Dužić: Hotel u Supetru sam nazvao ‘8’, toliko me godina birokracija kočila

Ti možeš dobiti samo kaznu. Momentalnu sobicu - riječi su dobrodošlice kojima su u porečkoj poreznoj upravi krajem srpnja dočekali Antona Katinića, hrvatskog državljanina koji radi u njemačkom Münchenu, ali ima osobnu iskaznicu na adresi u istarskoj Baderni, a prenio ih je u priči koju je sam napisao.

Došao je pitati zašto nije dobio račune za svoj paušalni porez na turističku djelatnost.

Nekoliko mjeseci prije prošao je cijelu proceduru registracije turističke djelatnosti koja uključuje, među ostalim, i dokazivanje da su apartmani legalno sagrađeni, zdravstveni pregled poduzetnika, zadovoljavanje standarda za kategorizaciju...

Potom su mu u Uredu državne uprave u Poreču izdali rješenje za rad, zabilježili ga kao stanovnika Baderne iako im je rekao da radi u Njemačkoj te mu objasnili i potvrdili sve to rješenjem koje šalju, uz ostalo, i Poreznoj upravi koja će mu poslati uplatnicu za paušalni porez.

Šireći se po društvenim mrežama, njegova priča, u kojoj objašnjava kako je doznavao koji se propisi odnose na njega i zašto, postala je simbol neprofesionalnosti, nesposobosti i neznanja hrvatske birokracije.

Monty Python

Način na koji je Anton Katinić doznao da nema pravo plaćati paušalni porez zato što ne živi u Hrvatskoj, već mora voditi poslovne knjige o svom sezonskom poslu, izgleda kao epizoda Montyja Pythona, budući da su zajedno s Katinićem za propis koji je na snazi od početka godine prvi put učili u porečkom Uredu državne uprave, ali i u Ministarstvu turizma kroz niz prepiski, telefoniranja i putovanja čak i u poreznu upravu u Münchenu.

Pojednostavljeno, paušalni porez na turističku djelatnost plaćaju samo ljudi koji žive u Hrvatskoj bez obzira čiji su državljani, a svi koji dulje od 182 dana u godini žive izvan Hrvatske su nerezidenti i porez ne mogu plaćati paušalno.

- Nemam ništa protiv propisa, ali mislim da se iduće godine više neću baviti turizmom - kaže Katinić. Jasna Kropf, ravnateljica Porezne uprave, sažela je pak nalaze svoje istrage slučaja, koji nikad nije trebao postati slučaj, da je hrvatska birokracija sposobna efikasno provesti neku od svojih brojnih procedura.

Svjesni smo da takav propis mnogima radi komplikacije i već razgovaramo kroz institucije EU-a da se direktiva promijeni jer u Hrvatskoj baš u djelatnosti turizma imamo puno raznovrsnih vlasnika po statusu državljanstva i prebivališta - kaže Kropf.

Greška se nije dogodila kod nas iako Porezna uprava na kraju uvijek ispadne kriva jer mi moramo provesti propis o kojem smo obavjestili sve ostale uključujući i veleposlanstva. Nije bilo potrebno upućivati gospodina na Zagreb i on nije stranac već nerezident i uskoro se nerezidentima neće baviti Odjel za strance već će oni moći sve obaviti u matičnoj poreznoj ispostavi. Svjesni smo da takav propis mnogima radi komplikacije i već razgovaramo kroz institucije EU da se direktiva promjeni jer u Hrvatskoj baš u djelatnosti turizma imamo puno raznovrsnih vlasnika po statusu državljanstva i prebivališta - kaže Kropf. Nije, međutim, Katinić jedini... (nažalost).

Anđelko Leko, vlasnik HUP-a Zagreb, otvorio je “Sheraton” u Srebrenom kraj Dubrovnika deset godina nakon što je kupio to turističko poduzeće zbog neriješenih imovinsko- pravnih odnosa zbog kojih nije mogao dobiti dozvole. Tek je nedavno završio investiciju vrijednu 80 milijuna eura u Župi dubrovačkoj, gdje su uz novi “Sheraton” obnovljena i dva hotela u mjestu Mlini. Hrvatskom obalom danas lete hidroavioni European Coastal Airlinesa, no vlasniku tvrtke, pilotu i poduzetniku Klausu Dieteru Martinu do prvog je leta trebalo 14 godina.

Lučke kapetanije, dio birokracije, nisu zapravo htjele uz brodove još i avione pa je put do koncesije za korištenje luke trajao više od desetljeća, a kad su konačno hidroavioni poletjeli, govori se o ulaganju vrijednom 30 milijuna eura. Ruski investitor Alexey Frolov proveo je tri godine objašnjavajući da za plutajuće benzinske crpke namijenjene jahtama ne treba mijenjati plansku i prostornu dokumentaciju. U Ministarstvu gospodarstva te 2009. bili su uvjereni da treba, a investitori su objašnjavali da su pumpe dio opskrbe za brodove kao, primjerice, lift ili restoran.

