- Trećina Hrvatica štedi na ulošcima jer su im preskupi, više od 10 posto građanki Hrvatske ne može kupiti dovoljno uložaka da bi ih redovito mijenjale, a podjednak postotak njih ne može si priuštiti uloške uopće. Tek 30 posto građanki ne skriva uloške kao nešto sramotno, a čak 24 posto ispitanih žena ne može uzeti pauzu na radnom mjestu kako bi održavale menstrualnu higijenu! - porazni su rezultata istraživanja o menstrualnom siromaštvu koje je krajem prošle godine provela, a nedavno objavila rezultate, Udruga za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter.
Riječ je o prvom istraživanju ove vrste u Hrvatskoj, čak i jedno od rijetkih u Europi, a provedeno je online, na uzorku većem od šest tisuća osoba. Idealna je to prilika za razgovor o menstruaciji koja je u našoj zemlji još uvijek tabu tema.
Naša sugovornica je Marinella Matejčić, koordinatorica programa za ženska prava i reproduktivnu pravdu udruge PaRiter. Zanimalo nas je zašto je ova udruga odlučila istražiti odnos Hrvatica i menstruacije.
- S obzirom na to da Udruga za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter već godinama radi na različitim pitanjima iz domene reproduktivnih prava i pravde, nepokrivenost teme menstrualnog siromaštva i menstrualne pravednosti kontinuirano je bila otvoreno pitanje na koje je trebalo pronaći odgovor. Prvo je važno napomenuti kako govorimo o rezultatima istraživanja koje je provedeno putem online upitnika. Pretpostavka je da nismo zahvatile bazen osoba koje nemaju pristup internetu ili nisu informatički pismene što navodi na zaključak kako bi istraživanje na reprezentativnom uzorku ukazalo na još žalosnije podatke, iako rezultati koji objedinjuju više od 6000 ispitanih osoba daju uvid u stanje na terenu.
Koliko trošimo na higijenske menstrualne potrepštine?
- Godišnje se na menstrualne potrepštine za jednu osobu izdvoji oko 600 kuna, od čega PDV ukupno trenutačno čini 25 posto, odnosno 120 kuna. Snižavanje stope PDV-a na 5 posto rezultiralo bi godišnjom uštedom od 96 kuna. To se možda ne čini puno, ali svakako doprinosi rodnoj ravnopravnosti te, uz nužne izmjene u smislu obrazovanja (istraživanje pokazuje visoku razinu srama kod osoba koje idu u srednju školu) i normalizacije menstruacije kao prirodnog procesa i prilagodbi uvjeta na radnom mjestu i u obrazovnim institucijama, bi uvelike doprinijelo kvaliteti života. Ovo istraživanje je doista otvorilo mnoga pitanja i ukazalo na mnoge probleme: od potrošnje, do nedostatka infrastrukture za održavanje osnovne higijene u srednjim školama, na fakultetima i radnim mjestima, ali i nedostatka seksualne edukacije.
Jesmo li po tom pitanju u boljem ili lošijem položaju od ostatka Europske unije?
- S obzirom na to da u EU-u nažalost ne postoji veći broj istraživanja, teško je u detalje analizirati situaciju. Postoje inicijative u različitim zemljama (Bugarska, Švedska, Njemačka, Škotska) kako bi se dokinulo menstrualno siromaštvo te se neke zemlje odlučuju na potpuno dokidanje naplate menstrualnih potrepština, dok se u drugima aktivno radi na smanjenju ili ukidanju poreza. Mi, kao zemlja s trećim najvećim porezom na svijetu, gdje se dio dobara oporezuje kao luksuz - u što spadaju i menstrualne potrepštine - smo trenutno u poziciji da je moguće jedino i isključivo raditi na tome da se smanji porezno opterećenje na one osobe koje moraju kupovati menstrualne potrepštine i na tome da lokalne samouprave prepoznaju važnost osiguranja besplatnih menstrualnih potrepština za one osobe koje nemaju vlastite prihode.
