Ako ste više puta, pritisnuti gustim dnevnim rasporedom, zastali i pomislili: svaka čast onome tko je izumio perilicu posuđa, nema šanse da bih stigla još i ovo oprati na ruke, onda je ovo tekst za vas. Vjerovali ili ne, izmislila ga je američka kućanica Josephine Cochrane davne 1886. godine i to za potrebe svoga kućanstva. Josephine je, naime, voljela pripremati zabave, no nije voljela čistiti skupocjeni porculan i ostalo posuđe. Stoga je, ne budi joj teško – patentirala dizajn prve komercijalno uspješne perilice posuđa. Što reći nego: draga ženo, naklon do poda! Doduše, petnaest godina ranije, uređaj za pranje posuđa predstavio je Joel Houghton, no njegov je model bio nesavršen i neprikladan za praktičnu upotrebu. Čini se da je ovdje trebala ženska ruka, jer Joel zasigurno nije imao praktičnog iskustva.
Inovatorski geni
Josephine Cochrane rođena je 8. ožujka 1839. u državi Ohio. Inovatorske gene vjerojatno je naslijedila od oca Johana Garisa, inženjera iz Chicaga koji je izumio hidrauličku pumpu za odvodnju močvara. Majka Irene Fitch rano je umrla, pa ju je odgajao otac. Pohađala je privatnu srednju školu u Indiani, a zatim i srednju u Shelbyvilleu, u državi Illinois.
Život joj se značajno promijenio 13. listopada 1858. godine. Toga dana 19-godišnja ljepotica udala se za Williama Cochrana, osam godina starijeg trgovca. Nije bio iz jednostavne obitelji, nakon trgovine, radio je kao činovnik, bio je član masonskog društva, te član raznih odbora Demokratske stranke.
Zaludio ga je "zlatni nalet". Naime, u 19. stoljeću u Kaliforniji otkrivena su nalazišta domaćeg zlata. Od 1853. do 1857. William je radio u rudnicima u nadi da će se obogatiti, ali, poput tisuća nesretnika, vratio se kući bez ičega, s velikim dugovima. Nakon povratka u Shelbyville, otvorio je trgovinu robe i tekstila. Par je imao sina Hallea koji je umro u dobi od dvije godine. Nakon tog tragičnog događaja, Josephine Cochrane i njezin suprug osnovali su Unitarističko crkveno društvo u Shelbyvilleu.
Ambiciozna Josie
Josephine se voljela zabavljati. Često je okupljala društvo prijatelja. Istodobno, nije voljela obiteljske obveze dobro poznate ženama toga, ali i današnjega doba: čišćenje, ribanje, kuhanje, pranje posuđa. Njezina odlučnost ubrzo će dovesti do prekrasnog izuma koji je olakšao život milijunima domaćica.
Kada je 1883. umro njezin suprug, Josie je imala 44 godine. Nakon Williamove smrti, promijenila je svoje prezime u Cochrane, umjesto Cochrana. Budući da je izgubila hranitelja, našla se u neugodnoj situaciji. Suprug ju je ostavio samu s velikim dugovima. Nije bilo novca za plaćanje rada slugu, a velika zbirka porculana trebala je redovitu njegu. Odlučila je stoga osmisliti stvar koja joj je toliko potrebna – mehaničku perilicu posuđa.
Na papiru je nacrtala dizajn vrlo promišljen za to vrijeme, postavila je sjajan koncept. Naravno, trebala je pomoćnika mehanizacije. Prvih nekoliko muškaraca koje je pokušala angažirati za izgradnju mehanizma smatrali su njezin dizajn loše osmišljenim i nudili su vlastita rješenja. Ambicioznoj Josie nije se svidio takav obrat događaja.
Patent 355.139.
Vodeći se vlastitom vizijom zaposlila je Georgea Buttersa. Radio je kao mehaničar na središnjoj željeznici u Illinoisu i znao je sa strojevima. Ubrzo je Josephine Cochrane podnijela patentnu prijavu američkom patentnom uredu i dobila je 28. prosinca 1886. pod brojem 355.139.
Josie je osnovala vlastitu tvrtku i potpisala ugovor s Tait Manufacturingom za izgradnju prve serije perilica posuđa. Butters je bio upravitelj. Godine 1893. godine na izložbi u Chicagu demonstrirala je uređaj, koji je postao hit i dobio glavnu nagradu. Prvu seriju odmah su kupili kafići i restorani koji su radili na izložbi.