Japanski znanstvenici pod vodstvom najvećeg proizvođača automobila traže rješenje mobilnosti. I prilično je neobično

Uprava Toyote ne skriva da je umjereni ljubitelj elektrifikacije pod svaku cijenu. Umjesto toga, provodi višestruku strategiju promjena u automobilskoj industriji. Rad na implementaciji tehnologije motora s unutrašnjim sagorijevanjem na amonijak u serijsku proizvodnju traje već dugi niz godina.

Navodno je  Toyota Motor Corporation već uložila šest milijardi dolara u partnerstvo s kineskim koncernom Guangzhou Automobile Group (GAC Group). To znači da obje kompanije polažu ozbiljne nade u ovo rješenje. Ako nekoga čudi Toyotina suradnja s kineskim državnim koncernom, vrijedi podsjetiti da su obje kompanije 2004. godine osnovale joint venture.

Rasprava je već zanimljiva među proizvođačima, ali i na svim relevantnijim forumima. Koliko, ili ima li uopće, smisla raditi motor na sagorijevanje amonijaka? Toyota već u svojoj ponudi ima vozila na vodikove ćelije koji još uvijek nije u potpunosti saživio, iako pruža zanimljivu alternativu fosilnim gorivima i "električarima". Mišljenja o ovoj temi su podijeljena. Toyota i GAC predstavili su 2023. radni prototip motora na amonijak. Zatim je Koji Sato rekao nezaboravnu rečenicu rekavši da će upravo taj motor označiti kraj električnih automobila. Prilično hrabro izrečeno, no predsjednik najveće automobilske kompanije na svijetu nije ih izgovorio slučajno. Prema neslužbenim informacijama radovi na njemu još uvijek traju.

Je li ovo neko novo rješenje u mobilnosti, koje će zaštiti okoliš, a opet ne "ugasiti" motore s unutrašnjim sagorijevanjem. Postoje li i neke prednosti ovog, pomalo čudnog, rješenja. Postojeći modeli automobila mogu se prilagoditi novom gorivu jer se njihov dizajn neće bitno promijeniti. Motore je potrebno samo prilagoditi za sagorijevanje amonijaka, što zahtijeva rješavanje nekoliko izazova. Prije svega, sagorijevanje amonijaka zahtijeva visok stupanj kompresije smjese goriva i zraka, inače sagorijeva presporo. Osim toga, ovaj kemijski proces povezan je s visokim emisijama dušikovih oksida (NOx) i dinitrogen oksida (NO2). Zbog toga je amonijak povučen iz pomorskog i teškog transporta, a u SAD-u je uporaba takvog goriva zabranjena. Navodno obje kompanije, kineska i japanska, već znaju kako prevladati te probleme. Tada je moguće značajno smanjiti emisiju ugljičnog dioksida u usporedbi s benzinskim motorom, tj. svesti ga gotovo na nulu.

Prototip je predstavljen krajem prošle godine, prvi je motor na amonijak namijenjen osobnim automobilima. Njegovi parametri ne ostavljaju veliki dojam, ali su dovoljni kao izvor energije za popularne automobile. Volumenom od dvije litre ovaj četverocilindrični motor postiže maksimalnu snagu od 163 KS, ali ne zahtijeva prisilno punjenje zraka, odnosno razne vrste kompresora. Toyota i GAC obećavaju da je ovo tek početak, a amonijak bi mogao postati eko-gorivo budućnosti za motore osobnih automobila. Skeptici ove ideje tvrde da je ona slijepa ulica iz više razloga.

Prije svega, proizvodnja amonijaka u tekućem stanju i u obliku u kojem se može koristiti umjesto benzina zahtijeva veliku količinu energije. To ga trenutno čini neučinkovitim. Uz to amonijak je vrlo otrovna i korozivna tvar, što će rad motora koji koriste takvo gorivo zasigurno učiniti skupim i problematičnim. Zastrašujuće je pomisliti koliko bi štetnih spojeva moglo biti ispušteno u atmosferu u slučaju kvara motora. Sve to ne ulijeva optimizam, no teško je vjerovati da znanstvenici vodeće automobilske kompanije ne znaju za takve probleme. Očito misle da ih se može svladati.

Ako Toyota i GAC počnu proizvoditi automobile s pogonom na amonijak, mogli bi postati razumna alternativa električnom pogonu u regijama svijeta sa slabo razvijenom infrastrukturom za punjenje. Pogotovo zato što bi, za razliku od vozila na hidrogen i gorive ćelije, koja su de facto električna, automobili na amonijak bili konstruirani slično automobilima s unutrašnjim sagorijevanjem.