinama u cetinskom kraju pribroje vatrogasci, komunalci i ostali koji su na proračunu jednice lokalne samouprave, ispada da je unatoč smanjenju broja stanovnika u cetinskom kraju te unatoč informatizaciji, u lokalnim administacijama ipak došlo do povećanja broja osoba koje su zaposlene u administraciji.
Proračuni se uredno pune od raznih izvora prihoda, a ponajviše od gospodarskih djelatnosti koje se odvijaju u gradovima i općinama te od poreza i prireza.
Nekadašnji čelnici općine Sinj slažu se da je ipak došlo do drastičnog povećanja zaposlenika u administraciji, što nije samo sinjski slučaj, nego se to može referirati i na cijelu državu.
Naime, zakonom iz 1993. nekada velike i po površini i po broju stanovnika administrativne jedinice rascjepkane su na manje, pa je tako svako selo postalo općina koja ima svog načelnika, zamjenika, tajnika, šefa računovodstva, pravnika, komunalca, čistačicu i tako redom.
Sve to treba i plaćati, pa se s pravom postavlja pitanje je li došlo vrijeme da se zakon mijenja i prilagođava recesijskim vremenima kada svi naglašavaju da država treba početi od sebe i smanjivati rashode, odnosno troškove svesti na najmanju moguću mjeru kako bi preživjelo gospodarstvo koje je temelj svake normalno uređene države, pa tako i Hrvatske.