Na samom rubu Zadarske županije, skriven u sjeni stoljetnih borova, leži ljetnikovac čija povijest odjekuje spletkama, ambicijama i osvetom. Sagrađeno po naredbi turskog admirala Jusufa Maškovića, ali nikada završeno od strane svog vlasnika, zdanje svjedoči o neostvarenim snovima i političkim intrigama na osmanskom dvoru. Iz daljine, ovaj ljetnikovac djeluje nestvarno mirno, a zapravo krije priču o moći, krađi i tragičnom kraju čovjeka koji je imao život vrijedan filmskog platna...
Dobro došli u Heritage Hotel Maškovića han, mjesto gdje se isprepliću povijest i moderna arhitektura. Ovaj hotel uspješno spaja restauriranu baštinu s elegantnim dizajnom, stvarajući prostor u kojem gosti mogu uživati u autentičnom iskustvu. U četrnaest soba i dva apartmanima, wellnessu i restoranu Maškovića hana, još uvijek se može osjetiti duh prošlih vremena. S jedne strane svaka prostorija priča priču o bogatoj prošlosti ovog kraja, a s druge pruža luksuz današnjice.
Staro i novo
Možda je i to jedan od razloga zbog kojeg brojni gosti dolaze u Vranu, mjesto nedaleko od Pakoštana, poznato po najvećem prirodnom jezeru u Hrvatskoj.
Zahvaljujući velikom angažmanu, entuzijazmu i znanju zadarske konzervatorice Anastazije Magaš, han je obnovljen uz pomoć sredstava iz EU fondova prema izvornoj Maškovićevoj ideji, a krajem srpnja 2017. otvoren je kao jedinstveni baštinski hotel.
Mjesto je to umirujuće ljepote i bogate prošlosti. Kad kroz visoku drvenu kapiju uđete u prostor omeđen debelim zidovima od bijelog vapnenca, u tu oazu smiraja, zelenih travnjaka i dubokih sjena, osjećate kao da ste ušli u vremenski labirint nečije privatnosti.
Nedavno je ovaj hotel s četiri zvjezdice uvršten u prestižnu knjigu "Stay overnight" autora Christiana van Uffelena, koja istražuje najbolja arhitektonska rješenja u transformaciji napuštenih objekata u vrhunska ugostiteljska odredišta.
Riječ je o projektima koji na inovativan način spajaju staro i novo, a Maškovića han jedini je na taj način prepoznati objekt iz Hrvatske, koji se našao u elitnom društvu međunarodnih arhitektonskih dostignuća. To ne čudi direktora hotela, Marka Meštrova, inače po struci arheologa i povjesničara, koji je od prvog dana obnove ovog jedinstvenog zdanja bio na terenu.
Srpanjska rupa
Ako itko zna baš sve o Maškovića hanu kao i o njegovom prvom vlasniku, to je on. Otkriva kako je sezona 2024. bila odlična, premda u srpnju nije tako izgledalo
– Taj sedmi mjesec je, kao valjda i drugdje u Hrvatskoj, malo podbacio, ali možemo reći da smo zato u listopadu sve nadoknadili. Čak je i početak studenog dosta dobar – istaknuo je Meštrov.
Struktura gostiju iz godine u godinu se mijenja, no podaci iz 2023. pokazuju kako su baš domaći gosti ostvarili najviše noćenja. Potom slijede turisti iz Njemačke, Belgije, Francuske i Italije.
– U odnosu na 2022., lani smo imali 15 posto više noćenja. Ova je godina po rezultatima gotovo jednaka prethodnoj – pojašnjava naš sugovornik, dodajući kako je ukupni kapacitet hotela trideset i četvero ljudi.
Unutar samog hana nalazi se restoran uređen u orijentalnom stilu, s jedinstvenom ponudom jela koja kombinira različite kuhinje.
– Mislim da smo odabrali najbolja jela našeg podneblja, s "dozom istoka". Za osmišljavanje jelovnika zadužen je Tom Gretić, renomirani kuhar koji je savršeno uklopio lokalne namirnice s istočnjačkim začinima i tehnikama pripreme – otkriva Meštrov, dodajući kako je restoran otvoren cijele godine i dostupan svima. Cilj im je pružiti gostima jedinstveno gastronomsko iskustvo, stvarajući sklad između poznatih okusa i nečeg posve novog.
