GRAD UZBUDLJIVE PROŠLOSTI Otkrijte Rijeku!

Riječki neboder

Kada bi turisti birali slogan za Rijeku, prilično je sigurno da bi pri vrhu bila parafraza Cezarove pobjedničke “dođoh, vidjeh, pobijedih” i glasila bi “dođoh, prođoh, odoh”! Tako bi se u nekoliko riječi objasnili svi promašaji gradske turističke politike koja se svodi na ponosno prebrojavanje sudionika Karnevala odnosno povorke koja u par zimskih dana oživi grad i nakon toga nestane do sljedeće godine.

Zbog toga turisti koji promaše taj termin o zabavnom događaju mogu samo čuti nekoliko rečenica od svojih vodiča i vjerovati im na riječ jer u gradu već dan nakon povorke nema nikakvog traga od običaja koji stoljećima njeguju Riječani i stanovnici okolnih mjesta.

Nema maski, kostima ni suvenira, a nema traga ni o regati Fiumanka, otkad je otišla Mani Gotovac, nema ni veselih uspomena na kontroverznu Karolinu Riječku i grad je na prvi pogled nezanimljiv. Nema ni dovoljno hotela, malo je plaža, zračna luka je u trajnoj krizi, u najveću hrvatsku luku ne mogu pristati kruzeri, autobusni kolodvor je u najmanju ruku odbojan pa nema ni nekih razloga za zadržavanje na tako dosadnome mjestu.

Dva gradska lica

Kakva li se nepravda tako nanosi gradu uzbudljive prošlosti koji je svijetu dao inovativne brodove, torpedo, prvu fotografiju leta puščanog zrna, prve novine na talijanskom jeziku, gdje je prvi put primijenjen beton u gradnji i proizveden najbolji cigaretni papir na svijetu, čiji su najstariji stanovnici gledali kako im se pred očima kao na kazališnoj pozornici smjenjuje 6 država, gdje je odigrana prva međunarodna nogometna utakmica, a u jednom su trenutku imali četiri službena jezika: hrvatski, mađarski, njemački i talijanski.

Malobrojni prolaznici na Korzu /Davor Žunić / CROPIX

To je i grad koji je u par godina nakon završetka Drugoga svjetskog rata napustila polovica stanovnika bježeći ili optirajući u Italiju. “Jednoga sam se dana vratila iz škole, a zgrada u kojoj sam živjela bila je sablasno tiha i prazna. Svi su otišli, moje prijateljice, susjedi... ostala je samo moja obitelj”, svjedoči o tim danima glumica Neva Rošić, rođena Riječanka.

Podjela na talijansku Rijeku i hrvatski Sušak s granicom na Rječini, usred grada, donijela je, ali i osvijestila da su i prije toga postojala dva lica grada. S pridjevom riječki i sušački postoje neboderi, gimnazije, bolnice, nogometna igrališta, željeznički kolodvori, kazališta HNK Ivana pl. Zajca i Hrvatski kulturni dom, pravoslavne crkve, naselja elitnih vila uz more, Pećine i Costa bella, križni putovi Kalvarija i Trsatske stepenice...

Vrijedne zbirke

Rijeka, uz Pariz i London, ima najstarije groblje kućnih ljubimaca, gdje su ucviljeni vlasnici do prije nekoliko godina pokapali one koje su najviše voljeli i gradili im velebne spomenike, spektakularnu tržnicu s dva zatvorena paviljona i ribarnicom i Kosi toranj odnosno zvonik Zborne crkve koji se gradio i dograđivao od 14. stoljeća, a naginje se, poput onog u Pisi, već više od dvjesto godina. Sada je vrh u odnosu na temelje nagnut četrdesetak centimetara.

Riječani se nadaju da će napuštena lučka skladišta zaživjeti

U gradu je 1841. godine izgrađen prvi dječji vrtić namijenjen zaštiti djece siromašnih roditelja. Dok su njihove majke radile u boljim kućama, trgovinama i gostionicama, a očevi u tvornicama, djeca su bila na sigurnom i imala besplatnu prehranu i edukaciju. Nalazio se na Kalvariji, preko puta još jedne gradske znamenitosti iz najnovijeg doba, Muzeja starih računala i informacijske tehnologije Peek & poke.

Više od tisuću eksponata još je u funkciji pa se na tome mjestu može izgubiti sate i sate u nostalgičnom prisjećanju na početke informatičke pismenosti. Sve je to vrlo blizu Guvernerove palače, veličanstvenog zdanja u kojem je stolovao ugarski namjesnik, a sada je dom Pomorskom i povijesnome muzeju Hrvatskog primorja.

Među vrlo vrijednim zbirkama je i ona koja maketama i slikama brodova, portretima kapetana i cijelim nizom drugih predmeta pokazuje razvoj pomorstva. Ne treba dugo hodati da bi se vidjelo crkvu svetoga Vida, gradskog zaštitnika, čiji su plan donijeli isusovci u 17. stoljeću, a onda se spustiti još nekoliko koraka do Starih vrata, najstarijega kasnoantičkog spomenika u gradu.

Uz čitav niz zgrada i palača koje zaslužuju pažnju zbog arhitektonske vrijednosti, treba barem baciti pogled na Palazzo Adria, sjedište “Jadrolinije” na čijem su pročelju okrenutom prema moru likovi kapetana, kormilara, strojara i pilota, a na strani prema Jadranskom trgu simboli kontinenata u likovima Japanke, Indijanke, Europljanke i Egipćanke.

U svetištu Majke Božje na Trsatu moli se za pomorce i sretan povratak kući

Rijeka oduvijek voli pomorce, divi im se i štuje to teško zanimanje pa je i Trsatsko svetište, gdje se ovih dana dolaze pokloniti tisuće vjernika posvećeno Mariji, Kraljici mora. Ovdje se moli za mirnu plovidbu i sretan povratak kući, a zavjeti materijaliziraju u darovima skupljenim u Kapelici zavjetnih darova. Bez pogleda sa Trsatske gradine posjet Rijeci nije potpun jer upravo je tu sve i počelo.

Što se ovozemaljskih zadovoljstava tiče, ima dobre hrane po gradskim restoranima i konobama, a solidan se šoping najelegantnije obavlja u Tower centru koji je, kada je prije par godina izgrađen, bio najveći u ovom dijelu Europe.       

Industrijska prošlost O industrijskoj prošlosti svjedoče napuštena lučka skladišta za čiji se opstanak i bolju budućnost srcem i dušom zalažu mnogi Riječani i vide ih obnovljene i korisne kao poslovne i stambene prostore. Vrijedna baština traži investitore koji će im vratiti život.

Prekrasni most U gradske znamenitosti, čim je izgrađen, svrstao se i prekrasni Most hrvatskih branitelja položen preko Mrtvog kanala, skloništa za male brodice. Projekt potpisuje 3LHD studio, a autori su u samo par godina dobili pet vrijednih nagrada za taj rad.