Prometna realnost na hrvatskim cestama nije idealna. Svi ćemo se složiti da je broj žrtava neprihvatljiv, unatoč pozitivnim pomacima iz godine u godinu. Prometne kazne i sve gušći raspored kamera za kontrolu brzine te čak i najave novih tehnologija (dronova) u kontroli prometa i pridržavanja prometnih pravila i propisa umirili su mnoge vozače, prometna kultura raste, ali očigledno postoji i dio vozača koji ne reagiraju na ove impulse. Kako gledamo na prometnu realnost i što bi se moglo promijeniti da bi promet bio sigurniji, da se smanji broj stradalih na hrvatskim cestama? Ta ključna pitanja zanimala su nas i željeli smo ih postaviti hrvatskim vozačima u četiri najveća hrvatska grada, koji realno odražavaju širu sliku - piše Revija HAK.
Anketu o razmišljanjima vozača za Reviju HAK je provela agencija za istraživanje tržišta Karika na uzorku od 1029 ispitanika u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku. Uzorak za svaki grad bio je reprezentativan prema spolu i dobi za populaciju 18-65. Anketu smo podijelili na dva dijela, jedan o prometnoj sigurnosti, a drugi o mobilnosti i navikama u prometu naših građana. Taj drugi dio objavit ćemo u sljedećem broju Revije HAK – za listopad i studeni. Sad ćemo se, pak, pozabaviti prometnom sigurnošću, odnosno percepcijom naših građana o toj temi.
Vozači se osjećaju najsigurnijima dok su za volanom automobila (89%), slijedi običan bicikl (68%), a najmanje su sigurni dok voze motocikl (55%) i električni romobil (55%). Osjećaj sigurnosti uvjetovan je iskustvom vozača, a to nam pokazuju i podaci koji govore da se najmlađi osjećaju sigurnijim, u odnosu na starije, kad voze obje vrste i romobila i bicikla, s kojima imaju više iskustva. S druge strane, osjećaju se, u odnosu na starije, manje sigurnima u automobilu.
Istraživanjem je ispitano u kojoj mjeri vozači automobila obavljaju pojedine radnje tijekom vožnje. Najveći dio njih veže se sigurnosnim pojasom (94% uvijek ili često) te poštuju ograničenja brzine u gradu (99%) i na otvorenoj cesti (98%). U sljedećem pitanju, 64% dok vozi nikad ne razgovara na mobitel tako da ne koristi niti slušalice niti zvučnike, dok njih 36% to ipak ponekad radi. Čak i ovih 36% je puno, ako znamo kolika je distrakcija u prometu – mobitel.
Zabrinjavajući je podatak da 24% vozača sjeda u automobil premda znaju da su popili nedozvoljenu količinu alkohola, dok više od polovice (54%) vozača umorni voze automobil, znajući da je pred njima određena distanca koju moraju odvoziti. Uzmemo li oba podatka, na cesti nerijetko imamo vozače s ozbiljnim poremećajima pažnje. Alkohol i umor su veliki problemi, pogotovo s vozačima koji imaju ozbiljne teškoće sa samoprocjenom (svojih sposobnosti).
I vozače bicikla pitali smo o njihovu ponašanju tijekom vožnje. Oko 36% vozača tijekom vožnje koristi slušalice bilo da sluša glazbu ili razgovara na mobitelu, ali 27% je i onih koji dok voze bicikl razgovaraju na mobitel tako da ga drže na uhu. Ovo su također opasne navike i distrakcije u prometu jer znamo da biciklisti često nemaju izolirane prometne površine, nego se njihove staze križaju s cestama ili pješačkim stazama.
Čak 57% biciklista nikad ne nosi kacigu, samo je njih 14% koji je uvijek nose. Zakon o sigurnosti cestovnog prometa navodi: vozač bicikla i osobnog prijevoznog sredstva koji se kreće biciklističkom stazom dužan je prije stupanja na kolnik ceste, kad biciklistička staza preko kolnika nije označena, zaustaviti bicikl i osobno prijevozno sredstvo, gurati ga kao pješak preko obilježenog pješačkog prijelaza ili kolnika staze. Sad čak, priznaje 71% biciklista, krše Zakon te prilikom stupanja na pješački prijelaz ne silaze s bicikla – odnosno 16% to radi uvijek, 23% često, a 32% ponekad.
Mlađi vozači, u dobi od 18 do 35 godina, razlikuju se od starijih vozača s obzirom na to koliko često obavljaju ispitivane radnje. Oni su skloniji korištenju slušalica i mobitela tijekom vožnje. Više od polovice njih (56%) dok vozi bicikl sluša glazbu preko slušalica, dok je takvih među populacijom od 36 do 50 godina 30%, a među najstarijima 22%. Isto tako, mlađi su skloniji razgovaranju na mobitel dok voze bicikl, 46% razgovara na mobitel preko slušalica, a njih 37% razgovara tako da drži mobitel na uhu. Osim korištenja slušalica i mobitela u vožnji, mlađi biciklisti skloniji su, u odnosu na starije, voziti bicikl i kad popiju. To radi oko 1/3 mladih vozača.
