Kratko, potresno i iskreno – tako je najlakše opisati stil kanadske pjesnikinje, fotografkinje i ilustratorice Rupi Kaur, rođene u Indiji. Ova mlada žena svojim stihovima obilježila je živote mnogih žena, a njene zbirke poezije “Mlijeko i med“ i “Sunce i njeni cvjetovi“ i one najhladnije duše, godinama nakon što su napisane, i dalje izbijaju iz cipela.
Dok piše ne poštuje pravila metrike, ne prati ritam ni pravile pravopisa, a jedino što joj je važno je glasno reći što osjeća. Njezino porijeklo mnogo je utjecalo na temu njezinih stihova, baš kao i potresni događaji koji su joj obilježili život. Iseljeništvo, hladan odnos s ocem, silovanje i bolne ljubavi – sve je to pretočila u pero i postigla da sve generacije žena osjete iskrenu emociju i poistovjete se s ovom iznimnom ženom.
Jedna je od onih pjesnikinja koje svojom poezijom nadilaze geografske i rasne podjele. Inteligentna i buntovna, smeta joj što obitelj živi u skladu s indijskom tradicijom u kojoj je muškarac dominantna ličnost. No, i to nekako ide u drugi plan one sekunde kada se u ranim dvadesetima zaljubi potpuno i ludo, predajući dušu i tijelo čovjeku u kojeg je beskrajno zaljubljena.
Kako to biva u svim nesretnim ljubavima, snaga osjećaja s njegove strane daleko je manja te veza puca. Snažno je emocionalno potresena, a život joj se čini praznim i poželi odustati od svega. Na vrhuncu krize, kada je opasnost od potpunog odustajanja preuzela svaku poru njezina bića, ova mlada djevojka nalazi izlaz u pisanju. Hvala joj na tome!
Tako je nastala njena prva zbirka poezije “Mlijeko i med“ u kojoj slikovito prikazuje kako se baš poput feniksa, iz pepela, opet uzdiže u visine. Uzdigla se ona itekako, sa stilom i s podrškom milijuna žena širom svijeta! Stih “Otišao si, ali si ostao“, postupno prelazi u citat “Gubitak tebe bio je postanak mene“.
Rupi Kaur i njezina poezija, ušle su u moj život naglo i nenadano. Upravo sam prolazila bolan prekid dugogodišnje veze, a maramice su mi postale bliži prijatelj nego ona vesela kovrčava djevojka iz portuna do, koju znam još od ranog djetinjstva.
Jedno subotnje jutro, ispijajući šalicu svoje omiljene kave, i analizirajući u glavi što je sve moglo biti drugačije u tom mom epohalnom ljubavnom odnosu, na Instagramu sam naišla na dva citata. Oba su me momentalno vratila u škvaru.
Prvi citat bio je: “Kako voliš sebe, tako te vole i drugi. To nauče od tebe.“ Drugi citat, zbog kojeg sam opet ridala ka dijete koje ne dobije igračku i koji je opet aktivirao moje male sive stanice bio je: “Način na koji odlaze govori ti sve.“ Sažeto, jasno i iskreno.
Bolno i realno. Momentalno sam ukucala citat u tražilicu i otkrila čitav mali ženski svemir sažet u ime od četiri slova koji me stavio u kožu uplašene, krhke djevojčice. Nema laži u njenoj poeziji, tako je ljudska, direktna i jednostavna – a snažna. Kratka, sažeta a opet ti govori sve. Jednostavno pronađeš sebe u tim vješto kombiniranim slovima.
Shvatiš da nisi sama, da nisi jedina koja je nesretno zaljubljena i koja je više voljela nego što je bila voljena. Ali shvatiš da će i ta bol proći, da ćeš baš poput ove junakinje i ti izrasti jača, zrelija i da ćeš naučiti cijeniti i voljeti sebe.
Shvatiš da će sve proći i da ćeš nakon određenog perioda žaljenja i tuge moći se pogledati u zrcalo i s djevojačkim smiješkom, od uha do uha ponosno reći: “Ja sam žena zmaj“. Rupi, hvala ti na tome!
Voliš ovakve teme? Svaki dan donosimo nove! I sve su na našem portalu https://slobodnadalmacija.hr/budi-slobodna