Kronično ste umorni, izloženi stresu, bojite se da ćete poludjeti? Burnout češće pogađa žene, psihoterapeutkinja otkriva što poduzeti i kako ga liječiti

Kašnjenje na posao, neugodni klijenti, previše obveza, sve su to svakodnevne situacije koje u nama izazivaju nelagodu i stres. Svi se, manje-više, svakodnevno nalazimo u nekoj stresnoj situaciji, ali što se događa kad je izlaganje stresu kronično i svakodnevno?

Što se događa kada stresna situacija nadmaši naše kapacitete suočavanja? Dobrodošli u 21. stoljeće, razdoblje kada se sve više ljudi suočava s pojmom burnout sindroma. Razgovarali smo sa Sarom Antonini, specijalizanticom kliničke psihologije, magistricom sociologije te vlasnice tvrtke "Aurora Theta", o ovoj pošasti modernoga doba. Zanimalo nas je što sve točno podrazumijeva burnout sindrom.

- Burnout je sindrom koji se javlja kod osoba koje su dugotrajno izložene stresu, radi se o iscrpljenosti. Prvotno je bio prepoznat kod pomagačkih zanimanja, recimo kod doktora ili medicinskih sestara. Danas pojam nije više vezan samo za posao niti samo za ta zanimanja, dakle može razviti i kod osoba koje se brinu za člana obitelji ili kod podizanja obitelji, te naravno vezano za bilo koje zanimanje.

Radi se o psihološkom stanju koje se razvija postupno i dovodi do smanjene učinkovitosti, pada motivacije i disfunkcionalnih stavova i ponašanja. Dakle osoba pod stresom ima slične simptome, ali ne postaje disfunkcionalna kao u burnout sindromu.

Na koje simptome treba obratiti pozornost?

Prvenstveno iscrpljenost. Za burnout karakteristični su cinizam, osjećaj otuđenosti i gubitak užitka. Osoba može biti potištenog raspoloženja i smanjene emocionalne kontrole što dovodi do iritabilnosti. Prisutni simptomi su osjećaj bespomoćnosti, beznađa i nemoći, slabije koncentracije, zaboravljivosti, a ponekad se javlja i strah da ćemo poludjeti.

Najčešći fizički simptom je kronični umor i iscrpljenost. Na planu motivacije očituje se gubitak motivacije, smanjena marljivost, razočaranost, apatičnost, dosada.

Problem je da često ne prepoznamo da smo u burnoutu pa ništa ni ne poduzmemo.

Je li burnout bolest? Može li uzrokovati depresiju?

Burnout se ne definira kao bolest već kao stanje, ali osoba koja pati od burnouta može dobiti bolovanje od par dana pod "umor". Je li osobi potreban odmor ili bolovanje, procjenjuje liječnik opće prakse, a preporuku može pisati i psiholog.

Veza burnouta i depresije se raspravlja od kada je sindrom burnouta i otkriven. Neke studije su naglašavale razlike između burnouta i depresije, a neke sličnosti. Razlike koje navode su da se burnout veže za bijes, posao i specifično za situaciju, a depresija uz krivnju i da su simptomi osobe prisutni o svim životnim situacijama. Sličnost koju navode studije je emocionalna iscrpljenost.

Dakle, stanje burnouta uglavnom vežemo za posao?

Da, burnout je većinom vezan za posao te su dominantni simptomi iscrpljenost, ciničnost u vezi posla i kolega te distanciranje od kolega, a javlja se i pad u uspješnosti izvođenja zadataka.

Prilagodbe vezane za raspored i posao mogu pomoći u takvoj situaciji, dok kod depresije mogu biti potrebni lijekovi. Kod depresije su češći simptomi poput niskog samopouzdanja, osjećaj beznađa i suicidalne misli. Depresija je bolest za razliku od burnouta, te se drugačije tretira u smislu terapije.

Burnout nije sam po sebi bolest, ali može dovesti do bolesti kao što je već spomenuta depresija te psihosomatske teškoće, zdravstveni problemi, upotreba psihoaktivnih supstanci i alkohola itd.

Što uzrokuje takvo stanje?

Prema dosadašnjim istraživanjima burnout najviše je povezan s emocionalnom nestabilnosti, tjeskobom, tendencijom da svoje uspjehe i neuspjehe pripisujemo vanjskim silama i djelovanju drugih ljudi (što znači da mi nemamo kontrolu).

Naravno tu su i čimbenici vezani uz posao: opterećenje, vremenski pritisak, stres vezan za ulogu (neki poslovi su stresniji od drugih), broj radnih sati, izravni kontakt s klijentima, nedostatak povratne informacije i slično.