Vidim da ste i političarima slali rezultate istraživanja, kako su reagirali?
- Rezultati, kao i preporuke, dostavljene su svim saborskim klubovima. Do sada smo dobile potvrdu primitka samo od jednog kluba te se nadamo da će uskoro i ostali naći vremena - kako za odgovoriti na primitak rezultata i preporuka, tako i pozabaviti se problemom menstrualnog siromaštva u Hrvatskoj. Svakako ulijeva optimizam izjava ministra financija, Zdravka Marića, na repliku zastupnice Anke Mrak Taritaš, da je spreman promisliti o smanjenju poreza. No, isto tako, smatramo kako je nužno da ministar Marić poduzme konkretne korake kako bi se na ovom problemu i radilo te to jasno iskomunicira sa zainteresiranom javnosti.
Kakav je odnos radnica u Hrvatskoj prema menstruaciji? Nedavno smo izvještavali o blagajnicama i prodavačicama koje nemaju mogućnost obratiti se poslodavcu ako imaju problem po tom pitanju, bolovanje im, tvrde, baš i nije poželjno uzeti.
- Zabrinjavajuće je koliki broj osoba na svojim radnim mjestima, na fakultetima i u srednjim školama nema osnovne uvjete za održavanje menstrualne higijene. Kada govorimo o poslu, čak više od 20 posto ispitanica navodi kako na poslu povremeno nema sapuna ili čak nikada. To je doista bizarno, pogotovo uzevši u obzir održavanje higijene i van konteksta same menstrualne higijene. U kakvim uvjetima rade ljudi u Hrvatskoj ako ne mogu niti oprati ruke? Nadalje, gotovo 15 posto ispitanih osoba povremeno ili nikada nema pristup toaletu. Njih 24 posto ne može uzeti pauzu na radnom mjestu kako bi održavale menstrualnu higijenu kada im je to potrebno. Više od 60 posto osoba koje pohađaju srednju školu također nema uvijek pristup toploj vodi, dok taj postotak iznosi nešto preko 50 posto za one na fakultetima.
Žene još uvijek uloške i tampone pomno skrivaju u dodatnu vrećicu pri kupovini, često šutke trpe bolove, je li menstruacija u Hrvatskoj tabu?
- Ako se vodimo onom da jezik kreira stvarnost, sam uvid u bogatstvo našeg jezika kada govorimo o temi menstruacije govori izuzetno mnogo. Tetka iz Rusije, vještica, tetka, stvari, perioda, menga, perioda, došla mi frendica, crvena armija, tetka iz Crvenke, objesila japansku zastavu, imam kod sebe, procurila, meca, Crvenkapica, potočnica, potop, bal vampira…Sam izraz “menstruacija” jest tabuiziran do razine da se koristi niz sinonima. Ne postoji niti jedna druga biološka pojava za koju koristimo toliko alternativa u izražavanju. Iz naših rezultata je razvidno kako se gotovo 30 posto ispitanih ne osjeća uvijek ugodno razgovarajući o menstruaciji, više od 55 posto ih radije koristi neki drugi naziv za menstruaciju te samo 30 posto ne osjeća neugodu kada ide održavati menstrualnu higijenu i ne skriva uloške.
Menstruacija jeste tabu - i dalje na TV-u u pravilu gledamo reklame za jednokratne uloške i tampone koji se prelijevaju ili pune plavom bojom, dok su rijetki proizvođači koji su odlučili iste reklamirati koristeći crvenu, prirodnu boju krvi. Kada se i pojavi crvena boja u korelaciji s ulošcima ili tamponima, dolazi do određenog bunta dijela gledateljstva, iako kroz ostatak programa kontinuirano konzumiramo nevjerojatne količine prikaza krvi u drugim, nasilnijim kontekstima.