Baština je ključna riječ kojom se danas rukovode turistički radnici. I u Lici su prepoznali da se upravo u očuvanju tradicionalnih vrijednosti i onoga što su preci namjerili potomcima, krije ključ uspjeha u ovoj značajnoj gospodarskoj grani.
Zato smo odlučili ispričati priču o Lici i Gorskom kotaru, o kontinentalnom turizmu koji je sušta suprotnost prenapučenoj obali, partijanerima, visokim cijenama, gužvama, kriki i skriki. Uz sve to, od nemilosrdnih se vrućina ne da živjeti: danju šetati, odmarati, noću spavati. Zato smo se zaželjeli hedonizma: dobre spize po još uvijek pristupačnim cijenama, autohtone ponude po starim recepturama i priča iz davnina.
Liku su prije nas domaćih otkrili brojni stranci, i puno prije nas počeli uživati u njenim ljepotama, tradiciji, kulturi, pa i pronašli motiv za zasnivanje novog doma. Zato kad Ličanima kažete da je zbog turizma koji buja na obali malo po malo otkriven i njihov kraj, odmah vas prekinu. I odlučno ustvrde: ne, i ne, naš su kraj prvo otkrili Nijemci, Austrijanci, sjevernjaci, sami su stigli u Liku i Gorski kotar i shvatili kako je tu raj na zemlji. Nedugo potom su ih odlučili slijediti i mali hotelijeri, koji su najviše na Plitvicama i oko njih, gradili i grade svoju poslovnu priču. I dobro im ide. Svaka im je sezona sve bolja jer se oslanjanju na ono što Lika i Gorski kotar zaista jesu, a ne prodaju copypaste priče iz “Mc Donald’s svijeta”.
Vrela i pećine
– Brojni su stranci u toj našoj Lici pokupovali pusta zemljišta sa starim kućama, tu se naselili i postali naši. I lijepo je da se baš zbog njih život vraća, i još bolje što sve više pristižu i domaći. Bježe od gužvi i sparina s obale, ovdje pronalaze mir – vele nam naši sugovornici iz Like.
Zašto je Lika hit? Zbog Plitvičkih jezera, šuma, planina, parka prirode Velebit, spomenika prirode, Vrela Gacke, Vrela Une, Cerovačkih špilja i brojnih drugih pećina. Možemo ih do sutra nabrajati. Tu su i Petrićeva pećina, Gacko polje, Rokina jama iz koje, neki bi rekli, stiže tutanj podzemnog svijeta. Bajke i priče žive u Lici u narodnim predajama, pa se i taj tutanj doživljava kao mitska glazba. Kad kažete baština, u Lici i Gorskom kotaru nisu to artefakti čiju je vrijednost prepoznao UNESCO; već nerijetko priče i legende, jer kad upitate znanstvenike kako to da pod zemljom netko i nešto svira, oni će vam objasniti da šumskim orkestrom dirigira tok bučne podzemne rijeke.
U turizmu je važna tradicija. Ne možete u istu ravan staviti Hvar i Vis, jer Hvar gradi turističku priču više od 160 godina. A, kako tu stoji Lika prema jednoj Istri i Kvarneru, Dalmaciji?
– Odlično! Znate li da su Plitvička jezera razvijala turizam u vrijeme kad su to radili i u jednoj Opatiji? I da su ovdje dolazili poglavari s bečkog dvora kako bi se odmarali u zeleno-plavom biseru prirode. Davno se u Lici otvorio prvi hotel, mnogi to ne znaju – kaže nam turistička vodička, pa razbija predrasude o tome da u Lici tek danas razvijaju turizam i da su svi koji ga se dohvate na tom polju pioniri. Upravo suprotno, hrvatski turizam je radi Plitvičkih jezera krenuo s Likom, ali se kasnije puno jače razvijao na obali i otocima.
Baština Like? Što bi se o njoj moglo reći? Puno. Toliko je prirodnih bisera poput, recimo, malog Sinca i jednog od izvora rijeke Gacke, Majerova vrila... Plavo malo oko je jezerski otvor iz kojeg na površinu s dubine od sto metara izvire jedna od najljepših hrvatskih rijeka. Toliko je čista da je možete piti s izvora. Ako dođete u Liku, a ne posjetite izvore Gacke, to vam je isto kao da u Rimu niste vidjeli papu, jer kontakt s netaknutom prirodom ono je što najviše oduševljava goste i zbog čega se Lici stalno vraćaju.
Ličke coklje
Na spomenutim lokalitetima cijena metra četvornog, ako se uopće i nađe u prodaji, skače u nebo. A ako imate sreću postati vlasnik djelića ove prirodne ljepote, u susjedstvu ćete moći dotaknuti najiskonskije od ličke povijesti satkane od mlinica što ih pogoni Gacka – od daleke prošlosti do današnjih dana.
– To je prava Lika; stare mlinice kojih je nekada u pogonu bilo više od pedeset, pa drveni mostići preko rijeka i tradicija mlinarskog posla koji se prenosio s generacije na generaciju. Stare ličke obitelji ispričat će vam priču o baštini svoga kraja koja je i danas živa, koja svjedoči o povijesnom kontinuitetu. Zato u Lici morate obavezno probati ličku pastrvu, uzeti pravo domaće brašno i uživati u krajoliku koje mi Ličani čuvamo kao oko u glavi – vele mi domaćini.
