Hrapoćuša torta koju samo Dolke pripremaju (FOTOGALERIJA)

Kalorična, sočna, po izgledu slična dolskom kamenu

Kakav kamen, takva torta. Toliko je slična izgledu “hropovog” smeđeg okoliša da je od njega i dobila takav naziv. Nije je lako jesti, puna je oraha, kalorična, sočna, i svakako se ne preporučuje dijabetičarima. Već više od stoljeća po originalnim bakinim receptima pripremaju je žene iz Dola, i doslovce prenose s generacije na generaciju. Svojim kćerima i unukama stare Dolke odaju svoje tajne recepte, svaka od njih i onu malu žunticu, dodatak koji baš tu njezinu delikatesu čini posebnom.

I odmah na znanje i ravnanje, nemojte je sami pokušavati napraviti kod kuće, početnicama za ovakvu tortu, koja zahtijeva i vremena i znanja, ipak treba savjet iskusnije kuharice, kaže nam doajenka u izradi hrapoćuše Barbara Matulić. Otkriva nam i kako njihova delikatesa ide kao suvenir iz Dola brodovima, autima, avionima na puste adrese.

Jerko Gospodnetić: Želimo gostima ponuditi spizu kakvu su jeli naši stari

- Nije ju lako pripremiti, čak uru i pol na nju triba utrošit, i to bez priprave dodataka šta se u nju stavljaju. Posebna je po izgledu, podsjeća na ovaj naš dolski kamen, na njegovu hrapavost, špilje i stine od kojeg su građene. I sve je dolske žene znaju pripremit, to je naše blago – pojasnila nam je Barbara logiku stvaranja ove slatkarije koju je tijekom godina malo usavršila i tako napravila tortu hrapoćušu “2 u 1”. Tajna različitosti se skriva u omjerima, u biskvitu, brašnu i mljevenim orasima, eto tek toliko možemo otkriti zainteresiranom puku.

Dolska je torta toliko posebna da su je čak snimale i ekipe čeških i slovenskih televizija. I ne samo to, s obzirom da je otočni kuriozitet, jedinstvena po svom okusu, izgledu i načinu rada, Eko-etno udruga “Hrapoćuša” iz Dola odlučila ju je proglasiti autohtonim bračkim proizvodom. Alfa i omega tog projekta su dvije glavne radilice Udruge Jerko Gospodnetić i Senka Zrilić, koji osim torte brinu brigu i o puno drugih stvari vezanih uz razvoj ovog prelijepog bračkog mjesta.

- Želimo zadržati autohtonost kroz sve vidove života, od njegovanja stare gradnje, tradicije i običaja, do oživljavanja bakinih recepata i sjećanja na spizu kakvu su jeli naši stari. Želimo takvo što, pa i ovu našu hrapoćušu, ponuditi dolskim gostima kao jedinstveni podsjetnik na ljepote našeg malog raja – kaže Jerko.

U planu etnoselo

Priča nam tako voditelj udruge o svim čudima koje skriva ovo malo mjesto, o sovama i golubovima koji se gnijezde u rupama dolskih špilja i pećina, torti koja se želi zaštititi kao nematerijalno kulturno dobro, isto kao i dolsko pučko pjevanje, te procesiju Velikog petka.

A gdje je namjera za stvaranje etnosela u kojem će se nuditi domaći kruh, meso, torte, te raznorazni suveniri od hrapoćuše. I pusi na žaru, nećemo ni njih zaboraviti, oni su posebna priča. Isto kao i samare koje po starinski, u jednoj od kuća visoko u Dolu, izrađuje meštar Đani Gospodnetić. Isto kako su nekada radili i njegovi stari, iako je tovara, a s njima i potrebnih samara, sve manje i manje.