Postoje gospodarski sektori u Hrvatskoj u kojima su plaće žena u prosjeku - veće!

Gospodarstvo se još oporavlja od izravnih posljedica pandemije, a već je suočeno s novim izazovima, porastom cijena, posebice nafte, a očekuje se i ostalih energenata, a tu je i strah od inflacije. Uz to, u Hrvatskoj imamo izražen nedostatak radne snage.

O ovoj i drugim aktualnim temama vezanim za poduzetništvo razgovaramo s potpredsjednicom Hrvatske gospodarske komore Mirjanom Čagalj.

Kako ocjenjujete položaj žena u gospodarstvu, je li možda došlo do približavanja visine plaća žena i muškaraca, te jesu li žene dovoljno (i prema svojim sposobnostima) zastupljene na rukovodećim poslovima?

- Stanje se poboljšava, ali je daleko od zadovoljavajućeg. Od pozitivnih primjera imamo podatak da je oko 500 inženjera volonterski izašlo na teren na procjenu šteta nastalih u potresu, a njih čak 32 posto su bile žene. U proteklim godinama imamo promjenu strukture odnosa muškaraca i žena na studijima građevinarstva. Tako je 2001. godine 25 posto žena upisalo, a 33 posto završilo tri građevinska fakulteta u Zagrebu, Splitu i Osijeku. Podaci iz 2019. već daju razloga za optimizam, sa 40 posto upisanih žena i 50 posto onih koji je građevinu završilo. Također, upravo su građevina i rudarstvo oni rijetki sektori gdje žene imaju u prosjeku veće plaće nego muškarci jer su u pravilu zaposlene na bolje plaćenim radnim mjestima.

Trenutno je u Hrvatskoj zaposleno više od 99 tisuća ljudi u sektoru građevine, no na žene otpada malo manje od 10 posto. Isto tako, i dalje imamo trend da su na upravljačkim pozicijama pretežito muškarci i taj se trend u Hrvatskoj gotovo pa ni ne mijenja. Na razini cijelog gospodarstva brojke pokazuju da se na rukovodećim pozicijama nalazi svega 22 posto žena.

Kako vi ocjenjujete aktualnu situaciju? Smatrate li strahovanja opravdanim?

- Strahovi su opravdani u pogledu opskrbe energentima, cijene sirovina, kao i zbog inflacije. Srećom, dobro smo planirali potrebe za plinom za ovu sezonu i u tom smislu se odluka o gradnji LNG terminala pokazala strateški ispravnom, no dugoročno na cijene ugljikovodika i većine materijala Hrvatska, pa čak i Europska unija, mogu malo utjecati jer su pretežno uvoznici navedenih resursa. No, rješenje sigurno nije prepuštanje strahu i posljedično poslovnoj paralizi već redovito globalno sagledavanje situacije i rješavanje onih problema koji su nama rješivi, korak po korak.

Što bi u vezi s tim trebalo prvo učiniti?

- Ono što prvo treba učiniti jest ublažiti posljedice poremećaja cijena građevinskog materijala. HGK to čini povezivanjem zakonodavne vlasti, javnih naručitelja, institucija i realnog sektora – informiranjem svih aktera koji potom poduzimaju konkretne korake. Predstoji nam velika radionica o mogućnostima postupanja prema Zaključku Vlade RH o ublažavanju posljedica poremećaja cijena građevinskog materijala i proizvoda. Na radionici, koja je namijenjena javnim naručiteljima i izvođačima, praktično ćemo prikazati rješavanje otvorenih pitanja izmjena ugovora, zastoja radova, troškova, rizika raskida ugovora s uvažavanjem potreba svih aktera – naručitelja i izvođača, uz maksimalno poštivanje svih pravnih propisa Republike Hrvatske.

Poskupljenja su neminovna?

- Izvjesno je da ćemo se svi morati pomiriti s činjenicom da će građevinski proizvodi postati skuplji zbog manje dostupnosti kvalitetne radne snage, sužene ponude nekretnina u Zagrebu i drugim potresom pogođenih područja te već navedenih čimbenika – inflacije i skupljih materijala. U obalnom dijelu je slično stanje, a na visoku cijenu, uz navedeno, utječe i globalna potražnja za tim nekretninama.

Građevinski sektor uspješno se, dakle, "nosio" s pandemijskim uvjetima no porast cijena građevinskog materijala i nedostatak radne snage prijeteći su se nadvili nad ovu djelatnost.

