stdClass Object
(
[id] => 1202045
[title] => Svemirska utrka se zahuktava: SAD gore šalje ‘miroljubivu‘ vojsku, Kinezi i Rusi grade bazu na Mjesecu, a milijarderi sline na profit od vanzemaljskih resursa
[alias] => svemirska-utrka-se-zahuktava-sad-gore-salje-miroljubivu-vojsku-kinezi-i-rusi-grade-bazu-na-mjesecu-a-milijarderi-sline-na-profit-od-vanzemaljskih-resursa
[catid] => 241
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Kina je prije nekoliko dana lansirala raketu s troje astronauta na šestomjesečnu misiju kako bi nadgledali ključno razdoblje izgradnje njezine svemirske stanice, čiji bi konačni moduli trebali biti lansirani u idućim mjesecima. Svemirska postaja, kada bude dovršena krajem godine, predstavljat će značajnu prekretnicu u kineskom svemirskom programu starom svega tri desetljeća, ali i označiti početak stalnog boravka Kineza u svemiru. Kina, naime, ima za cilj postati najveća svjetska svemirska sila do 2045., neposredno prije 100. godišnjice Narodne Republike.
To se sigurno neće svidjeti njezinu samoprozvanom takmacu SAD-u, čija je Obrambena obavještajna agencija u svom travanjskom izvješću “Izazovi sigurnosti u svemiru” objavila: “Kao i na Zemlji, Kina i Rusija predstavljaju najveću prijetnju interesima američke nacionalne sigurnosti u svemiru.” Kako se to točno prijeti sigurnosti državi odmičući se milijunima kilometara daleko od planeta na kojem ona postoji, vjerojatno mogu objasniti samo genijalci iz američkih vojnih krugova, ali ono što je sigurno jest da Kina, kako na nebu, tako i na Zemlji, ozbiljno prijeti okončanju ere SAD-a kao globalnog hegemona. Stoga je sasvim opravdano da američka administracija, nakon šezdesetak godina, ponovno upada u paranoju zbog mogućnosti gubljenja svemirske utrke.
Najekskluzivnija etapa ovog internacionalnog maratona jest ona za uspostavu trajne prisutnosti ljudske posade u orbiti, prvenstveno na Mjesecu. Za ovaj pothvat rusko-kinesko partnerstvo već ima i konkretne planove: na Zemljinu satelitu do 2036. napraviti istraživačku bazu koja bi mogla podržati ljudske posjete. Osim toga, Rusi već godinama bruje o napuštanju međunarodnoga svemirskog projekta ISS, potaknuti zapadnim kritikama Putinove politike prema Ukrajini. U trenutačnoj situaciji, u kojoj zapadne vlade raskidaju sve odnose s Rusijom, prebacivanje svojih snaga na kinesku svemirsku postaju ruskim znanstvenicima izgleda privlačnije nego ikad. Te dvije sile kroz takvu suradnju prepoznaju da svemir nije samo posljednja granica, već i geopolitičko završno bojište.
---
Cai Yang/Xinhua Via Afp
---
Ovakav scenarij izazvao je zabrinutost u Sjedinjenim Državama, s obzirom na to da Kina i Rusija nisu potpisale NASA-in sporazum o Artemisu iz 2020. godine, kojim se osam nacija obvezalo na mirno istraživanje Sunčeva sustava, uključujući Mars, Mjesec i pojas asteroida. Dmitrij Rogozin, direktor Roskosmosa, ruske svemirske agencije, kritizirao je ovaj sporazum. “Oni ne vide svoj program kao međunarodni, već sličan NATO-u. Amerika je glavna, a svi ostali moraju pomoći i platiti. Iskreno govoreći, nismo zainteresirani za sudjelovanje u takvom projektu”, poručio je Rogozin. Kina je, pak, sporazum opisala kao “okupatorski pokret” čija je namjera “kolonizacija i polaganje prava na suverenitet nad Mjesecom”.
"Isplativost" Mjeseca
Mjesec, koji se više ne doživljava kao gola stijena, lagano se pretvara u neprocjenjivu postaju koja nudi vodeni led, solarnu energiju i rijetke elemente kao što su platina, titan, skandij i itrij. Kineska svemirska uprava je to primijetila te u izvješću opisala povrat od 10 bilijuna dolara na ulaganja u ekonomsku zonu Zemlja-Mjesec planiranu za 2050. godinu. Osim prirodnih bogatstava, Mjesec je zamišljen i kao stanica za punjenje goriva. Tko god može izgraditi prvo postrojenje za rafiniranje goriva na Mjesecu, moći će puniti gorivo ili čak graditi rakete u svemiru, imajući neometan pristup ostatku Sunčeva sustava. Kineski znanstvenici već planiraju korištenje lunarne vode i leda za stvaranje goriva, jer se voda može podijeliti na vodik i kisik i koristiti za proizvodnju raketnog pogona. Također, lakoća lansiranja letjelica s Mjeseca, zbog 22 puta manje gravitacije, ovo tijelo čini idealnom odskočnom daskom za daljnje svemirsko širenje.
