StoryEditorOCM
Arhivamalo gdje se uživa u jelu i piću kao na istarskim brežuljcima, u dolini pitome rječice mirne...

Istra od malvazije i tartufa

Piše PSD.
3. kolovoza 2011. - 14:49

Čim se provučete kroz tunel moćne Učke, osjetit ćete čar zelenog srca Hrvatske. Ima u toj Istri nešto blago, spokojno, smirujuće, baš na mjeru. I gušti su joj takvi: pravi, vrhunski, ali nimalo egzaltirani. Ovdje ne vrište ni vina, ni vinoljupci, ni gurmani, ni gurmei, sve je utiho, ugodno, lagano, bez grohota, tek ugodno nasmiješeno. Puno je Dalmatinaca vrlo često na ovim stranama. Dođu predahnuti od svoga prštavog temperamenta, odmoriti se od svoga bučnog sočnog Mediterana, guštati u drugačijim okusima i mirisima. Pa zaredaju dalmatinske klapice po zelenim brežuljcima, po istarskim vinskim podrumima od jedne vrhunske malvazije do druge. Pa se vrate s pričama kako su se zaćakulali sa šarmantnim velikim majstorom malvazije Matoševićem, kako mu je malvazija Alba odlična i kako ima novo izvanredno vino Grimalda.

Svrate do bajkovite stancije Marina Markežića Kabole u selu Kremenju kod Momjana, razgledaju njegove gruzijske amfore ukopane u zemlju u kojima nastaje njegova malvazija Amfora, i to na isti način na koji se stvaralo prvo vino na svijetu prije 6000 godina. Pođe se potom kušati u susjedstvo prekrasne malvazije Gianfranca Kozlovića, koji se diči i čuvenim momjanskim muškatom.

Nagrađivani pjenušci

Pa dalje Istrom ne valja nikako propustiti Gran malvasiju Morena Coronice. U selu Narduči na Poreštini iznad rijeke Mirne valja još jednom stati i kušati lijepa vina dva vinara Armana, a kad ste već u blizini Poreča (a i inače!), nikako nemojte propustiti Misale, nagrađivane pjenušce velikog meštra iz Poreča Giordana Peršurića, koji svoje pjenušce, kad je dobre volje i u inspirativnom društvu, zna otvarati zamahom sablje.
Iz obiteljskog albuma: Giancarlo Zigante, s rekordnim tartufom i psom u okolici Motovuna
I ima toga po Istri, ni trećinu nismo ovdje nabrojili, istarska malvazija je u posljednjih 20-ak godina najbolja u svojoj povijesti zahvaljujući mladim vinarima koji se njome baš strasno bave. A sve je s vinom ovdje počelo, vele, prije 2000 godina, kada je rimski car Marko Aurelije ovamo donio vinovu lozu.
Istarsku malvaziju – ikonu moderne, ali i tradicionalne Istre kušat ćete po podrumima, ali i po vrhunskim restorančićima i konobama svuda po Istri. A malo gdje se tako dobro jede kao ovdje. I redovito ćete uz vrhunske malvazije otkrivati nove varijante jela s tartufima. A metropola tartufa su Livade, a u njoj je naprikosnoveni kralj tartufa Giancarlo Zigante.

Kralj trpeze

Otkrit ćete ih u skitnji uz malu plitku pitomu rječicu Mirnu, uz moćne stare hrastove šume nadomak Motovuna. Stari dubovi kriju tajnu o Velom Joži i o tartufima. Impresivna, velika, gusta Motovunska šuma iznikla je odavna uz rijeku Mirnu i krije u sebi pravo zlato – preskupe bijele i crne tartufe. Ova carska delicija začin je, miris i okus najboljih jela Istre, a u restoranu Zigantea u Livadama, tartufara koji je pronašao najveći bijeli tartuf na svijetu, pa tako završio i u Guinnessovoj knjizi rekorda, organizirat će vam sve: i traženje tartufa s vodičem, i kušanje u elitnom vrhunskom restoranu, i smještaj, i priču o tartufima...
Znalci se slažu: tartuf je vrhunac gastronomije.

Krumpirasti gomolj ispod starih dubova uspijevaju pronaći samo posebno dresirani psi. Istarski bijeli tartuf jedan je od najcjenjenijih na svijetu, a na uzvisinama uz rijeku Mirnu sve češće se nalazi i crni tartuf. Za tartuf vele da je afrodizijak i još od doba starog Rima smatraju ga enigmom i kraljem trpeze.
Markicu “IQ - Istarska kvaliteta” za berbu 2006. nose 23 istarske malvazije /Srećko Niketić/Cropix
Kad se naguštate tartufa, Livada i Motovuna, krenite dalje. Istra, Mediteran koji je najbliži srcu Europe, čeka vas s još stotinama svojih čudesa. Proskitajte od Grožnjana do Višnjana, od Vodnjana do Buja, pa onda u Plovaniju, Roč, Hum, Žminj – neće vam, vjerujte, biti ni dosadno ni žao.

Svako mjesto ima svoju priču, svoju deliciju, svoju posebnu atmosferu. Nećete požaliti zapnete li, recimo, do kasnih ura u konobici na vidikovcu u najmanjem gradu na svijetu – Humu. Tišina ljetne noći, tanjur domaće spize, čaša istarske malvazije i ugodna ćakula, ostat će vam u sjećanju kao spokoj koji treba ponoviti.

meri šilović
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
10. lipanj 2026 05:22