Konstantna borba

- Borba je trajala dvije, tri godine, a nakon toga otvorila su nam se vrata za plasiranje investicija. Po nekoliko je mjeseci trajalo i ishođenje posebnih uvjeta za lokacijske dozvole - kaže Anastasia Petričević, direktorica tvrtke “Crno zlato”, pod kojom posluju crpke.

Danas postoje i poticaji za njih, a “Crno zlato” ima ih četiri, zapošljavaju 17 ljudi i ostvaruju 30 milijuna kuna prihoda. Frolov pak u Tisnom na otoku Murteru investira 105 milijuna eura u luksuzni hotel i vile. Marijanu Dužiću, vlasniku “Svpetrvs hotela”, najvećeg turističkog poduzeća u Supetru na Braču, trebalo je osam godina da otvori hotel u centru općine zbog sporova s lokalnom samoupravom u mjestu u kojem njegova tvrtka zapošljava najviše ljudi. Hotel je zato nazvao simbolično “Hotel 8”.

- Sada sam na sudu jer me tuže zbog tri palme. Zasadio sam ih, kažu, na javnoj površini. Palme. I lijepe su. Ali su me tužili jer mogu - kaže Duzich, koji se bori i sa zabranom prometa za automobile u ulici u kojoj se hotel nalazi.

- Ne smijem dovesti automobilom do hotela goste koji imaju prosječno 70 godina niti kada pada kiša jer je promet zabranjen. Pokraj hotela je banka pa kamion za prijevoz novca može kroz ulicu, a s druge strane je pošta pa može i dostavno vozilo, a moji gosti ne mogu - kaže Dužić, kojemu je dio poslovnih planova propao kad mu je zemljište od 60 tisuća kvadrata prenamijenjeno u zelenu zonu. “Ikea”, globalni biznis švedskog milijardera Ingvara Kamprada, građevinsku je dozvolu za trgovački centar koji je prošli mjesec proslavio godinu dana poslovanja dobio u samo 20 dana, ali im je zato trebalo pet godina da se raščiste imovinskopravni odnosi vezani uz zemljište koje su platili 26 milijuna eura.

I kad su sve riješili, čekali su četiri mjeseca da Vlada odobri njihov sporazum s Hrvatskim autocestama koji konačno omogućuje posjetiteljima i pristup šoping centru. Sve su ovo priče o izgubljenom novcu. Ne samo za investitore, već za ljude koji su dobili posao kasnije, a ne prije, potom je tu porez koji nije plaćan jer se počelo raditi po nekoliko godina kasnije i sve ostale vrijednosti koje biznisi stvaraju.

Nikad nitko nije izračunao koliko to sve skupa doista košta. Ministarstvo financija prošli je tjedan objavilo koliko biznis daje za neporezna davanja, čime financira rad birokracije. Poduzetnici su lani uplatili 5,38 milijardi kuna državi za parafiskalne namete, a građani 3,03 milijarde kuna. Svi zajedno 8,4 milijarde kuna, gotovo dvaput više od prihoda, primjerice, “Podravke”.

Izgubljen novac

Cijenu koštanja za svoj je slučaj izračunao Ivan Mikšić, direktor Tvornice turbina Karlovac. Spora građevinska dozvola koštala ga je 900 tisuća kuna. Toliko mu je bio skuplji kredit. Građevinsku su dozvolu za novi pogon u Poslovnom parku Korana čekali četiri mjeseca, kraće od hrvatskog prosjeka, ali, zato što je nisu mogli dobiti u kraćem roku, nisu se stigli javiti na natječaj Hrvatske banke za obnovu i razvoj za kredit s kamatom od jedan posto.

Dok se građevinska dozvola proizvodila, Hrvatskoj je snižen kreditni rejting, a kamata proizvodnoj kompaniji narasla na dva posto. Izračunali smo kako će nas cijeli kredit zbog toga koštati 900 tisuća kuna više.

Smatramo da je pet mjeseci predugačko razdoblje za izdavanje dozvole, posebno jer je zakonski rok za ove poslove 30 dana - rekao je direktor tvornice Ivan Mikšić.

Lista konkurentnosti Hrvatska je, iako pohvaljena zbog napretka u posljednjem izvješću o lakoći poslovanja Svjetske banke (Doing Business), među 11 tranzicijskih ekonomija Europske unije posljednja na listi konkurentnosti, 11 mjesta lošija od Mađarske, koja je predzadnja na toj listi. Život poduzetnika u Hrvatskoj potvrđuje takvu statistiku.

‘Stisnit će nas EU’ Anny Brusić, direktorica Udruge malih i srednjih poduzetnika pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca, kaže da je Europska komisija Vladi dala zadatak provesti u djelo osam preporuka za usklađivanje ekonomskih i fiskalnih politika. - Cilj je smanjenjem administriranja ili birokracije omogućiti poduzetnicima da imaju više vremena i novca za aktivnosti na tržištu - kaže Brusić. To podsjeća na ‘Hitrorez’ i ono u što je trebao prerasti, a to je Ured za praćenje učinka propisa koji je ukinut jer nije dobio radne zadatke. - Tada nije bilo političke volje za konačno donošenje odluke. Sada će nas EU stisnuti i bilo koja vlada u idućemu mandatu to će morati provesti - kaže Brusić.