---
Tayfun Coskun/Anadolu Agency Via Afp
---
Američka svemirska agencija se, za razliku od Kine koja istraživanje i razvoj svemira vidi kao obvezu vlade, okreće privatnim poduzećima za izgradnju, postavljanje, ali i upravljanje ovim novim svemirskim postajama koje zadovoljavaju potrebe kupaca, uključujući NASA-u. Takve projekte podupiru banke koje podržavaju establišment, poput Goldman Sachsa, jedne od nekolicine banaka koje mogu financirati projekte ovog razmjera. Njihovo izvješće vjeruje u obećanja unosnog profita od rudarenja asteroida. Pothvat, navodi se, ima visoku “psihološku barijeru”, ali nije težak u smislu “stvarnih financijskih i tehnoloških barijera”. Studija sveučilišta California Technology navodi da bi rudarenje asteroida koštalo otprilike 2,6 milijardi dolara, što nije puno više od većine NASA-inih misija. Čak i rijetki rudnik minerala na Zemlji treba oko milijardu dolara troškova postavljanja. Ali jedan asteroid veličine nogometnog igrališta u svemiru mogao bi sadržavati čak 50 milijardi dolara samo u mineralima rijetkih zemalja.
Kina i Rusija izrazile su protivljenje slobodnom pristupu privatnim interesima u svemiru, bojeći se komercijalizacije i uspona novih megakorporacija vrijednih bilijune dolara. Kako god, zemlje bez pristupa programima svemirskog rudarenja ostat će daleko iza zemalja i privatnih tvrtki koje su dosegnule multiplanetarni status, što obećava ekonomsku nadmoć nekolicini nacija nad ogromnom većinom Zemlje, donoseći gotovo neograničeno bogatstvo manjini, a s tim i koncentriranu moć na način na koji čovječanstvo nikada prije nije iskusilo.
Generacija privatnih kompanija za svemirske letove je neupitno značajno snizila troškove industrije uvođenjem višekratnih raketa, što je svejedno nevjerojatno unosno ulaganje za multimilijunaše. Space Shuttle američke vlade koštao je 60.000 dolara za odvođenje jednog kilograma u nisku orbitu Zemlje, dok je Muskov SpaceX svojom učinkovitom raketom Falcon 9 smanjio cijenu na 784 dolara po kilogramu, a konačni cilj mu je doći do 50 dolara po kilogramu. Osim toga, SpaceX ima oči uprte u kolonizaciju Marsa, najavljujući lunarnu bazu koja bi mogla poslužiti kao polazna točka za širenje čovječanstva po Sunčevu sustavu.
---
Patrick T. Fallon/Afp
---
Japanska tvrtka za istraživanje Mjeseca Ispace, koja ima za cilj rudarenje vode i “predvoditi ekonomiju temeljenu na svemiru”, također predviđa da će do 2040. “Mjesec podržavati stalnu populaciju od 1000 ljudi s 10.000 posjeta svake godine”. Nešto niže, drugi najbogatiji čovjek Jeff Bezos najavio je da nastavlja s projektom komercijalne svemirske stanice Orbital Reef, koja će se nalaziti u niskoj Zemljinoj orbiti. Namijenjena je da bude odredište za svemirski turizam, mjesto za znanstvena istraživanja i centar za razvoj “vanzemaljskih” poslova. Ona će navodno postati operativna do kraja ovog desetljeća, a u isto vrijeme će Bezosove svemirske stanice biti spremne za iskorištavanje lunarnih resursa kao što je helij-3. Ovaj izotop je iznimno rijedak na našem planetu, ali na Mjesecu mogu postojati naslage do 11 milijuna tona. Znanstvenici se nadaju da bi se mogao koristiti kao čist i vrlo učinkovit izvor energije, ne emitirajući ugljikov dioksid niti stvarajući radioaktivni otpad.
Muskov marsovski ustav
A propos Muskove fantazije o iskrcavanju ljudi na Mars do 2026. i uspostavljanju kolonije od milijun ljudi do 2050., kako Crveni planet njegovu radnu snagu ne bi dočekao nespremnu, SpaceX već radi nacrt marsovskog ustava. Na pitanje treba li privatna kompanija sastavljati takav dokument, Charles Cockell, profesor astrobiologije na Sveučilištu u Edinburghu i predsjedavajući Zaklade Zemlje i svemira, šokirano je izjavio: “Ne! Nitko ne bi trebao izraditi Ustav za narod koji još ne postoji u društvu koje još nije stvoreno. Ako je ideja da Britanija napiše Ustav SAD-a naišla na neodobravanje, onda bi ideja da ljudi na Zemlji sastave ustav za marsovsko društvo koje nije ni formirano trebala izazvati još veću nelagodu. Marsovci bi trebali pisati marsovske ustave.”
---
slobodna dalmacija
---
Časni Ugovor o svemiru (OST) iz 1967. (koji je trenutačno ratificiran potpisima 111 zemalja) utvrdio je svemir kao “provinciju cijelog čovječanstva” koja je “slobodna za istraživanje i korištenje” od strane svih država. Ugovor nije izravno obvezujući za pojedince, ali za one koji traže sigurnost u vezi s ambicijama privatnih aktera na udaljenim planetima, ugovor kaže da države “snose međunarodnu odgovornost za nacionalne aktivnosti u svemiru”, uključujući i one od strane “nevladinih subjekata”. Kako je istaknuo Frans von der Dunk, profesor svemirskog prava na Sveučilištu Nebraska-Lincoln, problem inicijativa poput Muskove jest “mora li država i hoće li licencirati SpaceX za sve što planiraju učiniti na Marsu” i tako možda “dopustiti Musku da ‘pobjegne’ jurisdikciji SAD-a i stvori novu ‘državu’”.
