“Villa Radin“ - hotel s toplom obiteljskom pričom

Čim kročite u atrij hotela “Villa Radin“, preplavit će vas neki dobar osjećaj mirna prostora i ugode, a kad ga obiđete - vidite da je to hotel koji je jednostavno napravio korak dalje od mnogo čega što vam je do tada bilo poznato. Prostrani hol s dnevnim boravkom, dio soba u prizemlju, dio u razizemlju gdje se nalazi i restoran, a na katu - apartman. Opis bi mogao izgledati sasvim stereotipan - do trenutka dok ne vidite sve to, dok ne vidite sobe i apartman!

Hotel “Radin” ima samo dvanaest soba, zato što je svaka soba velika i prostrana, što ima 40 kvadrata - onoliko koliko ima kakav omanji stan! Apartman je upravo raskošan na svojih 80 kvadrata. Sve je uređeno i namješteno s puno ukusa i mjere, a ono što se provlači kroz cijeli taj prostor može se izreći u dvije-tri slične riječi: prozračno, ugodno, udobno...

S terasa svake sobe i s terasa apartmana pogled je savršen: toga je dana puhala lagana bura, more pred hotelom prozirno, tirkizno i namreškano, a u zaklonici balkona apartmana mogli smo samo zamišljati - kako li ovdje izgleda provesti godišnji odmor! Pod prozorima prelijep travnjak i cvjetnjak, bazen, koji metar dalje morska plaža i kristalano more!

Na recepciji sam zatekla Kseniju Sladoljev koja plijeni dobrohotnošću, s toplinom govori o gostima i znalački priča o karakteru hotela u kojemu sada radi. Iza nje je cijeli radni vijek u hotelijerstvu, što se i vidi i osjeti.

- Imamo puno, puno stalnih gostiju, onih koji nam se vraćaju, onih koji se međusobno sprijatelje pa planiraju godišnje odmore tako da se sretnu kod nas, u Vodicama! U malim su hotelima gosti zahtjevniji i nekako se familijariziraju s osobljem. Mi znamo tko što voli, a što ne, tko voli koju sobu, što voli jesti - nastojimo ugoditi svima!

Nekoć odmaralište

Hotel “Villa Radin“ - osim što plijeni zaista ugodnim prostorom i “pogledom od milijun dolara“ - ima i svoju priču. To je nekoć bilo radničko odmaralište zagrebačke “Grafike” u kojoj je davnih dana direktor bio rođeni Vodičanin Frane Radin Arambašin - otac dvoje današnjih suvlasnika, Branke Pušec i Josipa Arambašina.

- Još prije šezdesetak godina naš je otac govorio da u Vodicama treba ulagati u turizam, bio je pravi vizionar! Poslije je odmaralište “Grafičara” postalo odmaralište “Lovinčić”, kupili smo ga brat i ja, opet za odmaralište naše tvrtke “Radin grafike”. Zajedno s radnicima smo ga počistili i uredili za boravak, ali... bilo nas je puno, zapošljavamo 500 radnika, nije više bilo moguće organizirati naš boravak na stari način pa smo odlučili urediti mali hotel, kao uspomenu na očevu viziju i trud. Tako vam ovo ima više veze s emocijama nego s profitom - jednostavno i toplo priča suvlasnica “Radina“ Branka Pušec.

I tada otkrivam onu neku skrivenu tajnu uspjeha ovoga mjesta: Hotel “Villa Radin“, uza sve ostalo, jedna je od rijetkih privatizacijskih priča s ljudskim licem. Duboko vjerujem da zato i odiše nekom pozitivnom energijom i dobrim odnosom prema gostu i namjerniku, koji zrače čim prođete kroz vrata!

Još jedan detalj koji govori da je “Radin” i jedna prava obiteljska priča! Na zidu dnevnog boravka vise portreti roditelja današnjih vlasnika, Frane i Josipe, a sa stropa u stubištu zanimljiva mobilna konstrukcija: s dva veća broda obješena pod stropom, vise o koncu sve manje i manje brodice, gajetice na latinsko idro, drveni kaići i leuti - a zadnji, i najmanji brodić, onaj malog Šimuna, najmlađeg člana obitelji, tek treba pristati u to prelijepo uređeno i duhovito smišljeno - rodoslovno stablo!

Hotel danas vode djeca sestre i brata, Branke Pušec i Marijana Arambašina, Tanja Bandić, Sanja Pušec i Jadranko Pušec.

Tko umije postići slogu u obitelji i biznisu - svakako će znati voditi mali obiteljski hotel, naprosto - svakako će znati vrhunski dočekati gosta!

Zato se “Radinu” i vraćaju, zato je nedavno jedan norveški poslovni čovjek darovao svojim zaposlenicima ljetovanje u hotelu “Villa Radin“! A neki gosti spremni su, da bi ostali duže od onoga što su predvidjeli, dnevno seliti iz sobe u sobu, kako je koja slobodna, da makar još koji dan ostanu tu.

JORDANKA GRUBAČ
FOTO: MARIJA MIHIĆ / CROPIX