Medicinska sestra u sinjskom Stacionaru Doma zdravlja Anica Guvo u srpnju će napuniti 45 godina rada, od kojih više od 40 na istom radnom mjestu. Rođena Slavonka, iz naselja Beljevine kod Đurđenovca, završila je 1977. godine u Medicinskoj školi u Osijeku školovanje za medicinsku sestru. Odmah je došla u Split i zaposlila se na Dermatološkom odjelu KBC-a, a mjesec poslije uplovila je u bračnu luku. Nakon nepune dvije godine, u svibnju 1979., dobila je stalni posao u Domu zdravlja Sinj na poslovima sestre u tek uspostavljenom Stacionaru.
– Od tada do danas radim ovdje, u Stacionaru. Imala sam prekid samo tijekom dvije ratne godine, od 1991., kad su topnički projektili velikosrpskih agresora razrušili odjel, pa do 1993. godine, kad je obnovljen – kaže Anica.
Ova žena cijeli svoj radni vijek nesebično pomaže ljudima, u njezinu slučaju teškim i najtežim bolesnicima.
– Posao je težak, stresan, fizički se nekako izdrži, ali najteže je kad imate pacijenta kojemu biste željeli pomoći, a sami ste nemoćni. Unatoč tomu, da se ponovno rodim, opet bih se školovala za medicinsku sestru i radila u sinjskom ili nekom drugom stacionaru. Kad vidim da je mojim pacijentima lakše, zadovoljna sam, ispunjena. U Stacionaru se najbolje osjećam, možda i zato što sam već 12 godina sama, otkako mi je umro suprug – veli ova jedinstvena žena.
Anica Guvo je u braku sa svojim prerano preminulim suprugom dobila kćer, koja je danas odrasla žena. Posebno naglašava da je ponosna baka troje unučadi. S njima je, dok su bili manji, provodila svaki slobodan trenutak, ali danas su to već adolescenti sa svojim prohtjevima.
Za godinu-dvije morat će u mirovinu. Već danas zna da će joj faliti Stacionar, falit će joj njezine kolegice s odjela s kojima, zajedno s ordinirajućim liječnicima, desetljećima dijeli predanost skrbi o pacijentima, tugu zbog njihovih patnji i nekada fatalnog ishoda, ali i zadovoljstvo kad se i njezinim doprinosom pacijent osjeća ugodno, zadovoljno i kad barem prizdravi.