Imajući to na umu, nameću se teška pitanja: trebaju li društva na Zemlji zaustaviti pokušaje samouprave ranih kolonizatora udaljenih planeta? I, ako je tako, kako? Bi li uopće bilo moguće regulirati takva društva sa Zemlje? Cockell je optimističan: “Zemlja je (većim dijelom) dvodimenzionalna površina, ali svemir predstavlja uistinu golem 3D prostor. Može li se to nadzirati? Pretpostavljam da je odgovor zapravo potvrdan na mjestima koja su bitna (lokalizirane lunarne i marsovske postaje) jer će te ljudske zajednice biti jako lokalizirane i ograničene ekstremima pa će se moći nadzirati baš kao antarktička postaja.” Ali, možda bi to ovisilo o tome hoće li takve kolonije, kako budu rasle, prihvatiti da njima upravlja Zemlja i hoće li logistički ovisiti o njoj. Održavanje ljudskog života u svemiru zahtijeva stalne zalihe, a možda bi se te osnovne stvari jednog dana mogle pronaći ili proizvesti u svemiru? Neke se tvrtke zasigurno nadaju tome, a ako su u pravu, takvi resursi bi na kraju mogli završiti pod njihovom kontrolom.
Čak i ako se prevladaju znanstveni izazovi, OST specificira: “Svemirski prostor, uključujući Mjesec i druga nebeska tijela, ne podliježe nacionalnom prisvajanju temeljem zahtjeva za suverenitetom, korištenjem ili okupacijom ili na bilo koji drugi način.” Ova odredba, međutim, ne rješava problematično pitanje mogu li sami svemirski resursi ikada biti podložni prisvajanju i, zapravo, kako bi se samo “prisvajanje” trebalo definirati. Zaobilazeći OST, nekoliko država, uključujući Luksemburg i SAD, donijelo je zakone kojima namjeravaju pružiti vlastito tumačenje vlasničkih prava nad svemirskim resursima, s ciljem poticanja ulaganja. Ali drugi tvrde da ova akcija podriva načelo da prostor pripada čovječanstvu.
---
---
---
Politička korektnost u svemiru
Negdje u ovom desetljeću ljudi će vjerojatno stajati na Mjesecu prvi put od 1972. godine. Američki predsjednik Joe Biden prošle se godine obvezao na program Artemis, koji provode NASA, ESA i privatne svemirske tvrtke, a čiji cilj je, među ostalim, spustiti prvu ženu i prvu “obojenu” osobu na Mjesečevu površinu do 2024. godine.
---
Ne obazirući se previše na mišljenje međunarodne zajednice, 2015. godine američki Kongres i predsjednik Barack Obama donijeli su zakon koji je američkim tvrtkama jednostrano dao pravo posjedovanja i prodaje prirodnih resursa koje iskopaju iz nebeskih tijela, uključujući i Mjesec. Godine 2020. predsjednik Donald Trump izdao je izvršnu naredbu u kojoj se proglašava da bi “Amerikanci trebali imati pravo sudjelovati u komercijalnim istraživanjima, oporavku i korištenju resursa u svemiru... a Sjedinjene Države to ne vide kao globalno zajedničko dobro”. Rusija, kao i uvijek prateći SAD, isto oživljava svoj Mjesečev program, planirajući niz misija za bušenje površine Mjesečeva južnog pola i traženje vodenog leda, helija-3, ugljika, dušika i plemenitih metala.
Rat u svemiru
Scott Pace, profesor međunarodnih odnosa na Sveučilištu George Washington i direktor američkog Instituta za svemirsku politiku, rekao je da, pravno gledano, svemir nije globalno zajedničko dobro. “Samo zato što je područje izvan suvereniteta ne čini ga globalnim zajedničkim dobrom. Ono podrazumijeva zajedničko vlasništvo i zajedničku odgovornost, što znači da bi druge zemlje imale pravo glasa u onome što Sjedinjene Države rade u svemiru. Umjesto toga, službeni američki stav je da pravila o granicama i zajedničkim domenama donose oni koji se prvi pojave, a ne oni koji zakasne”, izjavio je Pace. Nešto drukčijeg mišljenja je Gbenga Oduntan, čitateljica međunarodnog trgovačkog prava na Sveučilištu Kent u UK-u, koja smatra da je poanta prepoznati da je sukob oko resursa neizbježan. “Komercijalizacija svemira u modusu Divljeg zapada brže će dovesti do sporova. Bit će ratova na terenu, a iskustvo nam pokazuje da nedostatak regulacije vodi do suza”, upozorila je.