- Nedostatak radne snage je problem s kojim se Hrvatska bori posljednjih pola desetljeća, a iz godine u godinu postaje veći. Dugoročne mjere za taj problem svakako treba tražiti u demografskoj revitalizaciji i privlačenju, tj. usmjeravanju mladih i odraslih ka tim zanimanjima.

U industrijskim i obrtničkim školama uočljiv je stalan pad broja završenih učenika i razrednih odjela. Od 2014. do 2020., u samo šest godina, broj učenika koji pohađa obrtničke i industrijske škole smanjio se za gotovo 11.000.

Od 2017. do 2020. broj stranih radnika koji rade u graditeljstvu se povećao gotovo deset puta; od 3704 izdane radne dozvole za strance u 2017. godini do 33.300 izdanih radnih dozvola u 2020. godini.

Na 8. Saboru hrvatskih graditelja razgovaralo se o Nacionalnom planu oporavka i otpornosti, prilikama koje graditeljima pruža taj plan. Kakvim su ga ocijenili?

- Za graditeljstvo u Hrvatskoj kao i sve srodne, "naslonjene" djelatnosti izuzetno je važna strateška odluka Vlade Republike Hrvatske o uvrštavanju energetske obnove stambenih i nestambenih zgrada, kao i sveobuhvatne obnove od potresa u Nacionalni plan oporavka i otpornosti. Glavno što bih istaknula u tom planu za područje graditeljstva jest energetska i konstrukcijska obnova zgrada i infrastrukture, što doprinosi smanjenju rizika od energetskog siromaštva, većoj sigurnosti svih te održavanju zaposlenosti u graditeljstvu.

Osim prilika koje proizlaze iz NPOO-a za hrvatsko graditeljstvo, sudionici Sabora su se dotakli i teških tema koje muče graditeljstvo, a o kojima vi i ja sada pričamo, a to su nedostatak radne snage, kratki rokovi izvođenja te poskupljenje građevinskih materijala.

Među onima koji uporno, i čini se bez velikog odjeka, upozoravaju na svoje probleme su privatni cestovni prijevoznici.

- Prijevoz putnika je jedna od najpogođenijih djelatnosti pandemijom te iako bilježimo rast u 2021. u odnosu na 2020., još uvijek nismo ni blizu rezultatima iz 2019., pa je tako 35 posto manje prevezenih putnika u cestovnom linijskom, brodskom i željezničkom prijevozu, 40 posto manje u taksi prijevozu i 70 posto manje u zračnom i povremenom cestovnom prijevozu putnika.

Tijekom pandemije COVID-a 19 ukupan teretni prijevoz je stabilan i u prvih šest mjeseci 2021. u odnosu na 2019. bilježi manji porast od oko dva posto, a što je u skladu s gospodarskim trendovima rasta.

Cijena sirove nafte u mjesecu listopadu viša je za 50 posto u odnosu na početak godine, što ima za posljedicu povećanje troškova prijevoznika za oko 10 do 15 posto. Ako cijene goriva nastave rasti ili se zadrže na ovoj razini, može se očekivati poskupljenje prijevoznih usluga, što će utjecati i na više cijene proizvoda.

Prijevoznici su opravdano zabrinuti te traže od države da se smanje trošarine te izmijeni način formiranja cijena naftnih derivata (trošarine, porezi, marže) s ciljem smanjivanja cijene naftnih derivata. Napominjem da mi plaćamo najskuplju cijenu goriva od država u okruženju, što stimulira prijevoznike da toče gorivo izvan RH te time dugoročno i naša država gubi prihode.

Prijevoznici u djelatnosti prijevoza putnika vrlo su pogođeni smanjenjem broja putnika te je potrebno u idućem razdoblju nastaviti program potpora za zadržavanje radnih mjesta kod poslodavaca koji se bave prijevozom putnika, a koji su imali sve do kolovoza.

I u ovom sektoru se osjeti nedostatak radne snage.

- Na našem tržištu trenutno nedostaje 3-5 tisuća vozača kamiona i autobusa, posebno je to izraženo u međunarodnom prijevozu. Kako bi se problem barem ublažio, potrebno je ubrzati proceduru vezanu za uvoz radne snage (vozača). Dodatno, potrebno je na državnoj razini pripremiti i donijeti sustav poticaja za zapošljavanje te stimulirati prekvalifikaciju domaćih radnika u vozače. Potrebno je i kroz model dualnog obrazovanja srednjoškolsko obrazovanje za vozače približiti i afirmirati što većem broju srednjoškolaca.