Burnout je povezan i s takozvanim A tipom ličnosti, takve osobe hodaju i jedu brzo, rade više stvari istovremeno, peče ih savjest ako ne rade ništa, nestrpljivi su, često tresu nogom ili lupkaju, teško se nose s neuspjehom, kompetitivni su, često im je raspored popunjen, imaju visoku potrebu za priznanjem, ulaze u konflikte s drugima, perfekcionisti. Ono što također pogoduje razvoju burnouta je izrazita želja za pomaganjem, a nepovoljno radno okruženje.

Može li se liječiti i kako?

Da, prvo moramo sve osvijestiti, u čemu nam može pomoći vođenje dnevnika i psiholog.

U situacijama kada puno radimo, što je često kod osoba koje dožive burnout, zaboravimo na svoje tijelo: zanemarimo pravilnu ishranu, tjelesnu aktivnost, dovoljno spavanja, a kod nekih može biti i povećana konzumacija duhana i kava. Pa ponovno uvođenje brige o svojim potrebama je jedan od koraka.

Kao što smo već ranije spomenuli, u stresnim situacijama važan čimbenik je naša interpretacija, pa je stoga kognitivno bihevioralna psihoterapija od velike pomoći. Mnogi imaju uvjerenja koja im ne koriste i radimo poznate kognitivne greške (sve je crno ili bijelo, naglasimo negativno, a umanjimo pozitivno i slično).

Kroz terapiju učimo to promijeniti i promijeniti interpretaciju događaja što zatim mijenja emociju, tj. negativne osjećaje, a posljedično i neželjeno ponašanje.

Osobe koje su u burnoutu ili je burnout u nastajanju ne mogu se opustiti, što onda dovodi do iscrpljenosti. Stoga je izuzetno važno primjenjivati metode opuštanja kao što su tehnike opuštanja mišića, duboko disanje, meditacija...

Na početku primjenjivanje ovih tehnika može biti zahtjevno i izazvati neugodne nuspojave (čudni osjećaji, vrtoglavice, kontrakcije mišića, osjećaj gubitka kontrole, ali ubrzo daju rezultate, pa treba biti uporan.

Potrebno je, dakle, puno rada?

Neurofeedback odnosno biofeedback je terapijska metoda koja također može pomoći. Za ovu metodu je potrebno odvojiti otprilike dva puta po jedan sat u tjednu i ne zahtjeva od nas puno truda, a pruža veliku ugodu. Metoda doprinosi fizičkom opuštanju, emocionalnom te mentalnom. Umanjuje zabrinutost, omogućuje mozgu da se lakše prebacuje iz stanja u stanje.

Planiranje i organiziranje vremena je također važan čimbenik. Potrebno je dobro postaviti ciljeve, znati odrediti prioritete, delegirati poslove koje može i netko drugi obaviti i slično.

Važno je naučiti osobu da bude asertivna, da ponekad kaže i "ne" koliko god to bilo teško. Mladi, koji su i skloniji izgaranju, na početku radne karijere imaju visoka očekivanja od sebe i entuzijazam u vezi posla što može dovesti do razočarenja i izgaranja u suočavanju sa stvarnim stanjem radnog mjesta. U tom smislu potrebno je raditi na realnijoj slici zaposlenja i rada.

Tu je svakako i ravnoteža između poslovnog i privatnog života. Treba znati ostaviti posao na poslu i kada odemo s radnog mjesta posvetiti se privatnom životu i ljudima u njemu. Ostaviti si vremena za hobije i odmor.

Koliko vremena je potrebno za oporavak?

Jako je teško reći, vrlo je individualno. Ovisi u kojoj mjeri je osoba “pregorjela“, koliko je dugo tako, koji su ju uvjeti doveli do toga. Ponekad nisu dovoljne samo male izmjene u rasporedu nego i promjena radnog mjesta, a znamo da pronalazak novog posla može potrajati.

Također, ovisi i o tome koliko se osoba stigne posvetiti terapijskom radu i što je sve od navedenih metoda primijenila, jer što više metoda primijenimo, prije ćemo postići učinak. U svakom slučaju mislim da možemo reći da se radi o nekoliko mjeseci, a ne dana ili tjedana.

Kako prevenirati burnout?

Metode koje smo naveli u terapijske svrhe dobre su i u preventivne svrhe. Primjenom navedenih metoda po burnoutu je rekonstrukcija života i oporavak, a ako navedeno primjenjujemo redovno kao tretman i "management" stresom, do burnouta neće ni doći, a zatim niti do niza zdravstvenih teškoća koje prate burnout.

Je li učestaliji kod žena ili muškaraca?

Burnout češće se događa ženama i mlađima od četrdeset godina, nego starijima. Češća pojava kod žena može se objasniti većim pritiskom i očekivanjima u održavanju kuće, podizanju djece uz posao u odnosu na muškarce.

Što se mladih tiče, objašnjenje se veže za manjak radnog iskustva, visoka i nerealna očekivanja od posla i sebe te veliki entuzijazam.

Voliš ovakve teme? Svaki dan donosimo nove! I sve su na našem portalu https://slobodnadalmacija.hr/budi-slobodna