---
---
U pokušaju da potakne što više ljudi na razmišljanje o etici iskorištavanja lunarnoga krajolika za profit, grupa uglavnom australskih akademika osmislila je nacrt Deklaracije o pravima Mjeseca. “Mi ljudi Zemlje”, počinje tekst i nastavlja se tvrdnjom da je Mjesec “suveren prirodni entitet sam po sebi i... posjeduje temeljna prava koja proizlaze iz njegova postojanja u svemiru”. Ta prava uključuju “pravo na postojanje, opstanak i nastavak svojih vitalnih ciklusa nepromijenjen, neozlijeđen i nezagađen od strane ljudskih bića; pravo na očuvanje ekološke cjelovitosti... i pravo da zauvijek ostane mirno nebesko biće, nenarušeno ljudskim sukobima ili ratovima”.
S obzirom na ubrzanje planiranih misija i stalnu pravnu nesigurnost oko toga što privatne tvrtke smiju raditi u svemiru, autori su rekli da je “pravodobno dovesti u pitanje instrumentalni pristup koji ovo drevno nebesko tijelo podređuje ljudskim interesima”. Sada je vrijeme, kažu, za jasniju globalnu raspravu o posljedicama ljudskih aktivnosti u krajoliku koji je uglavnom ostao nepromijenjen milijardama godina. Postojeći međunarodni sporazumi o svemiru bave se sigurnošću, smanjenjem sukoba, dijeljenjem znanja i pružanjem pomoći u hitnim slučajevima. Sve su to brige usmjerene na ljude, dok je cilj deklaracije dati Mjesecu vlastiti glas, kao nebeskom odvojenom od ljudskih percepcija. “Mjesec možda nema stanovnike ili biološke ekosustave – ili ih barem još nismo pronašli – ali to ne znači da je ‘mrtva stijena’. A kada nešto vidite kao mrtvo, to formira i načine na koji se odnosite prema tome”, rekao je Thomas Gooch, jedan od potpisnika.
"Miroljubivi" kozmički NATO
Što se tiče vojnih akcija u svemiru, odredbe OST-a su ograničene, onemogućujući samo postavljanje u svemir određenih vrsta oružja kao što je ono za masovno uništenje. OST svejedno dopušta raspoređivanje vojnog osoblja u svemiru u znanstvene ili “druge miroljubive svrhe”, što je već znalo dovesti do sporova, na primjer o tome što predstavljaju “miroljubive svrhe”. SAD tu odredbu tumači kao “neagresivno”, dok je ruski stav da je značenje “nevojno”. Države koje podržavaju prvotno tumačenje ističu pravo na samoobranu prema Povelji UN-a kako bi poduprle svoje stajalište. U tom duhu je NATO nedavno odredio svemir kao novu operativnu domenu, prešutno prihvaćajući namjeru SAD-a za ulaganje u sposobnosti svemirskog ratovanja (osobito uspostavu američkih svemirskih snaga kao svoje šeste grane vojne službe).
---
---
Sve veća militarizacija svemira, jasno, istodobno povećava rizik da bi razvoj mogao evoluirati u nemiroljubivo korištenje. Od 2008. Kina i Rusija promoviraju nacrt ugovora u UN-u kojim bi se zabranila upotreba svakog oružja u svemiru i korištenje sile protiv satelita, proces poznat kao sprječavanje utrke u naoružanju u svemiru. SAD i dalje u tome vidi podvale “crvene bojazni”, nazivajući to “diplomatskim trikom dviju nacija za stjecanje vojne prednosti”. Međutim, čini se da se većina nacija slaže oko potrebe za regulacijom, s pet rezolucija UN-a o sigurnosti svemira koje su usvojene 2020., od kojih je Amerika odbacila sve osim jedne.
Kako se tržišno natjecanje, a s njim i oružani sukobi, širi na kozmičke poljane, tako ga prati i tehnologija čiji je cilj učiniti ove avanture što profitabilnijima. Stoga će vlade, privatne tvrtke, istraživački centri i sveučilišta surađivati na inovativnim tehnologijama kao što su usjevi s ultraniskom potrošnjom vode, održiva energetska rješenja i zaštita od kozmičkog zračenja. Na Zemlji nam, srećom, ništa od ovoga ne treba. Ovdje nam je toliko dobro da se čak i milijarderi sele u svemir.
---
Svemirske firme
”NewSpace” je izraz koji se koristi za rastuću aktivnost privatnih aktera u svemiru. Opseg te aktivnosti otkriven je u izvješću koje je prošle godine izdala SpaceTech Analytics, agencija specijalizirana za istraživanje i analizu tržišta u svemirskom sektoru. Prema izvješću, globalno posluje više od 10.000 tvrtki usmjerenih na svemir, od kojih je više od 5000 u SAD-u. SAD ima gotovo deset puta veći broj ovakvih tvrtki od sljedeće zemlje, Velike Britanije, koja ima oko njih 600 koje posluju na tom području.
Kombinirana vrijednost privatne svemirske industrije trenutačno se procjenjuje na oko četiri milijarde dolara i mogla bi dosegnuti 10 bilijuna već 2030. Tri područja aktivnosti koja bi trebala biti među najprofitabilnijim su lansirna vozila za višekratnu upotrebu, mali sateliti i promatranje Zemlje.
Kina je prije nekoliko dana lansirala raketu s troje astronauta na šestomjesečnu misiju kako bi nadgledali ključno razdoblje izgradnje njezine svemirske stanice, čiji bi konačni moduli trebali biti lansirani u idućim mjesecima. Svemirska postaja, kada bude dovršena krajem godine, predstavljat će značajnu prekretnicu u kineskom svemirskom programu starom svega tri desetljeća, ali i označiti početak stalnog boravka Kineza u svemiru. Kina, naime, ima za cilj postati najveća svjetska svemirska sila do 2045., neposredno prije 100. godišnjice Narodne Republike.
