I Solinjani su s velikim ponosom i veseljem dočekali svoga "vatrenog" sa Svjetskog prvenstva u nogometu, Lovru Kalinića.
Ispred Gradske uprave gdje ga je primio solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević najviše je ipak bilo djece, što je i potvrdilo činjenicu da je Solin najmlađi populacijski grad u Hrvatskoj.
Djeca su iz sveg glasa pjevala, a potom i skandirala: "Lovre, Lovre. Lovre...", dok nisu ugledala svoga Solinjanina sa srebrenom kolajnom oko vrata, a za sve nas zlatnoga sjaja kako je to istaknuo i gradonačelnik Ninčević čestitavši mu, kao i svim njegovim kolegama na velikom uspjehu.
- Hvala našem Lovri što se bez obzira na umor došao ovdje pozdraviti sa svojim sugrađanima. Čestitam na iznimnom rezultatu, a još više na onom zajedništvu koje ste svi pokazali - poručio je Ninčević uz želju da se to prenese na sve ljude u Hrvatskoj.
- Iznimna čast je doći ovdje i podijeliti ovu radost koju nosim u sebi sa svima vama – kazao je Kalinić.
- Nakon svih dočeka sada sam i u svom Solinu, osjećam se kao da lebdim. Nevjerojatna je ta energija ljudi u Hrvatskoj, to je ta snaga koja nas je unatoč umoru gurala naprijed. Ovo se živi. Kad si sportaš, sav taj znoj, svo to odricanje kad naplatiš s jednim takvim trofejom, pritom ne mislim na medalju, nego na zajedništvo ljudi u Hrvatskoj, to je jedna energija koja te drži i ne može te pustiti. A, i mi smo živili svi kao jedan i to pokazivali na terenu – izjavio je Lovre.
Među onima koji su mu željeli poželjeti dobrodošlicu su bili i djelatnici Solinske zajednice sportova, te djelatnici i članovi Nogometnog kluba "Solin" iz kojeg je ponikao.
- Što reći, ponosan sam, ovo je neopisiv osjećaj – kazao nam je i Lovrin prvi trener Nediljko Vrdoljak Zenga uz kojeg je bio i aktualni trener seniorske momčadi Solina, Mladen Jurić koji je Lovru također trenirao i u pionirima Hajduka.
Među djecom koja su došla pozdraviti Lovru bila je i osmogodišnja Mia Milić s mamom Ines i mlađim bracom Bepom koji ima pet godina. Svi u dresovima, naravno.
- Stalno sam gledala utakmice i navijala za naše i došla sam pozdraviti Lovru jer je on iz mog grada – govori nam Mia, a Bepo kaže da će se ove godine odmah upisati u nogomet.
Među prvima su na doček stigli prijatelji Boško, Karlo, Anđela, Marica i Ante, imaju između 10 i 12 godina, i jedva čekaju da im Lovre potpiše dres i da se fotografiraju s njim.
- Lovre je najbolji golman – vele nam oni.
- A, šta bi na to reka Subašić? – pitamo.
- On je kralj penala – dodaju spremno solinska dica ponosna na svog sumještanina.
- Najbolje bi bilo kad bi ih trener oba tako i rasporedija za utakmicu – objašnjavaju mi, a osim potpisa Karlo bi, kaže, rado i jedan par Lovrinih rukavica, jer je i on vratar.
- Njegove su pukle pa bi bilo odlično da dobije nove – spremno za svog prijatelja dodaje i četvrtaš Boško.
A, uoči isčekivanja dolaska hrvatskog reprezentativca najemotivnija je ipak bila njegova 83-godišnja baka Nevenka Kalinić koja nam je brišući suze ispričala kako su ga kao malenoga dječaka od osam godina svaki dan vodili na trening u Solin.
- Ka dite je uvik bija dobrota nad dobrotom. Vodila san ga na igralište u Solin od osan godina..."Ajde moj Lovre, teža torba od mene i od tebe". Govorila san mu: "Lovre za tebe je vrtić, a ne igralište". Al' on je uvik radije tija na igralište...Dida je uvik govorija kako će bit nešto od maloga, najviše je virova u njega...On je to garantira i reka: "Moj će Lovre bit veliki čovik"... – u suzama je i dalje pričala baka, a što je Lovre u svojoj izjavi na prijemu u Gradskoj upravi i potvrdio:
- Istina, kada to spominjete to su za mene velike emocije. Ovo je medalja za moga dida Antu! – kazao je Lovre, a potom i mlađariji okupljenoj ispred Gradske uprave poručio:
"Vjerujte u svoje snove" - i po žarkom podnevnom suncu potom stao ispisivati dresove, autograme, fotografirajući se sa brojnim malim i velikim obožavateljima koji su mu htjeli stisnuti ruku ili ga bar dotaknuti.