Gornji Tučepi: stanovnika nema, ali kazališta ima

Evo pogledajte ovaj mali dvor, tu je stalo 400 ljudi! Ovde je bila scena, tu ispred starog zida, od gore su izlazili glumci, ovde smo postavili tribine. A još 300 ljudi je okolo šetalo po kalama, jer više tu nije bilo mista za sist. To ja zovem dolaskom umjetnosti u kuće – strastveno pokazuje pjesnik, dramski pisac, vlasnik teatrina “Grdelin” Ivica Mijačika, tučepski Makaranin sa zagrebačkom adresom, pokazujući tipični dvor u jednom od sedam sličnih tučepskih zaseoka, ali s posve netipičnom pričom.

Ima već devet godina da se u napuštenim tučepskim zaseocima Podpeću, Sridi Sela, Čovićima, Podstupu, Šimićima, Mravičićima i Moči događa kazalište. Zapravo umjetnost, široka, koja gore, nebu pod oblake, među ruvinave kuće, nagrižene fasade, dovodi najrespektabilnije hrvatske umjetnike. Prate ih brojni, domaći, strani, neki samo zbog ovoga tempiraju odmor pa u tučepski kraj dolaze na kulturno hodočašće. Što li se to ovdje događa?

Ne smeta ni kiša

- Samo jedan i jedinstveni kKuTz, Ka Kultura u tučepskim zaselcima. Naša ljetna manifestacija koja se organizira svaki tjedan u drugom zaseoku. Po 700 do 800 posjetitelja po večeri pohodi napuštena sela. Događa se mediteranski kulturološki raritet. A znate kada je nastao? Onda kada nas je vrime počelo jesti, buka preuzela dušu i metastazira Big Brother. I pazite ovo, ovog kišnog ljeta pred jednu predstavu nam se dogodio prolom oblaka. Cipalo je ka iz kabla. Mislio sam nema šanse da se predstava održi. A kad je stala, iz konoba, volata, zaklona, auta, kuća počeo je izlaziti narod. Bujica, sa svih strana, njih stotine – kaže Mijačika, idejni začetnik i umjetnički direktor manifestacije.

Ima pravo, po prolomu oblaka ne da ti se ni do dućana izaći. A ovdje je barem 700 ljudi tu večer došlo u brda i jedva čekalo da kiša stane. Zaustavili su se u ćakulama, u konobama koje samo za njih otvaraju vrata. Ponude ih vlasnici pršutom, sirom, tradicijskom hranom, vinom, rakijom. I sve džabe, novčanik se ne vadi. S jednovečernjom izložbom slika po fasadama kuća, poetskim predjelom, koncertom, predstavom, organizatori su uveli i stavku zabrane plaćanja.

- Pomažu nam Općina Tučepi i TZ koji po svakoj konobi daju deset do 15 litara vina, te dva kila pršuta i sira. Ali važnije je i to što su domaći raširili ruke prema gostima. Znate što smo mi ovdje napravili, odgojili smo vjernu publiku koja zna da se u tučepskim zaseocima s ljetima događa nešto dobro. Čujte, meni je ovo bilo suđeno. Volim Dalmaciju više od svega, kamen, mentalitet, život, živin u Zagrebu, ali bogami ja od ovoga pobić ne mogu, nit želim – kaže Mijačika.

Odgojena publika

Svaka čast. Pod njegovom inicijativom ove stare tučepske kalete i dvore, pod masline i smokve posjeli su Arsen i Matija Dedić, Kemal Monteno, Ibrica Jusić, operni pjevači, solisti, kvarteti. Slike su po pročeljima kuća izložili akademski slikari s vrha domaće umjetnosti Igor Dragičević, Antun Boris Švaljek, Branimir Bartulović, Ratko Janjić Jobo, Miljenko Šimić, Sanja Srzić… Radove su prezentirali brojni kipari, poeziju odrecitirali silni pjesnici od Tome Podruga, Branka Čegeca, Ivice Prtenjače do Enesa Kiševića. A gdje je tek glumačka velesila sa svojim predstavama. Malo je mjesta da sve to i nabrojimo.

- Doveli smo kazalište u kuće, napravili smo inverzivni proces. Povezali smo scenu sa životom, a sve to ne bismo mogli bez naših domaćina. Koji je to poseban osjećaj, ta energija. Naravno da sam ponosan zbog toga, pokrenuli smo lanac koji postaje sve jači, duži. Vratili smo život u napušteni kraj – kaže Ivica Mijačika.

Tanja Šimundić Bendić
Snimio Vojko Bašić/Cropix

Obnavljaju se krovovi, popločavaju trgovi, vraća se život u brda Koliko se život vratio u tučepska brda pokazuju i brojke: od 2006. do 2013. u sedam sela se dogodilo 46 kulturnih večeri, 78 događanja, dvadesetak tisuća gledatelja, četrdesetak tisuća posjetitelja… - Trebate doć to vidit. Teško je to opisat. Sve se diglo, sve se prominilo s dolaskom kulture. Ljudi su počeli uređivati kuće, otvaraju se konobe, sređuju se krovovi, popločavaju trgovi i prostori za okupljanja. Imamo planova za sređivanje i drugih derutnih lokaliteta. Nešto nam se puno lipo dogodilo – kaže nam Stipe Čović, uljar, vinar, pčelar iz zaseoka Čovići. Njegova konoba je točka na “i” u živom lancu domaćina, u kojoj se uz veliko društvo dočekuje zora nakon obilate porcije kulturne degustacije. Čović ne krije kako su svi dobrodošli, znani i neznani, ali svi pozvani. Kaže i kako ljudi ne mogu vjerovati da je sve džaba. Pune ruke posla ima i gastronomski guru Vicko Bušelić, još jedna karika živog potpornog zida, koji u svom bronzinu na večernjim događanjima običava spremiti po 300 porcija tradicijskih jela. Nađe se tu kupusa s pomidorima, srdela na brujet, jaja s jutikon, tri vrste gra’orica, manistra na pjuvaku, drobčić… Svakojakog blaga koji se jede iz latenih tanjura. - Prvo san radija jela stara 50 godina, pa 70, sada san se vratija 100-ak godina unatrag. Sve je teže nać stare recepte. Ali obilazin, raspitujen se. Svi smo ušli u ovu priču. Je, puno se toga prominilo i to nabolje. Obnavlja se, ljudi se vraćaju za vikend, na odmor, kultura je dovela goste. Sve je oživilo – kaže Vicko, u čijem se bliskom susjedstvu nalazi i kuća Srećka Bubića. A u njoj i muzej Škrinjica, sa zbirkom predmeta, alata, oruđa, preslike života starog tučepskog kraja. I to je još jedna hvalevrijedna potporna karika.

Kako ćete glasati Nađite nas na Facebooku na stranici Nova Dalmacija i dajte lajk, šerajte, napišite komentar ispod reportaže. Svoj SMS pošaljite na broj 666555. Na početku poruke upišite IZBOR, a na kraju osobne podatke (ime i prezime). Cijena SMS-a 3,72 kn s PDV-om.

Služba za korisnike: 01/617-3945, radnim danom od 9 do 13 sati. Organizator usluge: Slobodna Dalmacija d.d., Hrvatske mornarice 4, Split; OIB: 35075764438. Tehnička podrška (davatelj usluge): NTH Media d.o.o., Horvaćanska 17a, Zagreb, OIB: 59547672558.