To se sigurno neće svidjeti njezinu samoprozvanom takmacu SAD-u, čija je Obrambena obavještajna agencija u svom travanjskom izvješću “Izazovi sigurnosti u svemiru” objavila: “Kao i na Zemlji, Kina i Rusija predstavljaju najveću prijetnju interesima američke nacionalne sigurnosti u svemiru.” Kako se to točno prijeti sigurnosti državi odmičući se milijunima kilometara daleko od planeta na kojem ona postoji, vjerojatno mogu objasniti samo genijalci iz američkih vojnih krugova, ali ono što je sigurno jest da Kina, kako na nebu, tako i na Zemlji, ozbiljno prijeti okončanju ere SAD-a kao globalnog hegemona. Stoga je sasvim opravdano da američka administracija, nakon šezdesetak godina, ponovno upada u paranoju zbog mogućnosti gubljenja svemirske utrke.
Najekskluzivnija etapa ovog internacionalnog maratona jest ona za uspostavu trajne prisutnosti ljudske posade u orbiti, prvenstveno na Mjesecu. Za ovaj pothvat rusko-kinesko partnerstvo već ima i konkretne planove: na Zemljinu satelitu do 2036. napraviti istraživačku bazu koja bi mogla podržati ljudske posjete. Osim toga, Rusi već godinama bruje o napuštanju međunarodnoga svemirskog projekta ISS, potaknuti zapadnim kritikama Putinove politike prema Ukrajini. U trenutačnoj situaciji, u kojoj zapadne vlade raskidaju sve odnose s Rusijom, prebacivanje svojih snaga na kinesku svemirsku postaju ruskim znanstvenicima izgleda privlačnije nego ikad. Te dvije sile kroz takvu suradnju prepoznaju da svemir nije samo posljednja granica, već i geopolitičko završno bojište.
---
Cai Yang/Xinhua Via Afp
---
Ovakav scenarij izazvao je zabrinutost u Sjedinjenim Državama, s obzirom na to da Kina i Rusija nisu potpisale NASA-in sporazum o Artemisu iz 2020. godine, kojim se osam nacija obvezalo na mirno istraživanje Sunčeva sustava, uključujući Mars, Mjesec i pojas asteroida. Dmitrij Rogozin, direktor Roskosmosa, ruske svemirske agencije, kritizirao je ovaj sporazum. “Oni ne vide svoj program kao međunarodni, već sličan NATO-u. Amerika je glavna, a svi ostali moraju pomoći i platiti. Iskreno govoreći, nismo zainteresirani za sudjelovanje u takvom projektu”, poručio je Rogozin. Kina je, pak, sporazum opisala kao “okupatorski pokret” čija je namjera “kolonizacija i polaganje prava na suverenitet nad Mjesecom”.
"Isplativost" Mjeseca
Mjesec, koji se više ne doživljava kao gola stijena, lagano se pretvara u neprocjenjivu postaju koja nudi vodeni led, solarnu energiju i rijetke elemente kao što su platina, titan, skandij i itrij. Kineska svemirska uprava je to primijetila te u izvješću opisala povrat od 10 bilijuna dolara na ulaganja u ekonomsku zonu Zemlja-Mjesec planiranu za 2050. godinu. Osim prirodnih bogatstava, Mjesec je zamišljen i kao stanica za punjenje goriva. Tko god može izgraditi prvo postrojenje za rafiniranje goriva na Mjesecu, moći će puniti gorivo ili čak graditi rakete u svemiru, imajući neometan pristup ostatku Sunčeva sustava. Kineski znanstvenici već planiraju korištenje lunarne vode i leda za stvaranje goriva, jer se voda može podijeliti na vodik i kisik i koristiti za proizvodnju raketnog pogona. Također, lakoća lansiranja letjelica s Mjeseca, zbog 22 puta manje gravitacije, ovo tijelo čini idealnom odskočnom daskom za daljnje svemirsko širenje.
---
Tayfun Coskun/Anadolu Agency Via Afp
---
Američka svemirska agencija se, za razliku od Kine koja istraživanje i razvoj svemira vidi kao obvezu vlade, okreće privatnim poduzećima za izgradnju, postavljanje, ali i upravljanje ovim novim svemirskim postajama koje zadovoljavaju potrebe kupaca, uključujući NASA-u. Takve projekte podupiru banke koje podržavaju establišment, poput Goldman Sachsa, jedne od nekolicine banaka koje mogu financirati projekte ovog razmjera. Njihovo izvješće vjeruje u obećanja unosnog profita od rudarenja asteroida. Pothvat, navodi se, ima visoku “psihološku barijeru”, ali nije težak u smislu “stvarnih financijskih i tehnoloških barijera”. Studija sveučilišta California Technology navodi da bi rudarenje asteroida koštalo otprilike 2,6 milijardi dolara, što nije puno više od većine NASA-inih misija. Čak i rijetki rudnik minerala na Zemlji treba oko milijardu dolara troškova postavljanja. Ali jedan asteroid veličine nogometnog igrališta u svemiru mogao bi sadržavati čak 50 milijardi dolara samo u mineralima rijetkih zemalja.
