Philip Morris Zagreb prva je i još uvijek jedina kompanija u Hrvatskoj koja nosi certifikat 'Equal Salary', što znači da su žene i muškarci jednako plaćeni za iste poslove. Pored toga, omjer zaposlenih po spolovima je pola-pola, a ulogu predsjednice Uprave obnaša žena, dok je direktor ljudskih potencijala i organizacijske kulture muškarac, iako je nažalost stereotip da su CEO pozicije rezervirane za muškarce, a područje ljudskih resursa za žene. U sklopu novog ciklusa kampanje Budi Slobodna i ususret konferenciji čija je tema "žene u poslovnom svijetu", popričali smo s Anitom Leticom koja je na čelu Uprave Philip Morris Zagreba od 2015. godine.
Koliko su muškarci zapravo svjesni svojih kolegica u poslu po pitanju njihovih pozicija – hoće li, po Vašem mišljenju, uvijek postojati nekakva vrsta „minidiskriminacije“ (makar i nesvjesne) koliko god propulzivno radno okruženje bilo.
- To bi možda bolje mogli odgovoriti vi, zar ne?
Iako se svijet u kojem živimo ubrzano mijenja, nažalost, mindset društva mijenja se poprilično sporo pa tako i ova generacija živi, a i neke buduće generacije živjet će u društvu predrasuda i stereotipa kad pričamo o ženama u poslovnom svijetu. Diskriminacije nažalost ima jednim dijelom i zato što su ljudi kognitivno slijepi oko toga kako, koga i koliko diskriminiraju. Znači svako osvještavanje diskriminacije bitan je korak prema tome da je u budućnosti bude manje.
Osobno, nisam sklona ni generaliziranju ni žaljenju. Moj je stav da svi moramo biti odgovorni kad je u pitanju potreba društva da se mijenja na bolje. Želimo li živjeti u društvu bez predrasuda i (nesvjesnih) diskriminacija trebamo aktivno prihvaćati vlastitu odgovornost u kreiranju takvog okruženja u svim aspektima života, a ne očekivati od države/sustava/medija ili bilo koga drugoga da nešto naprave po tom pitanju dok mi 'žugamo' kako svijet nije idealan.
U kratkim crtama opišite svoju karijeru. Jesu li postojali trenuci kada ste razmišljali o promjeni profesije (i zašto), što je s trenucima za koje niste mogli vjerovati da vam se događaju (mislim na pozitivne stvari).
- Nakon gotovo desetogodišnje karijere u Plivi, gdje sam počela raditi kao stipendist-pripravnik, 2008. godine pridružila sam se Philip Morrisu. Radila sam na različitim pozicijama u području financija i razvoja poslovanja s odgovornošću za veći broj tržišta, da bi 2015. napredovala do pozicije predsjednice Uprave Philip Morris Zagreb. Od 2018. godine, osim odgovornosti za poslovanje Philip Morris-a u Hrvatskoj, postajem odgovorna i za slovensko tržište.
Očekivano je da sam u dva desetljeća poslovne karijere prolazila kroz dobre, ali i one malo manje dobre periode. Zadovoljna sam što je ovih prvih bilo puno više, a kad su prepreke u pitanju - na njih volim gledati kao na lekcije koje vas čine ustrajnijima i spremnijima na neke nove izazove.
Jeste li o ovakvoj karijeri kakvu ste ostvarili maštali kao djevojčica ili ste imali, usudit ću se kazati, tradicionalnije aspiracije? Je li došlo do promjene u današnjem „mindsetu“ djevojčica i mladih cura koje sada počinju razmišljati o punom ispunjavanju svojih potencijala? Usuđuju li se djevojčice biti - ambiciozne?
- Oduvijek su me zanimali brojevi, analize, empirijski dokazi, šira slika… Htjela sam biti meteorolog; ne znam je li to tradicionalna aspiracija ili ne, ali to me zanimalo još dok sam odrastala u Pločama. Nisam tip osobe koja nešto radi s ciljem dostizanja određene pozicije, već motivaciju pronalazim u tome da radim ono što volim i bitno mi je da ono što radim ima (veću) svrhu. Jesam li zbog takvog pristupa manje ambiciozna osoba? Možda. Ali to me ne čini manje uspješnom ili manje zadovoljnom.
Aspiracije i ambicije su osobna stvar, a ne nešto određeno spolom. Čini mi se da ako tako postavljamo stvari – dječaci maštaju o poslovnom uspjehu, a djevojčice imaju više „tradicionalne“ aspiracije (što bi valjda značilo da maštaju o dobroj udaji?) - upravo u tome leži stereotipiziranje. Oduvijek je bilo, a ima i danas, žena koje imaju ozbiljne poslovne, medicinske, znanstvene, umjetničke i sve ostale „netradicionalne“ aspiracije i ispunjavaju ih tako dobro da za njih dobivaju i Nobelove nagrade i Oscare, spašavaju svijet i čine ga boljim mjestom za život svih nas. Također ima i onih žena koje imaju tzv. tradicionalne, ali jednako plemenite aspiracije. A ima, i oduvijek je bilo, i muškaraca s jednim i drugim vrstama aspiracija, pa i muškaraca čija je aspiracija dobro se udati. Ni to ne treba diskriminirati.
Na što ste najponosniji u svojoj karijeri?
- Najponosnija sam na svoj tim iznimnih ljudi koji se uspješno nose s brojnim izazovima s kojima se na ovim prostorima susrećemo dok predvodimo transformaciju cijele industrije prema boljoj budućnosti. Posebno je velik uspjeh komercijalizacija IQOS-a, bezdimnog proizvoda koji zagrijava, a ne sagorijeva duhan te, iako nije bez rizika, predstavlja potencijal smanjene štetnosti u odnosu na cigarete. Raditi hrabro i dosljedno s takvim timom na takvom projektu je upravo ono što sam spominjala kad sam rekla da imamo odgovornost mijenjati svijet na bolje. Veseli me što u Philip Morris-u imam upravo tu mogućnost i ponosna sam što već danas vidim kako radeći svoj posao doprinosimo unapređenju društva u kojem živimo.