U sezoni zapošljavaju do osamnaest ljudi, a zimi ta brojka padne na petnaest. Riječ je gotovo isključivo o lokalnim ljudima.
– Cijela kuhinja, sobarice, djevojke na recepciji, glavni konobar... Svi su s područja Pakoštana, a samo su dva konobara iz Sjeverne Makedonije – govori Meštrov.
On je, osim što je nedavno preuzeo direktorsko mjesto nakon odlaska bivšeg direktora Hrvoja Anića, ujedno i ravnatelj Javne ustanove u kulturi "Agencija Han-Vrana" koja upravlja muzejom koji se također nalazi unutar objekta.
– To je zapravo interpretacijski centar u pomorstvu i ribarstvu u sklopu kojeg posjetitelji mogu vidjeti arheološke ostatke s raznih lokaliteta na području Vrane i općine Pakoštan – ističe Meštrov, te dodaje kako je baš ovo područje iznimno bogato brojnim nalazima jer je ovdje bio svojevrsni multikulturni melting pot, zbog izraženih vjerskih podjela, kompleksne tradicije i dugogodišnjih ratova.
Jusufove slabosti
– Jusuf Mašković, znan i kao Silahdar Jusuf Paša, rođen je kao kršćanin Josip Mašković ili Maškov u Vrani oko 1604., gradiću pod osmanskom upravom na mletačko-osmanskoj granici. Maškovićev otac bio je sluga Halil Bega, a Josip je bio timar bega Ibrahima Bećiragića u Nadinu. Služeći Bećiragićima naučio je turski jezik i pismo, a zahvaljujući svojoj bistrini, pratio je gospodara na put do Carigrada. Tamo je upoznao vratara Porte te je odlučio stupiti u osmansku službu. Prvo je bio drvosječa u saraju, a zatim pomoćnik vrtlara pa vrtlar. Tadašnji sultan Murat IV., koji je ubio sve moguće druge nasljednike, poštedio je jedino brata Ibrahima kojeg je zatočio u dvorištu palače. Kako je Mašković u dvorištu radio kao vrtlar, između njega i zatočenog velikodostojnika razvilo se prijateljstvo. Navodno mu je Jusuf pomagao donoseći mu hranu i vodu i tjerajući mu dosadu pričom i pjesmom. Kad je 1640. godine umro Murat, njegov brat Ibrahim, poznat pod nadimkom Ibrahim Ludi, postao je sultan. Kako bi se odužio prijatelju, Maškovića je postavio za silihtar pašu, odnosno dvorskog oružara. Stekavši povjerenje sultana, Jusuf je stupio u pomorsku službu i brzo napredovao. Uslijed zadobivene moći i bogatstva, počeo je gradnju velikog hana u svojoj rodnoj Vrani. Godine 1644. imenovan je za kapudan pašu, admirala osmanske flote. U Kandijskom ratu (1645. – 1669.) mletačku flotu je prisilio na predaju, a nakon povratka u Carigrad 1645. oženio je Fatmu Sultan, kćer sultana Ibrahima I. koja je tada imala samo tri godine. Unatoč vojnim uspjesima i utjecaju, a zbog klevete i dvorskih spletki velikoga vezira Mehmeda, izgubio je povjerenje sultana Ibrahima koji ga je dao pogubiti 21. siječnja 1646. godine. Ipak, postoje i neke druge teorije – upozorava nas Meštrov te nastavlja: "Po jednoj se Ibrahim naljutio na Jusufa jer nije uspio osvojiti sve gradove na Kreti, odnosno nije mu donio dovoljno opljačkanog blaga, pa ga je ubio. Kad je vidio što je napravio, plakao je nad njegovim mrtvim tijelom moleći za oprost. Tada su stali i radovi na izgradnji hana. Po drugoj teoriji, zavidne vojskovođe prijavili su Jusufa sultanu jer je bio milosrdan prema zarobljenim kršćanima (kaurima) na Kreti. Pustio ih je na slobodu, a Ibrahimu su to prikazali kao veliku Jusufovu slabost. Treća teorija govori da je sultan shvatio da ga Jusuf potkrada, odnosno da iz carske riznice uzima novac za gradnju hana u zavičaju. Kako je Jusuf ipak bio naše gore list, meni se ta varijanta nekako čini najvjerojatnija – nasmijao nas je na kraju Marko Meštrov.