Kina i Rusija izrazile su protivljenje slobodnom pristupu privatnim interesima u svemiru, bojeći se komercijalizacije i uspona novih megakorporacija vrijednih bilijune dolara. Kako god, zemlje bez pristupa programima svemirskog rudarenja ostat će daleko iza zemalja i privatnih tvrtki koje su dosegnule multiplanetarni status, što obećava ekonomsku nadmoć nekolicini nacija nad ogromnom većinom Zemlje, donoseći gotovo neograničeno bogatstvo manjini, a s tim i koncentriranu moć na način na koji čovječanstvo nikada prije nije iskusilo.
Generacija privatnih kompanija za svemirske letove je neupitno značajno snizila troškove industrije uvođenjem višekratnih raketa, što je svejedno nevjerojatno unosno ulaganje za multimilijunaše. Space Shuttle američke vlade koštao je 60.000 dolara za odvođenje jednog kilograma u nisku orbitu Zemlje, dok je Muskov SpaceX svojom učinkovitom raketom Falcon 9 smanjio cijenu na 784 dolara po kilogramu, a konačni cilj mu je doći do 50 dolara po kilogramu. Osim toga, SpaceX ima oči uprte u kolonizaciju Marsa, najavljujući lunarnu bazu koja bi mogla poslužiti kao polazna točka za širenje čovječanstva po Sunčevu sustavu.
---
Patrick T. Fallon/Afp
---
Japanska tvrtka za istraživanje Mjeseca Ispace, koja ima za cilj rudarenje vode i “predvoditi ekonomiju temeljenu na svemiru”, također predviđa da će do 2040. “Mjesec podržavati stalnu populaciju od 1000 ljudi s 10.000 posjeta svake godine”. Nešto niže, drugi najbogatiji čovjek Jeff Bezos najavio je da nastavlja s projektom komercijalne svemirske stanice Orbital Reef, koja će se nalaziti u niskoj Zemljinoj orbiti. Namijenjena je da bude odredište za svemirski turizam, mjesto za znanstvena istraživanja i centar za razvoj “vanzemaljskih” poslova. Ona će navodno postati operativna do kraja ovog desetljeća, a u isto vrijeme će Bezosove svemirske stanice biti spremne za iskorištavanje lunarnih resursa kao što je helij-3. Ovaj izotop je iznimno rijedak na našem planetu, ali na Mjesecu mogu postojati naslage do 11 milijuna tona. Znanstvenici se nadaju da bi se mogao koristiti kao čist i vrlo učinkovit izvor energije, ne emitirajući ugljikov dioksid niti stvarajući radioaktivni otpad.
Muskov marsovski ustav
A propos Muskove fantazije o iskrcavanju ljudi na Mars do 2026. i uspostavljanju kolonije od milijun ljudi do 2050., kako Crveni planet njegovu radnu snagu ne bi dočekao nespremnu, SpaceX već radi nacrt marsovskog ustava. Na pitanje treba li privatna kompanija sastavljati takav dokument, Charles Cockell, profesor astrobiologije na Sveučilištu u Edinburghu i predsjedavajući Zaklade Zemlje i svemira, šokirano je izjavio: “Ne! Nitko ne bi trebao izraditi Ustav za narod koji još ne postoji u društvu koje još nije stvoreno. Ako je ideja da Britanija napiše Ustav SAD-a naišla na neodobravanje, onda bi ideja da ljudi na Zemlji sastave ustav za marsovsko društvo koje nije ni formirano trebala izazvati još veću nelagodu. Marsovci bi trebali pisati marsovske ustave.”
---
slobodna dalmacija
---
Časni Ugovor o svemiru (OST) iz 1967. (koji je trenutačno ratificiran potpisima 111 zemalja) utvrdio je svemir kao “provinciju cijelog čovječanstva” koja je “slobodna za istraživanje i korištenje” od strane svih država. Ugovor nije izravno obvezujući za pojedince, ali za one koji traže sigurnost u vezi s ambicijama privatnih aktera na udaljenim planetima, ugovor kaže da države “snose međunarodnu odgovornost za nacionalne aktivnosti u svemiru”, uključujući i one od strane “nevladinih subjekata”. Kako je istaknuo Frans von der Dunk, profesor svemirskog prava na Sveučilištu Nebraska-Lincoln, problem inicijativa poput Muskove jest “mora li država i hoće li licencirati SpaceX za sve što planiraju učiniti na Marsu” i tako možda “dopustiti Musku da ‘pobjegne’ jurisdikciji SAD-a i stvori novu ‘državu’”.
