Za božanstvene slastice s francuskim potpisom isplati se ‘potegnuti‘ do Omiša

Dobre kolače vole svi. A još kad se radi o pravim malim ručno rađenim remek-djelima, nastalima u nježnim ženskim rukama, onda je na nama samo da, osim uživanja u kolačima, raširimo i dobar glas pa da ih i vi probate.

Ovog puta su nam tako slatko zamirisale slastice slastičarnice I Gemelli na Trgu svetog Mihovila u Omišu. Stoga smo malo porazgovarali i s “glavnim krivcem” – cheficom Doris Pecić.

- Slastičarnica je otvorena prije dvije i pol godine. Korona nam je svima sve otežala, pa i nama otvaranje, bila je i prije u planu, ali eto. Tu smo! Inače po struci nisam slastičar, ali oduvijek sam voljela kolače, još od malena. Nisam ni sanjala da ću postati slastičarka.

Kako je sve krenulo?

- Prvo sam kolače radila u restoranu Cocopazzo, i onda se otvorio jedan prostor koji se meni strašno svidio, i eto, osjetila sam se spremnom za novu avanturu.

Zašto baš „I Gemelli“?

- Slastičarnica se zove „I Gemelli“ što na talijanskom znači blizanci, jer i sama imam blizance pa sam ih htjela tako uključiti u cijelu priču. Dora-Marta i Gabriel su mi velika inspiracija. A talijanski zato što često putujemo po Italiji, obišli smo je uzduž i poprijeko.

Jesu li onda i kolači inspirirani Italijom?

- Nisu nisu, eto, kolači su uglavnom francuske slastice! Neke poput macaronsa radimo samo po narudžbi, jer je mala kuhinjica, a puno posla, pa se ne stigne sve stalno. Većinom su to laganiji biskviti i kreme s manje šećera, primamljivog izgleda i jako ukusni. Za mene je važna i estetika i okus!

Dakle prava umjetnička djela?

- Mora lijepo izgledati!

No kažete da niste slastičarka po struci? Kako ste onda „izbrusili zanat“?

- Prekvalificirala sam se u Splitu u Wallnerovoj školi. Kasnije sam išla na edukacije Masterclass, većinu sam odradila u Zagrebu u Gourmandisu pod vodstvom najboljih slatičara svijeta kao što su Karim Bourgi, Johan Martin i Guillaume Maubilleau. Na sve što je naučeno, naravno išla je i moja ideja u podlogu.

Imate li neke posebno popularne kolače ili koji su vama posebno dragi?

- Tonkica nam je najpopularnija, definitivno, to je biskvit od badema, krema od tonke, vanilije i malina. Među bestsellerima je i Karamelo, biskvit od lješnjaka i karamele, s pralinama, mousseom od čokolade i karamelama. Ljeti su popularni oni na bazi limuna. U ovo blagdansko doba jako je popularan kolač od mandarine i kolač od mrkve i oraha, naravno oba prezentirana u božićnom ruhu. Ljudi su malo skeptični kad čuju kolač od mrkve, ali svi su oduševljeni kad ga probaju. A sviimaju neke svoje favorite.

A blizanci, imaju li i oni neki svoj favorit?

- Njima je najdraži Ferero Rocher, to je kombinacija lješnjaka, nougata i čokolade u kuglici koja izgleda kao pravi Ferero Rocher.

A Vi?

- Meni je favorit Millefeuille, slastica s lisnatim tijestom i kremom od vanilije i karamele koju imamo u ljetnoj ponudi. Inače volim tijesta, lisnata tijesta naročito, ali još ih nemamo toliko u ponudi, nisam samoj sebi još stigla udovoljiti zbog ograničenja prostora u kojem smo nas tri.

Aha, znači imate i kolegice u kuhinji?

