Dr. Vaske, ti nisi Foranin, ali si zato Hvaranin! – ljepšeg komplimenta skopsko-pariški slikar Vaske Matevski dobiti mogao nije. A bogme ga je i tekako zaslužio. Iza njega je već 35 hvarskih ljeta, pa nije čudno da su For i Dr. Vaske, kako mu je službeni nadimak, postali veliki prijatelji. Njegovo radno mjesto je hvarska Riva na kojoj u večernjim satima u nekoliko minuta malim škarama radi siluete, portrete modela.
Najdraža lokacija mu je restoran “Četiri palme”, najprisniji prijatelji barkarioli, a najveća ljubav upravo ovaj grad. Dr.Vaskea je metropola “otoka sunca” tolikom snagom okupirala da se kontinuirano u nju vraća 35 ljeta. Tu, uvijek na isto mjesto, nasmijan i pun novih priča iz Pariza i Montmartrea, na čijem trgu slika u ono preostalo vrijeme kada nije u Hvaru.
-Nema šanse da propustim Hvar, dolazim početkom lipnja, odlazim krajem rujna, a polovicom listopada se vraćam u Pariz. Kažu mi ljudi da sam postao maskota Rive. A šta da ti kažem, volim more, volim ovaj hvarski kamen, ove kuće, atmosferu, i ove prekrasne ljude. Puno sam putovao, ali bez Hvara i svega onoga što on sa sobom nosi, a posebice mojih prijatelja ne mogu. Tu sam ko doma – kaže Dr. Vaske. Njegove siluete portrete kao lijepu uspomenu s hvarskog putovanja kući su ponijeli brojni gosti.
No i domaći se mogu njima pohvaliti. Nema toga koga Dr.Vaske neće škaricama ovjekovječiti, darovati mu komadić svoga talenta. Radno vrijeme počinje mu sa zalaskom sunca, a preko dana se odmara, ćakula s prijateljima, odlazi do Paklenjaka s barkariolima, gleda, sluša, uživa u burnom ljetnom životu ovoga grada. U Hvaru puni i baterije za montmartreovska događanja. I tu su se dogodile promjene, kaže, tvrdeći kako se boemski duh u srcu pariškog umjetničkog života još uvijek može naći.
-Na Montmartreu je 450 umjetnika koji za rad na pjaci moraju imati koncesiju. Sakupili su se tu brojni profili, od siluetista, karikaturista, potretista, slikara raznih tehnika, ima i artista, pantomimičara, svirača, pjesnika, žonglera iz svih krajeva svijeta... Družimo se, odemo do kavana, ima tog duha, ima... - kaže Dr. Vaske koji intenzivno razmišlja o tome kako bi jednoga dana, s pariškom mirovinom, svoje gnijezdo savio baš u Hvaru. Među svojima, u kraju od kojeg se odvojiti ne može.