Imajući to na umu, nameću se teška pitanja: trebaju li društva na Zemlji zaustaviti pokušaje samouprave ranih kolonizatora udaljenih planeta? I, ako je tako, kako? Bi li uopće bilo moguće regulirati takva društva sa Zemlje? Cockell je optimističan: “Zemlja je (većim dijelom) dvodimenzionalna površina, ali svemir predstavlja uistinu golem 3D prostor. Može li se to nadzirati? Pretpostavljam da je odgovor zapravo potvrdan na mjestima koja su bitna (lokalizirane lunarne i marsovske postaje) jer će te ljudske zajednice biti jako lokalizirane i ograničene ekstremima pa će se moći nadzirati baš kao antarktička postaja.” Ali, možda bi to ovisilo o tome hoće li takve kolonije, kako budu rasle, prihvatiti da njima upravlja Zemlja i hoće li logistički ovisiti o njoj. Održavanje ljudskog života u svemiru zahtijeva stalne zalihe, a možda bi se te osnovne stvari jednog dana mogle pronaći ili proizvesti u svemiru? Neke se tvrtke zasigurno nadaju tome, a ako su u pravu, takvi resursi bi na kraju mogli završiti pod njihovom kontrolom.
Čak i ako se prevladaju znanstveni izazovi, OST specificira: “Svemirski prostor, uključujući Mjesec i druga nebeska tijela, ne podliježe nacionalnom prisvajanju temeljem zahtjeva za suverenitetom, korištenjem ili okupacijom ili na bilo koji drugi način.” Ova odredba, međutim, ne rješava problematično pitanje mogu li sami svemirski resursi ikada biti podložni prisvajanju i, zapravo, kako bi se samo “prisvajanje” trebalo definirati. Zaobilazeći OST, nekoliko država, uključujući Luksemburg i SAD, donijelo je zakone kojima namjeravaju pružiti vlastito tumačenje vlasničkih prava nad svemirskim resursima, s ciljem poticanja ulaganja. Ali drugi tvrde da ova akcija podriva načelo da prostor pripada čovječanstvu.
---
---
---
Politička korektnost u svemiru
Negdje u ovom desetljeću ljudi će vjerojatno stajati na Mjesecu prvi put od 1972. godine. Američki predsjednik Joe Biden prošle se godine obvezao na program Artemis, koji provode NASA, ESA i privatne svemirske tvrtke, a čiji cilj je, među ostalim, spustiti prvu ženu i prvu “obojenu” osobu na Mjesečevu površinu do 2024. godine.
---
Ne obazirući se previše na mišljenje međunarodne zajednice, 2015. godine američki Kongres i predsjednik Barack Obama donijeli su zakon koji je američkim tvrtkama jednostrano dao pravo posjedovanja i prodaje prirodnih resursa koje iskopaju iz nebeskih tijela, uključujući i Mjesec. Godine 2020. predsjednik Donald Trump izdao je izvršnu naredbu u kojoj se proglašava da bi “Amerikanci trebali imati pravo sudjelovati u komercijalnim istraživanjima, oporavku i korištenju resursa u svemiru... a Sjedinjene Države to ne vide kao globalno zajedničko dobro”. Rusija, kao i uvijek prateći SAD, isto oživljava svoj Mjesečev program, planirajući niz misija za bušenje površine Mjesečeva južnog pola i traženje vodenog leda, helija-3, ugljika, dušika i plemenitih metala.
Rat u svemiru
Scott Pace, profesor međunarodnih odnosa na Sveučilištu George Washington i direktor američkog Instituta za svemirsku politiku, rekao je da, pravno gledano, svemir nije globalno zajedničko dobro. “Samo zato što je područje izvan suvereniteta ne čini ga globalnim zajedničkim dobrom. Ono podrazumijeva zajedničko vlasništvo i zajedničku odgovornost, što znači da bi druge zemlje imale pravo glasa u onome što Sjedinjene Države rade u svemiru. Umjesto toga, službeni američki stav je da pravila o granicama i zajedničkim domenama donose oni koji se prvi pojave, a ne oni koji zakasne”, izjavio je Pace. Nešto drukčijeg mišljenja je Gbenga Oduntan, čitateljica međunarodnog trgovačkog prava na Sveučilištu Kent u UK-u, koja smatra da je poanta prepoznati da je sukob oko resursa neizbježan. “Komercijalizacija svemira u modusu Divljeg zapada brže će dovesti do sporova. Bit će ratova na terenu, a iskustvo nam pokazuje da nedostatak regulacije vodi do suza”, upozorila je.
---
---
U pokušaju da potakne što više ljudi na razmišljanje o etici iskorištavanja lunarnoga krajolika za profit, grupa uglavnom australskih akademika osmislila je nacrt Deklaracije o pravima Mjeseca. “Mi ljudi Zemlje”, počinje tekst i nastavlja se tvrdnjom da je Mjesec “suveren prirodni entitet sam po sebi i... posjeduje temeljna prava koja proizlaze iz njegova postojanja u svemiru”. Ta prava uključuju “pravo na postojanje, opstanak i nastavak svojih vitalnih ciklusa nepromijenjen, neozlijeđen i nezagađen od strane ljudskih bića; pravo na očuvanje ekološke cjelovitosti... i pravo da zauvijek ostane mirno nebesko biće, nenarušeno ljudskim sukobima ili ratovima”.