- Prijateljice primarno! Teta Ana je sa mnom išla u Wallnerovu školu i već tad smo kliknule tako da mi je bila prva na popisu kad sam tražila osobu s kojom ću raditi. Meri nisam poznavala prije iako živimo u istom gradu. Naš poslovni odnos prerastao je u nešto puno više. Mislim da me zapravo i ne doživljavaju kao pravu šeficu, ali me od milja zovu "Šefika". Odabir ljudi s kojim ću raditi mi je zapravo bio najveći izazov. Po prirodi sam perfekcionist i navikla sam raditi sve sama. S vremenom sam se opustila tako da sad i kad otpujem na par dana znam da će moja slastičarnica ostati u dobrim rukama.

Radi se onda o jednom pravom malom, slatkom, ženskom raju!

- Imamo i unutarnji i vanjski prostor, ljeti je dvor jako popularan. Prostor je povukao talijansku i francusku inspiraciju, jako je ugodno. Dvor je, kažem, najpopularniji i ljeti, ali popularan je i sad, gdje se može uživati uz dekice. Imamo 11 vrsta kolača koje nudimo svakog dana, popis kolača redovito izmjenjujemo i prilagođavamo, tako da eto, sad je više božićno raspoloženje naročito vani uz dekice.

Kolači su dakle uglavnom artisan?

- Da da, to su mono porcije, sve je ručno rađeno. Radimo i torte, uglavnom po narudžbi za posebne prigode. Trenutno u božićnoj ponudi imamo i mix kutije za 250 kuna.

Nudite li i kolače za vegane ili ljude s nekim drugim posebnim prehrambenim potrebama?

- Trenutno nemamo bezglutenskih i veganskih varijanti, primarno jer ih nismo stigli kreirati, no planiramo ih imati u ponudi ovo ljeto. Planirali smo već, no zaskočila nas sezona! Puno ljudi pita, i svakako nam je plan i to dodati u ponudu.

Dolaze li vam uglavnom lokalci ili se dobar glas već pronio i dalje?

- Dolaze svi! I domaći, i turisti, a posebno mi je drago kad nam gosti kažu da su putem negdje ciljano sišli s autoputa i došli do nas, ili da su baš došli u Omiš da bi posjetili slastičarnicu.

Primate li onda i rezervacije?

- Da, ali ne ljeti, jer je ljeti previše prometno pa ne želimo da ljudi dodatno čekaju. Sve se radi ručno, nekad i sve „plane“ prije kraja radnog vremena. A nama tu kao ekipi ne dolazi u obzir da zbog navale kompromitiramo kvalitetu, ne odstupamo ni od estetskih kriterija, sve mora uvijek biti na visokoj razini i usluga savršena. Naravno da nam je drago što postoji veliki interes, no rezervacije trenutno primamo budući da je manja gužva nego ljeti za vrijeme sezone. Cijene su u prosjeku 28-30 kuna, nadamo se da će tako moći i ostati.

Igra li ulogu u popularnosti i sama lokacija?

- Naravno, slastičarnica se nalazi na trgu gdje se održava Festival dalmatinskih klapa. Ljudi znaju tako i ciljano doći spojiti posjet festivalu i slastičarnici. Prostor smo uredili tako da je kombinacija tradicionalnog i modernog. Sve to zajedno nudi dodatan čar i dodaje na posebnosti.

A kakvi su planovi za budućnost?

- Evo zvali su me i da budem gost izlagač na nekim edukacijama, ali za to se još nisam odlučila. Ljudi su zainteresirani i za manje radionice. Planiram tako nešto u budućnosti, ali ne još ovu zimu. Planiramo i proširenje prostora kuhinje, što bi omogućilo i veću ponudu, lisnata tijesta, možda i sladolede. No sve to jedno po jedno, ne valja se ni rastegnuti na previše fronti.No kad je posao doslovno sladak, sve su obaveze i lakše. A na slatkom putu prema uspjehu pomogle su i društvene mreže koje su bile ključne u počecima te usmena predaja.

Pa ako vas nije do sad još ulovila potreba za posebno slatkim, pravac Instagram po dodatnu dozu vizualnog poticaja, i vidimo se u Omišu!

Sadržaj nastao u suradnji sa Somersby ciderom.