Ono po čemu se mlađi vozači bicikla ne razlikuju od starijih je navika nošenja kacige i vožnja bicikla preko pješačkog prijelaza. Od triju mogućih ugroza sigurnosti prometa, najviše ispitanih smatra da su vozači ti koji u najvećoj mjeri ugrožavaju sigurnost prometa (54%). Da u najvećoj mjeri sigurnost prometa ugrožava neadekvatna infrastruktura i regulacija prometa smatra 35% ispitanih, dok samo njih 11% smatra da su pješaci ti koji u najvećoj mjeri ugrožavaju sigurnost prometa.
Sve vozače (bilo kojeg prijevoznog sredstva) pitali smo za mišljenje o ugrozi sigurnosti prometa u okviru infrastrukture. Najvećom ugrozom sigurnosti prometa u pogledu infrastrukture smatraju se oštećeni kolnici (35%) i nedostatak biciklističkih staza (29%). Oštećene kolnike kao infrastrukturnim problemom u većoj mjeri smatraju stanovnici Rijeke (42%) i Osijeka (41%), dok je nedostatak biciklističkih staza češći problem stanovnicima Zagreba (35%) u odnosu na ostale gradove.
Očito je da podizanje prometne kulture vozača nije lak posao, što pokazuju i dobiveni rezultati koji upućuju na nepostojanje jedinstvenog rješenja problema. Svi načini podizanja kulture vozača bi gotovo u podjednakoj mjeri mogli biti efikasni. Razlike koje se mogu izdvojiti su edukacija sudionika u prometu i veće prisustvo policije na ulicama koji se ipak smatraju efikasnijim načinima podizanja kulture vozača u odnosu na plaćanje kazni na licu mjesta, snižavanje kriterija za oduzimanje vozačke dozvole ili postavljanjem kamera koje se ne mogu detektirati u automobilu.
Kad razgovaramo o vozačima, zanimalo nas je vidjeti što je to što njih smeta kod drugih vozača, što ih nervira? Rezultati su pokazali da ih u najvećoj mjeri smeta kad drugi vozač oduzima prednost (28%), kad se ne koristi žmigavac prilikom skretanja (26%), neodržavanje razmaka (21%), zaustavljanje na kolniku s uključena četiri žmigavca (20%), vožnja motociklista između automobila (17%), nepoštivanje ograničenja brzine (14%), sporija vožnja u lijevom traku nego u desnom (12%), nepoznavanje pravila vožnje u kružnom toku (11%), uporaba sirene na raskrižjima sa semaforima kada vozač odmah ne krene i nezaustavljanje na pješačkim prijelazima (po 10%). S druge strane, najmanje ih smeta ako se automobil zaustavi na autobusnom stajalištu (4%) ili pretjecanje s desne strane, a ne lijeve na cesti s dva kolnička traka u istom smjeru (5%).
Ovim istraživanjem htjeli smo ispitati i neke predrasude u pogledu utjecaja spola i dobi na kvalitetu vožnje. Većina vozača automobila (90%) smatra da kvaliteta vožnje ne ovisi o spolu, nego o odgovornosti pojedinca. Oko 2/3 ispitanih žene smatraju opreznijim vozačima u odnosu na muškarce, dok 74% ne smatra da se žene lošije snalaze u prostoru, zbog čega bi trebali biti lošiji vozači.
S druge strane, kad su u pitanju mladi vozači, 85% ispitanih smatra da oni, zbog nedostatka iskustva, nisu svjesni koje sve opasnosti mogu biti izazvane nepoštovanjem prometnih propisa. Mišljenja su (80%) i da mladi vozači voze bahato i brzo zbog potrebe za dokazivanjem. Isto tako, 64% vozača smatra da vozači starije dobi ugrožavaju promet načinom svoje vožnje: ili voze presporo, imaju usporene reakcije ili slabiju percepciju.
Čini se da smo realno evoluirali naše probleme, oni su jasno detektirani, a vrijeme je i da sami uložimo dodatni napor za smanjenje broja stradalih u prometu. Edukacijom djece i mladih, jer sve počinje u obitelji, ali i povećanom svijesti o načinu na koji možemo negativno utjecati na sigurnost prometa – izbjegavati alkohol kad vozimo, da vozimo odmorni, da ne koristimo mobitele u vožnji i da maksimalno brinemo o drugim sudionicima u prometu, odnosno da vozačku kulturu dignemo na najvišu razinu - piše Revija HAK.