S obzirom na ubrzanje planiranih misija i stalnu pravnu nesigurnost oko toga što privatne tvrtke smiju raditi u svemiru, autori su rekli da je “pravodobno dovesti u pitanje instrumentalni pristup koji ovo drevno nebesko tijelo podređuje ljudskim interesima”. Sada je vrijeme, kažu, za jasniju globalnu raspravu o posljedicama ljudskih aktivnosti u krajoliku koji je uglavnom ostao nepromijenjen milijardama godina. Postojeći međunarodni sporazumi o svemiru bave se sigurnošću, smanjenjem sukoba, dijeljenjem znanja i pružanjem pomoći u hitnim slučajevima. Sve su to brige usmjerene na ljude, dok je cilj deklaracije dati Mjesecu vlastiti glas, kao nebeskom odvojenom od ljudskih percepcija. “Mjesec možda nema stanovnike ili biološke ekosustave – ili ih barem još nismo pronašli – ali to ne znači da je ‘mrtva stijena’. A kada nešto vidite kao mrtvo, to formira i načine na koji se odnosite prema tome”, rekao je Thomas Gooch, jedan od potpisnika.
"Miroljubivi" kozmički NATO
Što se tiče vojnih akcija u svemiru, odredbe OST-a su ograničene, onemogućujući samo postavljanje u svemir određenih vrsta oružja kao što je ono za masovno uništenje. OST svejedno dopušta raspoređivanje vojnog osoblja u svemiru u znanstvene ili “druge miroljubive svrhe”, što je već znalo dovesti do sporova, na primjer o tome što predstavljaju “miroljubive svrhe”. SAD tu odredbu tumači kao “neagresivno”, dok je ruski stav da je značenje “nevojno”. Države koje podržavaju prvotno tumačenje ističu pravo na samoobranu prema Povelji UN-a kako bi poduprle svoje stajalište. U tom duhu je NATO nedavno odredio svemir kao novu operativnu domenu, prešutno prihvaćajući namjeru SAD-a za ulaganje u sposobnosti svemirskog ratovanja (osobito uspostavu američkih svemirskih snaga kao svoje šeste grane vojne službe).
---
---
Sve veća militarizacija svemira, jasno, istodobno povećava rizik da bi razvoj mogao evoluirati u nemiroljubivo korištenje. Od 2008. Kina i Rusija promoviraju nacrt ugovora u UN-u kojim bi se zabranila upotreba svakog oružja u svemiru i korištenje sile protiv satelita, proces poznat kao sprječavanje utrke u naoružanju u svemiru. SAD i dalje u tome vidi podvale “crvene bojazni”, nazivajući to “diplomatskim trikom dviju nacija za stjecanje vojne prednosti”. Međutim, čini se da se većina nacija slaže oko potrebe za regulacijom, s pet rezolucija UN-a o sigurnosti svemira koje su usvojene 2020., od kojih je Amerika odbacila sve osim jedne.
Kako se tržišno natjecanje, a s njim i oružani sukobi, širi na kozmičke poljane, tako ga prati i tehnologija čiji je cilj učiniti ove avanture što profitabilnijima. Stoga će vlade, privatne tvrtke, istraživački centri i sveučilišta surađivati na inovativnim tehnologijama kao što su usjevi s ultraniskom potrošnjom vode, održiva energetska rješenja i zaštita od kozmičkog zračenja. Na Zemlji nam, srećom, ništa od ovoga ne treba. Ovdje nam je toliko dobro da se čak i milijarderi sele u svemir.
---
Svemirske firme
”NewSpace” je izraz koji se koristi za rastuću aktivnost privatnih aktera u svemiru. Opseg te aktivnosti otkriven je u izvješću koje je prošle godine izdala SpaceTech Analytics, agencija specijalizirana za istraživanje i analizu tržišta u svemirskom sektoru. Prema izvješću, globalno posluje više od 10.000 tvrtki usmjerenih na svemir, od kojih je više od 5000 u SAD-u. SAD ima gotovo deset puta veći broj ovakvih tvrtki od sljedeće zemlje, Velike Britanije, koja ima oko njih 600 koje posluju na tom području.
Kombinirana vrijednost privatne svemirske industrije trenutačno se procjenjuje na oko četiri milijarde dolara i mogla bi dosegnuti 10 bilijuna već 2030. Tri područja aktivnosti koja bi trebala biti među najprofitabilnijim su lansirna vozila za višekratnu upotrebu, mali sateliti i promatranje Zemlje.
Svemirska utrka se zahuktava: SAD gore šalje ‘miroljubivu‘ vojsku, Kinezi i Rusi grade bazu na Mjesecu, a milijarderi sline na profit od vanzemaljskih resursa
Mark Garlick/science Photo Libra/Science Photo Library Via Afp
Kina je prije nekoliko dana lansirala raketu s troje astronauta na šestomjesečnu misiju kako bi nadgledali ključno razdoblje izgradnje njezine svemirske stanice, čiji bi konačni moduli trebali biti lansirani u idućim mjesecima. Svemirska postaja, kada bude dovršena krajem godine, predstavljat će značajnu prekretnicu u kineskom svemirskom programu starom svega tri desetljeća, ali i označiti početak stalnog boravka Kineza u svemiru. Kina, naime, ima za cilj postati najveća svjetska svemirska sila do 2045., neposredno prije 100. godišnjice Narodne Republike.
To se sigurno neće svidjeti njezinu samoprozvanom takmacu SAD-u, čija je Obrambena obavještajna agencija u svom travanjskom izvješću “Izazovi sigurnosti u svemiru” objavila: “Kao i na Zemlji, Kina i Rusija predstavljaju na...