Što iz Like ponijeti za uspomenu? Za suvenir? Definitivno nešto vezano uz tradicijski obrt obrade vune. Nekada davno od nje su Ličani radili svoje odjevne predmete, a danas se kao suvenir nalazi u ličkim cokljama i nakurnjacima koji su kao originalan proizvod dospjeli u sve kutke svijeta. Može li nešto proći bez ličke kape? Ne, ona je još jedan važan simbol baštine ovoga kraja.
– Nekada se kroz Liku samo brzinski prolazilo na putu prema kontinentu ili Dalmaciji. Uvijek sam razmišljao kako to nije dobro, maštajući da bi i ovaj naš kraj trebao postati turistička destinacija. Trebao; jer mi jednostavno imamo što ponuditi, posebice u gastronomskom smislu. Imamo domaći krumpir, kalju, janjetinu, kiseli kupus, gulaš od buše, skutu, sir škripavac, domaće povrće, poznatu ličku šljivu. Možda se neki domaći ljudi i srame te naše hrane, možda računaju kako je bila i ostala sirotinjska, ali to vam je prava, autohtona Lika. I zbog takve naše hrane danas se silazi s autoceste – veli Marko Sokolić, vlasnik gospićkog restorana “Maki”.
Marko je i autor neslužbenog, pučkog slogana “Dobrodošli u Liku”, definitivno boljeg od onog “Dobro prošli kroz Liku”, sintagme za život kakav se nekada bilježio u ovom kraju. A u Liku se danas dolazi i zbog odličnog šopinga: kupuje se sve, od poznatog ličkog krumpira, mesa buše, jaja, meda, povrća, šljiva, marmelada, štrudela... Stiže se s praznim, a kući vraća s punim gepecima.
Goransko bilje
Domaći su nam najbolji turistički vodiči. Uputili su nas na još nekoliko lokacija koje vrijedi pogledati. Između ostalog u Smiljan, Memorijalni park Nikole Tesle, pa dolje do mora u pravcu Karlobaga i Senja. Onda opet natrag do pećinskog parka “Grabovača” i obilaska Samograda, njegove najveće špilje. Ponudit će vam putem i domaći kruh, kuhane žgance na mlijeku i maslu, basu, krumpirove pole, grah i kupus, ličku janjetinu, štrudel od borovnica i za kraj domaću šljivovicu. I kada sve to i prođete, shvatit ćete da od Like još pola kušali i vidjeli niste. Ali i to nije loše, ostat će nešto i za drugi put.
A kad smo već tu, nije zgoreg osjetiti sve čari šumskog bogatstva susjednog Gorskog kotara. Za njega se može reći da je drugačiji od svega ostalog. Tu se i za ljetnih noći morate pokrivati dekicom, dok se na obali udaljenoj tek nekih pola sata vožnje i noću kuhaju pod visokim temperaturama.
Što u Gorskom kotaru pogledati? Evo vam prijedloga: samo u krugu od dvadesetak minuta vožnje od Delnica kao polazišta, nalazi se Kanjon Kamačnik s 3,5-kilometarskom šetnicom oko koje se pruža savršena priroda, šume, tratine, rijeka s brzacima, mostićima, a na kraju i s predivnim izvorom. U blizini se nalaze Vražji prolaz i Zeleni vir, Špilja Vrelo, NP Risnjak, Lokvarsko jezero, jezero Bajer, Lepenica...
U Gorskom kotari pogledajte i Dolinu leptira, park-šumu Golubinjak... Prođite kroz guste goranske šume, okupajte se na kupalištu rijeke Kupe, pokušajte rukama obuhvatiti Kraljicu šume, jele stare 226 godina, visine od 42 metra i opsega 4,43 metra.
Ujesen preko Hrvatskih šuma krenite na čeke kako bi u ranim jutarnjim satima ili u sumrak vidjeli jelene. Sredinom rujna počinje njihova rika, to je atrakcija koju organizirano uz pratnju vodiča nude u NP Risnjak.
– Gorski kotar je dom triju velikih zvijeri: vuka, risa i medvjeda. Tu su i jeleni koji rikom prijete borbenoj konkurenciji, označavaju teritorij, ali i pokazuju vodstvo svojim košutama. Rika je pokazatelj njihove snage i moći. Upravo je ona i potakla organiziranje natjecanja u rikanju, već tradicionalne manifestacije goranskog kraja – pričaju nam u Delnicama.
Gastronomsku baštinu ovog kraja čine guste juhe, divljač, domaće knedle, polpete od goranskog bilja, kobasice i pršut od medvjeda, vepra, aromatični likeri, marmelade... Preporučujemo posjet Staroj Sušici i građevini koju od milja nazivaju dvorac Harryja Pottera. Odmah preko puta nalazi se i Muzej velikih zvijeri, jedan od hitova Gorskog kotara.
– Kada ste već u Delnicama ne propustite lokalni sajam s puno domaćih proizvoda, planirajte novogodišnji podnevni doček u Fužinama. Popnite se na Petehovac, delničko skijalište, obiđite Risnjak, pogledajte Bijele i Samarske stijene, slikajte se na brani Lokvarskog jezera i uživajte u našem goranskom kraju, našem blagu – poručuju domaćini. Vrijedi ih poslušati.