Kako Vam izgleda prosječan radni dan?
- Najveća promjena u mom radnom danu danas, u odnosu na period prije Covid-19 pandemije, odnosi se na poslovna putovanja koja su nekad činila i više od polovice mog radnog tjedna. Danas moj radni dan počinje oko 9 sati. Tada već obično kasnim na neki od sastanaka ili video/conference call-ova koji se onda protežu tijekom cijelog dana. Radni dan ne završavam prije 18, 19 sati, a često i nakon toga imam neke poslovne dogovore ili čitam materijale kao pripremu za sljedeći dan. Navečer i vikendima pokušavam ne raditi, ali ponekad je i to neizbježno. Stvarno se trudim voditi računa o work-life ravnoteži koliko god mogu, ali priznajem da mi to nekad baš i ne ide od ruke.
Je li nepošteno/diskriminirajuće upitati rukovoditeljicu na poziciji kako balansira posao i obitelj, dok se, recimo, muškarce na istoj ili sličnim pozicijama to gotovo uopće ne pita. Zapravo u prvom slučaju to se kao podrazumijeva, a u drugom to pitanje uopće ne postoji (osim ako nije slučaj o iznimno velikoj obitelji)?
- Mislim kako ne trebamo raditi razliku već, ako imamo potrebu, pitati ili ne pitati oboje.
Jednom prilikom ste izjavili: Volim raditi s ljudima. Ne nužno da će se svi složiti da najbolje doprinosim kad radim u timu, ali ja mislim da na taj način zaista najbolje ostvarujem rezultat… Što mislite, generalno gledajući, je li ženama danas lakše raditi upravo u timu ili bolje ostvarenje ciljeva i ambicija dođe kroz samostalan rad?
- Da, volim se šaliti na svoj račun. Znatiželjna sam i postavljam puno pitanja, a to se ne sviđa baš svima. Čak i kad je riječ o ideji koju sam sama smislila, volim o tome porazgovarati s nekim iz tima, jer sam iz iskustva naučila da različite perspektive doprinose boljim rješenjima te mi razgovor pomogne da poboljšam rješenja ili da zajedno dođemo do novih ideja. Mislim da je svaka osoba drugačija pa tako netko više voli raditi u timu, a netko sam, neovisno o tome je li riječ o ženi ili muškarcu. Ujedno svaka vrsta izazova, projekta, posla iziskuje različit pristup pa ni tu nije potrebno generalizirati.
Kakva je danas pozicija žene u korporativnom svijetu? Usporedite je s vašim počecima u businessu…
- Danas su ovakve i srodne teme puno zastupljenije i provodi se više aktivnosti kako bi kompanije izgradile raznovrsnije i inkluzivnije timove. Naravno, nije svaka kompanija ista. Ono što mogu reći za Philip Morris je da se ovdje poštuju različitosti i uključivost u smislu mišljenja i to je jedna od osnovnih vrijednosti naše kompanije. Konkretno u Hrvatskoj podružnici imamo jednak broj muškaraca i žena na svim nivoima organizacije i jedina smo kompanija u Hrvatskoj koja je dobitnik certifikata Equal Salary čime se garantira jednakost plaća za iste poslove, bez obzira na to obavlja li posao žena ili muškarac. Mišljenja sam kako bi se to trebalo podrazumijevati, ali nažalost statistika za 2020. godinu pokazuje da u Hrvatskoj žene zarađuju čak 23 posto manje od muškaraca za isti posao i istu razinu odgovornosti, a to je zaista poražavajuća činjenica. Mogu se samo nadati kako je taj diskriminirajući postotak nešto manji nego prije 20 godina kada sam započinjala karijeru, ali i dalje je neprihvatljiv.
Ne možemo preskočiti ni pitanje o modi. Žene su tu uvijek pod povećalom. Znali smo vidjeti dosta žena na rukovodećim pozicijama kako nose poslovna odijela, sve službeno… Je li potrebno da žena izgubi dio svog identiteta (stil) kako bi se nametnula sredini koja joj odgovara?
- Mislim da se žene u poslu, kao i u drugim aspektima života, ne trebaju ponašati kao muškarci, upravo suprotno. Najvažnije je da budemo ono što jesmo, time najviše možemo doprinijeti u svom okruženju. Ili ako upotrijebim vaš primjer, meni se čini kako je skroz u redu da, ako žene žele i ako se tako osjećaju ugodno, nose poslovno odijelo, ali puno važnije od toga što nose je kako nešto nose tj. i izborom poslovne odjeće treba zadržati svoj identitet.
Vaš komentar konferencije i projekta #BudiSlobodna? Treba li postojati više ovakvih inicijativa ili se u Hrvatskoj probudilo puno ostvarivanje potencijala kod žena (bio taj potencijal ostvaren kroz karijeru, obitelj ili oboje).
- Svaka inicijativa koja osvještava diskriminaciju i neravnopravnost te potiče da se to iskorjenjuje je dobra i plemenita inicijativa. Cijenim ovaj vaš projekt jer mediji imaju veliku ulogu u pokretanju pozitivnih promjena, dijeljenju i stavljanju u fokus pozitivnih priča i uspješne poslovne prakse. S obzirom na to da živimo u vremenu i na mjestu na kojem se žene još uvijek moraju nositi s brojnim predrasudama i boriti sa stereotipima - onda je ovakav projekt primjer vaše aktivne odgovornosti.