Ljubica Stojić, kreativna direktorica ‘Violete‘: očekivanja od žena veća su nego ikada prije, no treba se boriti i ne odustajati od svojih snova

Ljubica Stojić kreativna je direktorica "Violete", majka troje djece, a iako je trenutno na porodiljnom dopustu, svakodnevno doprinosi napretku ove hercegovačke tvrtke. "Violeta" je, naime, posljednjih godina postala suvereni lider na regionalnom tržištu. Njihovi proizvodi pronalaze kupce u čak 15 zemalja.

Ljubica je odrasla s ovom tvrtkom, posao je osnovao i razvio njen otac. Danas radi na odgovornom, ali i kreativnom radnom mjestu. Može li žena zaista biti multipraktik, podizati i odgajati djecu, biti uspješna na poslu, ne pokleknuti pred sve zahtjevnijim očekivanjima društva - samo su neka od pitanja koje smo joj postavili.  

- Rođena sam i odrasla u Grudama, prekrasnom malom hercegovačkom mjestu. Srednju ekonomsku školu sam završila u Splitu, a u Zagrebu sam nastavila školovanje na veleučilištu Vern. Još u osnovnoj školi braća i ja smo tijekom ljetnih praznika radili u našoj maloprodaji i punili police, vagali kupcima voće, punili vrećice...

Za vrijeme srednje škole bila je obavezna praksa pa se i to pretvorilo u ljetni posao, no tada sam se već "dočepala" uredskog, računovodstvenog posla, no nikada mi nije bio zanimljiv. Nakon završenog faksa slijedi povratak u Grude i početak ozbiljnijeg radnog odnosa i rad u svim sektorima.

Vrlo brzo se pokazalo da najviše volim marketing i dizajn. I  tako već 10 godina upravljam odjelom dizajna, marketinga i razvoja novih proizvoda.

Ostvarili ste se i u ulozi majke. Uspijevate li pomiriti obiteljski i poslovni život?

- Majka sam troje djece i trenutno sam na trećem porodiljnom dopustu, no svakodnevno sam i dalje prisutna u svim procesima i projektima. Covid vrijeme nas je naučilo da sve možemo uspješno rješavati preko aplikacija, tako svaki tjedan imamo Teams sastanke, gdje dogovaramo i planiramo strategiju svake nadolazeće aktivnosti- marketinške kampanje, nove proizvode...

Djeca su često prisutna na sastancima što je svima simpatično, a meni jako korisno. Jednom tjedno sam i fizički u uredu, nadam se da će ubrzo to biti i češće, posebno kada donosimo odluke i rješavamo važnije zadatke.

Imam divne i jako vrijedne suradnike s kojima je veliki užitak raditi, slično razmišljamo i jako brzo se dogovorimo, tako da se moj porodiljni niti ne osjeti. Sve uspješno držimo pod kontrolom.

Posao Vas, dakle, ispunjava?

Moja pozicija je kreativni direktor, budući da svu kreativu radimo za domaća i inozemna tržišta, to je na dnevnoj bazi jako puno posla, ali posao je zanimljiv. Što više radim, to više uživam. Obožavam tematiku dizajna, marketinga i razvoja novih proizvoda.

E, to je najveća strast, razvoj proizvoda od ideje do police, kroz sve razvojne korake. Seciramo dio po dio kako bi ustanovili što još može biti bolje i zanimljivije, sve s ciljem da budemo inovativni i drugačiji.

Puno radim s našim dizajnerima, a jako sam sretna kad nakon nekoliko godina, uz moje mentorstvo, izrastu od početnika do vrhunskog grafičkog dizajnera.

Od žena se danas ipak puno očekuje?

Danas je biti žena jako zahtjevno, no smatram da smo si same nametnule to breme jer težimo da sve bude odrađeno i to savršeno. Očekivanja od žene veća su nego ikad prije; u poslovnom svijetu rade koliko i muškarci, po povratku s posla slijede kućanski poslovi, djeca, aktivnosti, treninzi i ostalo.

Društvene mreže su ženama nametnule jak tempo i standarde prema kojima žena treba biti uspješna, moderna, vesela, sretna, istrenirana, vesela, ne dopuštajući si loš dan ili ne daj Bože umor. Zbog toga žene danas često "pucaju po šavovima".

U čemu je tajna Vašeg uspjeha?

Ja sam kraj sebe imala najboljeg savjetnika i uzora na svijetu - svog tatu. Gledajući njegov rad i strast prema poslu činilo se sve tako lako, jer on sve zaista radi s velikom lakoćom.

Naravno da nije sve tako lako, mnogo je prepreka na putu do uspjeha, ali ako znate svoj cilj naći ćete i način kako do njega doći. Boriti se i ne odustajati od svojih snova. Raditi posao koji volite je najljepša stvar na svijetu. Mladi često upisuju fakultete zbog očekivanja okoline i rodbine, a mnogi bi bilo puno zadovoljniji da rade zanatske poslove i ono što stvarno žele i vole.

Moj savjet im je da što više čitaju i uče o novim vještinama jer znanje je jedina stvar koju im nitko nikad ne može uzeti. Naravno, neka slijede svoje snove, budu hrabri kada se treba oduprijeti okolini i očekivanjima drugih.